Neko će reći da je Andrija Mandić kvisling. Drugi da je plaćenik. Treći će biti dobronamjerni pa će kazati kako je samo nacionalista. Šoven, a ne satanista.
Ja bih rekao, Andrija Mandić je, prije svega, nakaradna ili najgora verzija političkog klona koji je izašao iz laboratorije vladajućeg DPS-a. Ko se još sjeća Andrije Mandića koji je nakon izgubljenog referenduma, kao real političar, procijenio da je Crnogorcima koji su glasali NE u maju 2006. potrebno novo i moderno vođstvo. Da je dosta bilo gusala i frula, da je došlo vrijeme za saksofon i džez. Ko se još sjeća da je tada baš Andrija Mandić pokušao da iz imena stranke skine nacionalnu odrednicu i da svoje novo moderno srpsko čedo nazove Nova demokratija! Znao je, bar ako je vjerovati Vikiliksu, na koji se često poziva satanista Medojević, znao je Andrija otići i do US ambasade u Podgorici i reći kako Nova ne može učestvovati u kampanji za članstvo Crne Gore u NATO-u ali neće oko toga zaprečavati ulice i dizati balvan revolucije. Vrhunac takvog političkog puta Andrije Mandića bilo je kandidovanje Miodraga Lekića za predsjednika i stvaranje DF-a sa njim kao liderom. Lekić, a time i DF, su pobijedili na tim izborima. Da li možete danas da zamislite gdje bi bila Crna Gora i kako bi izgledao politički put Andrije Mandića da je DPS priznao rezultate. I u Crnoj Gori otvorio jednu novu eru, kohabitacije, koja je sinonim za dijalog, kompromis i dogovor oko magistralnih puteva društva i države. Umjesto toga, DPS je brutalno pokrao te izbore, izgurao Vujanovića na binu, a put Andrije Mandića okrenuo ka povratku u prošlost. Izborne krađe i inženjering, zarobljene institucije, partijska država, nesloboda, korupcija, montirani sudski procesi, sve te anomalije vječne Crne Gore u režiji DPS-a su, u stvari, od Andrije Mandića napravile današnji proizvod za koji će neki reći kvisling, drugi plaćenik, a najbenevolentniji da je prosto nacionalista. I samo to.
Neko će reći da je Ivica Stanković mafijaški tužilac. Drugi će reći da je korumpiran. Treći da je samo tranja. Ja bih rekao, Ivica Stanković je nakaradna i najgora vezija zaštitnika pravde i prava u besudnoj zemlji zarobljenih institucija. Ko se još sjeća urbane legende Žorža Stankovića, jednog od najboljih studenata, a onda i najtalentovanijih sudija vječne Crne Gore. Da bi onda ruka DPS pravde pala na njegovo čelo, da ga prosvijetli i izvede na njihov put. Što se više peo stepenicama pravosudne hijerahije, to su mu više padali standardi profesije i shvatanje pravde. Kada je prepariran do savršenstva, kao pravosudni vojnik i izvršitelj volje svemoćnog DPS-a, izabran je za VDT-a. Tako smo umjesto Falkonea dobili Ivicu. DPS mašina bezakonja i korupcije napravila je i od Stankovića ovo što gledamo danas i ovih godina, a što jedni zovu mafijaški tužilac, drugi korumpirani VDT, a treći kažu - on je samo tranja.
Neko će reći da je gradonačelnik Ivan Vuković fašista, drugi da je boljševik, a treći da je samo bidon. Ja bih rekao da je Ivan Vuković najgore izdanje višedecenijskog i dotrajalog DPS režima koji je nakon brojnih promjena i transformacija na kraju mutirao u nešto nalik korona virusu - zarazan je neviđeno i nema mu lijeka. Još uvijek. Ko uopšte zna da je taj mali ždanov probao da bude novinar, čuvar javnog interesa, ali mu nije išlo. Ko se još sjeća mladog univerzitetskog istraživača koji je prije nepunih pet godina tvrdio da je zemlja okrugla a da je Đukanović smrt za DPS. Istina nije pominjao Šefa, ali je tvrdio da su jake ličnosti na čelu partije pogubne po demokratski razvoj tih struktura i društva uopšte. Dok ga je držao taj istraživački zanos napisao je i izvještaj za Fridom Haus po kome je Crna Gora već tada bila na ivici provalije, to jest na granici između fasadne demokratije i hibridne autokratije. Da li možete zamisliti Ivana Vukovića, profesora Univerziteta koji studentima kaže: “Tako mladi, a već korumpirani”! Skinite lance, ni ocjena ni posao nijesu vrijedni da žmurite i ćutite pred nepravdom i neslobodom. I onda, zahvaljujući DPS-u i nepogrešivoj selekciji vrhunskog laboranta Đukanovića, danas gledate izabranog Ivana V. za koga neki kažu da je fašista, zagovornik identiteskog inženjeringa, drugi da je boljševik spreman na logore i kratke postupke, dok treći tvrde da je samo bidon. Hvala Šefu i nek je vječna Crna Gora.
Neko će reći da je Amfilohije četnik, drugi da je sotona, a treći, najdobronamjerniji, da je on samo neostvareni (i zbog toga frustrirani) srpski patrijarh. Ja bih rekao da je Amfilohije Radović promašio profesiju i da je on, u stvari, političar u uniformi vladike. Ko se još sjeća kako su on i Đukanović bili vatreni promoteri politike svi Srbi u jednoj državi da bi se onda zajednički okrenuli protiv Miloševića, svako iz svojih razloga, i na kraju opet zajednički izgurali mirnodopski referendum. Čitavo vrijeme je cvjetao i zajednički biznis ove Crkve i ovog DPS-a, a dok cvjeta posao - cvjeta i ljubav. Da li neko može da zamisli šta bi bilo i kojim putem bi krenuli i Amfilohije i njegova Crkva da je dan nakon referenduma DPS vratio Miraša u Italiju, sa doživotnom penzijom, a CPC u CB Cetinje. Da se ispiše iz registracije. Umjesto toga, DPS je insistirao na karikaturi od vladike i crkve, na Mirašu i CPC, širio je ljubav i bratstvo sa Vatikanom i Mekom, to jest Ankarom (kako i dolikuje multivjerskoj zajednici), a stigmatizovao Amfilohija i pravoslavnu Crkvu kao četnike, kgbovce, sotone i nepopravljive anticrnogorce. U finalu još jedne po interese vječne Crne Gore tragične priče, dobili smo kongres istog tog DPS-a i najavu bespoštedne borbe za "našu" crkvu. DPS mitropoliju. Da Milo dobije svoga Irineja. Neko će reći da smo privatna država, drugi da smo zemlja endemske korupcije, a treći da smo samo hibridna autokratija... Ja bih rekao - današnja Crna Gora je samo tužna posljedica korumpiranog vladanja i kulturološkog konflikta. Duboko podijeljeno društvo na ivici ponora. Premijer kaže - nek je vječna Crna Gora. A ja kažem - malo morgen. Jer DPS je svim onim što se navodi u izvještajima relevantnih međunarodnih organizacija, ili o čemu priča US ambasadorka, DPS i niko drugi je učinio Crnu Goru ranjivom i sklonom padu. Daleko od vječne. (Uostalom, šta je vječno?! Koliko je država, čak velikih civilizacija, nestalo kroz istoriju.) Da je DPS makar od 2006. godine, do kada su se, kako bi sami rekli, dovoljno napunili i opremili stanovima i satovima, milionima i kamionima, da su bar od tog vječnog 21. maja počeli da grade normalno i demokratsko društvo, na zapadnim vrijednostima kojima nas verbalno vesternizuju svako malo, danas bi Crna Gora možda i djelovala kao vječna. Budžet ne bi bio ispražnjen, plate i penzije ponižavajuće, regionalne i socijalne razlike tako velike, Crna Gora bi bila e-zemlja, ali i korupcija free, kriminal free, pljačka free, nepravda free - onda bi svaki građanin, a ne samo premijer i privilegovani članovi DPS elite, mogao da kaže - nek je vječna Crna Gora. A Amfilohije bi na to dodao: amin! Ima li spasa ili je otklizavanje ka provaliji i vječnim lovištima nezaustavljivo?! Opet se pita DPS. Ako odustane od izbornog lažiranja i krađa, od identiteskog inženjeringa i stigmatizacije, od korupcije i prevara, od zarobljenog pravosuđa i nepravde, od Zapada na riječima i Orijenta na djelu, ako DPS prestane da nas vrijeđa nudeći nam umjesto države - barjak, umjesto sigurnosti - himnu, umjesto standarda - sirotinju, umjesto watchdoga - fake news - i ako na kraju i iznad svega DPS umjesto dekreta i sile počne da vodi društvo dijalogom i kompromisom - onda imamo šanse.
Takav epilog sada izgleda toliko realan koliko i povratak Mandića na politiku s kraja prve decenije ovog milenijuma. Zato je Crna Gora danas pred velikim iskušenjem i sa neizvjesnim epilogom. Zahvaljujući jedino najjačoj stranci. Koja je umjesto vječne Crne Gore sazidala vječni DPS. Slava mu i milost. Amin.
Bonus video:
