NEKO DRUGI

Tigar je mali, ali budan

Uvjerljiva pobjeda vladajućeg HDZ-a otvara toj stranci više mogućnosti za formiranje vladajuće koalicije

3733 pregleda 0 komentar(a)
Foto: AP Photo
Foto: AP Photo

Malo više od 10% osvojio je Domovinski pokret desno-radikalnog Miroslava Škore, stranke za koju je na ovim izborima vladalo najveće zanimanje u Hrvatskoj i inostranstvu: to je sve drugo samo ne senzacionalan rezultat. Gotovo svuda u Evropi takve stranke ostvaruju bolje rezultate - u Njemačkoj, Francuskoj, Holandiji, Velikoj Britaniji, a u Italiji, Austriji, Danskoj ili u vrlo hvaljenoj susjednoj zemlji Sloveniji čak i mnogo bolje. Ipak je taj rezultat razlog za uznemirenost.

Za razliku od navedenih zemalja, radikalna desnica u Hrvatskoj u rukama drži važan adut: ona upravlja nacionalnom idejom. Kad god se u Hrvatskoj radi o nacionalnom, birači se većinom okrenu desnim, ultranacionlnim konceptima. Dugo je Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) jahala toga tigra, napadala manjine, odavala počast mrtvim fašistima i podbadala susjede. Ali uvijek kad se državna stranka okrenula umjerenim, razumnim temama, nacionalna desnica je prijetila da će se osamostaliti - kao što je to sad ponovo učinila, nakon što pragmatični premijer Andrej Plenković nije htio da hrani tu zvijer.

Strategija uspavljivanja tigra

Da je HDZ u nedjelju prošao znatno bolje nego što se očekivalo i nakon četiri godine na vlasti čak dobio više glasova, može zahvaliti raširenoj težnji za normalnošću i nacionalnim jedinstvom protiv korona virusa. Ali, Plenkoviću potrebni partneri.

Manjinsko ali dobro organizovano krilo njegove vladajuće stranke najradije bi koaliralo s ekstremnom desnicom; ideološki oni surfuju ionako na istom talasu. Takav savez bi osim toga imao blagoslov uticajne katoličke crkve.

Ipak, premijer bi pogriješio kad bi na to pristao. Kad bi jednom bili na vlasti Škoro i njegovi ljudi bi svakodnevno igrali na svoju nacionalnu kartu, djelovali protiv Brisela, organizovali provokacije protiv susjednih zemalja Bosne, Slovenije, Srbije i porodičnom politikom od prekujče okretali mladež protiv sebe. Teško da bi Plenković sebi mogao da priušti da se tome usprotivi. On je dosad izbjegavao svaku temu koju je pokretao Škoro. Njegova strategija uspavljivanja tigra bila je uspješna. Ali, sigurno mu ne bi uspjelo da ga usmrti milovanjem.

Velika koalicija sa socijaldemokratima imala bi, istina, dvotrećinsku većinu. Ali ni to ne bi bilo dobro. U Hrvatskoj, gdje cvjeta klijentelizam, a rijetko se vode realne rasprave o sadržajima, koalicija dviju velikih stranaka bi se svodila na čistu podelu vlasti: svaki resor bi radio šta hoće.

Uz sve to, dvije velike stranke sadržajno već odavno nisu međusobno tako udaljene, kako same tvrde i vjeruju. Ideje, koncepte, razumne programe ne nudi nijedna od njih. Nijedna od njih ne zna kako zaustaviti egzodus mlade generacije. Tako bi se one mogle da se prepiru oko toga kada i gdje će biti ublažene restrikcije uvedene zbog korone i šta bi trebalo činiti s novcem od Evropske komisije. Nije dakle nikakvo čudo da je odaziv birača bio manji, za više od 8%.

Simbolično pozicioniranje

Dvojica rivala, premijer Plenković i njegov socijaldemokratski izazivač Davor Bernardić, su se u predizbornoj kampanji ograničavali uglavnom na to da se simbolično pozicioniraju - prema Bosni, prema abortusu, prema hrvatskom pozdravu „za dom spremni" iz nacističkog vremena, koji bi jedna fanatična manjina rado legalizovala. Od 40-godišnjeg, razumnog, perfektno instruiranog Bernardića, ali koji nema politički profil, njegove pristalice su u predizbornoj kampanji prije svega očekivale da ne posrne. To je uspjelo, ali je bilo premalo; još u izbornoj noći je Bernardić zbog toga ponudio ostavku.

Ko je htio stvarno drugačiju Hrvatsku, taj je birao „Možemo", novu lijevo-liberalnu stranku koja je dobre rezultate ostvarila posebno u uporištima socijaldemokrata.

Plenković će sigurno nastaviti da vlada kao i do sada - vjerovatno s konzervativnom strankom Most, koja se sadržajno gotovo uopšte ne razlikuje od njegove, ali koja prezire HDZ-ovu korupciju, i s predstavnicima nacionalnih manjina.

Ne treba očekivati da će on u naredne četiri godine iščupati zube zvijeri, jednom zauvijek okončati herojski teatar samozvanih nacionalnih junaka i lažnih ratnih veterana. Ali, ako on jednostavno nastavi da se provlači, za četiri godine birači će bar imati alternativu za ekstremistu Škoru.

(Deutsche Welle)