Slučaj prvi. Ministar odbrane Crne Gore, Predrag Bošković, kaže da nema problem sa predsjednikom Sindikata Zdravkom Kasalicom već da problem ima njegova supruga - sa Zakonom! Što je pravna država. "Protiv njegove supruge je podnešena prijava još 2017. godine kad nije bilo ni litija, ni potpisa, niti je on bio predsjednik sindikata", kaže Bošković. Pa ko da mu ne povjeruje?! To što je pune tri godine trajala istraga Eliota Nesa, a njeno finale se baš poklopilo slučajno sa litijama, samo je potvrda da naše institucije ne znaju ni za ime, ni za dan, ni za datum. Tako da su zlonamjerni ili neznaveni svi oni koji u pomenutoj i sličnim koincidencijama vide tragove staljinističkih metoda kontrole nad ljudima preko njihovih dosijea. Koji će se u pogodnom momentu, onda kada se izgubi kontrola nad njima ili kada ih treba spriječiti da se otrgnu kontroli - izvaditi iz fioke sveznajućeg cetinjskog tajnovidca.
Slučaj drugi. Istražitelji za privredni kriminal ušli su u Radio-difuzni centar zbog sumnji da je u toj višedecenijskoj jazbini za zbrinjavanje partijskih vojnika, navodno, počinjena teška finansijska malverzacija. Na čelu tog RDC-a je sasvim anonimni lik Slobodan Stanišić a istraga njegovih mogućih mahinacija tek nema veze sa litijama. Prosto, čovjek živi za Partiju i od Partije. Ali, Staljin opet ne spava - ako dosije Stanišić i RDC nemaju veze sa Mitropolijom, imaju sa Ustavnim sudom i neustavnom predsjedavajućom te institucije, Desankom Lopičić. Ona je, naime, sestra Stanišića. Zbog čega je, valjda, on direktor RDC-a. Puka je, međutim, slučajnost, rekao bi NATO ministar P.B., što se upad jedinica za privredni kriminal u prostorije RDC dešava u prelomnim danima i nedjeljama kada bi Ustavni sud trebalo da odlučuje o ustavnosti Zakona o slobodi vjeroispovijesti, objavljenim spiskovima samoizolovanih ili o zakonitosti odluke predsjednika države o raspisivanju izbora prije skraćenja mandata Skupštine. Umjesto toga, Desanka i kolege iz Ustavnog leže i prave se mrtvi. Uključujući i dvojicu navodno nezavisnih - Iličkovića i Gogića. Da ne pominjem eksperta iz Strazbura Pipa Vučinića, koji nije u Ustavnom, što ne znači da neće biti. Valjda sve zavisi od istrage u RDC-u i ponašanja sestre Desanke.
Slučaj treći. A šta je nego koincidencija i puka slučajnost otvaranje izviđaja protiv gradonačelnika Budve Bata Carevića baš u momentu kada je odbio da se povinuje DPS demokratskom načelu da je 17 veće od 16 i da je SAO Budva mnogo opasniji projekat po stabilnost i cjelovitost Crne Gore od MAO Budva. Prije godinu dana isti taj Bato Carević je na TV Vijesti iskreno priznao da ne može ugasiti mašine Car investa zbog toga što ga je neko, protivno ličnoj volji, postavio za mejora, već da pomalo raducka preko treće firme, novorođenog Asfalt betona iz Podgorice. Tek nakon skoro 13 mjeseci istražitelji Ćoćovog Eliota Nesa pozvali su Carevića na prvu kafu, što se potpuno slučajno poklopilo sa litijama i DPS pučem u opštini Budva. Tako bar tvrdi ministar vojni.
Slučaj četvrti. Šta bi se desilo ako bi sjutra ambasador Crne Gore pri Vatikanu, Miodrag Vlahović, objavio autorski tekst kod Grka Statisa i u njemu se solidarisao sa bračnim parom Kasalica, nudeći da sa dvojicom svojih kolega pokrije troškove njihove odbrane?! Uz obrazloženje da se radi o progonu zbog drugačijeg političkog ili vjerskog opredjeljenja, što sve podsjeća na oprobane staljinističke metode zastrašivanja i kontrole nad ljudima - zaključio bi M.V. Nije teško zamisliti da bi 48 ili najduže 72 sata nakon tog nezamislivo hrabrog i principijelnog izjašnjavanja ambasadora Mića, specijalni tim neustrašivog Eliota Nesa pozvao njegovu ekselenciju na razgovor u vezi sa navodnom zloupotrebom službenog položaja i nenamjenskim trošenjem sredstava MVP iz 2004, 2005. ili koje već, davne godine kada je Vlahović obnašao funkciju ministra.
Slučaj peti. A šta ako se ispostavi da je hapšenje Svetozara Marovića, najveći korupcionaški proces u mandatu Milivoja Katnića kojim se do danas diči, u stvari prelomni momenat kada je SDT nakon optužbi za “militarizaciju” i “saradnju sa nezavisnim medijima”, u stvari preobraćen i utamničen?! Od Eliota Nesa sveden na Milivoja Katnića. Pretvoren u ono što Vanja Ćalović danas naziva partijskom batinom u rukama vrha vlasti i najvećom prijetnjom za našu mladu demokratiju. Jer, kako Vanja zaključi: kada nepravda postane zakon, onda otpor postaje obaveza! Da li je i u ovom slučaju radio dosije?! Da li je u kristalnoj noći za našu pravdu, SDT-u zaprijećeno fasciklom iz 1991/92 ili neke slične godine, stavljajući pred njega izbor - ili ćeš prestati da izigravaš Eliota Nesa ili ćeš proći kao Zdravko Kasalica. Što je ovdje samo metafora, rekao bi ministar Bošković, jer se ta eventualna kristalna noć dogodila mnogo prije litija i mnogo prije stvarnog i aktuelnog slučaja Kasalica. Ostalo znamo - Marović i njegov sin su slučajnom omaškom SDT-a ili VDT-a umjesto u zatvor poslati na liječenje u Beograd, kod brata Aleksandra, gdje će provesti ostatak života, kao Mira Marković i njen sin Marko kod Vladimira Putina. Sovjetska škola, dakle. Opet.
Slučaj šesti. Profesor doktor Velimir Rakočević. Dekan. Član Tužilačkog savjeta. Ministar odbrane bi rekao da to što Velimir Rakočević pokriva ovako visoke funkcije u državi nema nikakve veze sa tim što je 2016. uhvaćen na djelu plagiranja udžbenika, zbog čega se u normalnim zemljama gubi ne samo akademska čast i zvanje, već se otvaraju i ozbiljne tužilačke istrage. Ali ni to nije isključeno, rekao bi Specijalni Katnić. Ako Veljo Rakočević jednog dana, neke recimo 2035, “odbije saradnju” i na Tužilačkom savjetu glasa protiv kandidata Boškovićeve partije - biće opet neka slučajna podudarnost tog glasanja V. R. sa istragom koju će nakon 20 godina izviđaja o pomenutom plagijatu otvoriti neki novi Milivoje. Jer, i poslije Katnića biće neki Stanković.
A da sve liči na 1948. potvrđuje u svom saopštenju naš veliki brat u liku DPS-a - i oni kao i njihov vojnik Predrag Bošković tvrde da se “bračni par Kasalica tereti za krivična djela zloupotrebe službenog položaja i utaje poreza i doprinosa u procesu pokrenutom mnogo prije litija”!
A odakle Partiji dosije bračnog para Kasalica?! DPS na istom mjestu odgovara: ”Pred organima države Crne Gore svi su jednaki bez obzira na političko ili vjersko uvjerenje”.
Zato se ne treba čuditi prof. dr Velimiru Rakočeviću što je bio frapiran kada je ugledao vatrogasna kola na raskrsnici u Budvi, što ga je sve podsjetilo na Kalićev hotel u koji SAJ nije smio da uđe, ili na priznanje šefa Partije da D.K. nije jedini nelegalni donator DPS-a. A članu TS Velimiru R. je ipak bilo najteže kada je krenuo da kandidata Katnić Milivoja upita šta bi sa slučajem “dlakava, muška ruka”, koja je ispalila hice u ranjenog R.K. daleke 2000. Frapiran činjenicom da je Ivica Stanković nedugo nakon tog ubistva već spreman za VDT-a, profesor Veljo je odustao od pitanja, svjestan kao iskusni policajac, i kao ministar Bošković, da nema nikave veze između tog nerasvijetljenog zločina iz 2000. i izbora Stankovića za VDT-a deceniju i po kasnije.
Ima li, osim redova Boškovića i pukovnika Roćena, iko u ovoj zemlji ko može povjerovati da se ovdje od 1948. nešto dešava slučajno a ne kao rezultat smišljene i isplanirane akcije Velikog brata koji misli na sve nas i samo čeka slučajni momenat kada će Partija naložiti da se sa fascikle pređe u akciju?! Nema! Onda, nek’ je vječna ‘48.
Bonus video:
