STAV

Uvozni Crnogorci i crnogorci

Kad već ne umijemo zaraditi na izvozu, naši genijalni ekonomsko-politički umovi dosjetili su se da zaradimo na uvozu. Koja roba se sada najviše traži u Crnoj Gori? Nećete vjerovati...

7981 pregleda 5 komentar(a)
Foto: Arhiva Vijesti
Foto: Arhiva Vijesti

Uvozimo sve i svašta, i što nemamo i što imamo, a malo što imamo. Čak i vode uvezemo više nego što izvezemo svega onoga što ljudi stavljaju na usta, liše duvana. (Kokain je uglavnom u tranzitu sa malim uticajem na trgovinski bilans naše domovine.) Samo u posljednjih deset godina uvoz je za preko 10 milijardi eura bio veći od izvoza, sve sa turizmom. A i od tog turističkog kokota, kada ga na kraju sezone očerupamo i tranžiramo, nama ostane jedan batak, da ne kažem krilce i po malo perja da se zorimo. Naravno, sve što uvezemo to unaprijed i platimo, po staroj trgovačkoj uzansi „ljubav za ljubav, a sir za pare“.

Najvidljivije rezultate u izvozu Crna Gora je ostvarila eksportom svoje čeljadi. Mada ih niko i ne broji, osim onih doma, kažu da ih je u posljednjih 30 godina eksportovano preko 150 hiljada, najviše onih blizu granica, jer njima je to i najlakše. Ustalilo se na nekih 4-5 hiljada duša godišnje.

Polna, obrazovna i partijska struktura izvezenog naroda nije poznata. Starosna granica svakako jeste, jer granicu ne može preskočiti niko ko je preskočio tridesetu. Taj šašavi kapitalizam ne traži im nikakve pare, samo nekakvo znanje. Pa da se od znanja može živjeti, živjeli bi ovdje, da se ne smucaju po bijelome svijetu, daleko od Plava i najplavljeg neba. A oni baš navalili te idu da uče na nekakve harvarde i oksforde, gdje doktoriraju prije nego što bi ovdje položili pripravnički, pa da su i djeca predsjednika mjesnog odbora partije na vlasti.

Kad već ne umijemo zaraditi na izvozu, naši genijalni ekonomsko-politički umovi dosjetili su se da zaradimo na uvozu. Koja roba se sada najviše traži u Crnoj Gori? Nećete vjerovati, to su crnogorci. Ponavljam, to su crnogorci. (Piše se malim slovom jer se radi o artiklu). Ali ne ovi naši domaći crnogorci što su sebi, a i drugima odavno dojadili. Njih, kao što vidite imamo i za izvoz, nego crnogorci svih boja, vjera i nacija, s konca i konopca, bez zastave i grba, pravi i grbavi, bez džamadana, jeleka, fesa i kečeta. Bitno je da to u što se oblače ima džep. Što dublji džep, to viši crnogorac. Mjera je metar - milion. Imamo jednoga koji je visok preko dva kilometra, duži od zaboravljene petlje. Takmičenje se nastavlja.

Planski uvoz crnogoraca počeo je u januaru 2019. i trajaće do kraja 2021. godine. Do tada, koliko ih ufatimo, ali ne više od dvije hiljade, ako korona i nužda što ne promijene. Nijesu još ni ušli a već smo ih podijelili. Oni jeftiniji naseliće sjever, a skuplji, jug. Zašto, niko ne zna. Navodno, šanse za bogaćenje na sjeveru su mnogo veće, pa će brzo stići i prestići ove na jugu. A mi mnogo vodimo računa o socijalnoj jednakosti, naročito kada su u pitanju milioneri.

Kažu da je najniža cijena samootkupa za uvezene crnogorce od 250, do 450 hiljada eura ulaganja, plus 100 hiljada eura po pasošu. Da li je bitnija para koju će donijeti, ili broj donosilaca para? I jedno i drugo, jer najslađi je leb bez motike, a mnogo znači i dvije hiljade sigurnih glasova, koje ne moraš da platiš, jer već su plaćeni. Znači, ne bi valjalo da „valorizujemo“ samo jednoga sa 10 milijardi, za promjenu, Dolara, jer to je samo jedan glas, a pare se potroše. Džaba ti i pare, ako sa njima nemaš šta/koga da kupiš.

Džaba i sve pare svijeta, nema pasoša ako ne položiš zakletvu i testove kod tri licencirana agenta, tri ljute guje: za posredovanje, za podobnost i ona treća što se nekad zvala Udba. Teže će biti položiti testove no što je trebalo da se zarade milioni. A ovi licencirani agenti, to vam je najtvrđe sjeme od Starog Vujadina i Malog Radojice, prije će skapat na čengele, nego odati kome su izdali pasoš. Zato se i ne trudite da saznate ko su novi ugledni i uspješni uvozni crnogorci i koliko su miliona unijeli, jer to je najstrože čuvana tajna, za koju se tajnovidac još nije rodio. Postoji još jedna i to veća tajna; koliko će miliona iznijeti, jer, očigledno neđe obilato curi.

Biznis uvoza crnogoraca nije baš najbolje krenuo, ali svaki početak je težak. Za sada je skoro jednak broj registrovanih butika za prodaju CG državljanstva i broj kupaca toga što se prodaje. Ili će posredničke marže biti previsoke, ili nema leba za sve. Vlada se svojski trudi da i u ovom slučaju pomogne one najugroženije, što svoje apartmane, kojima tepaju „kondo“, „resort“, ili kako se to već naziva na maternjem jeziku, prodaju po deset i više hiljada eura m2. Kupiš li takav apartman u jednoj od četiri najlukusuznije prodavnice stanova u CG, pasoš te čeka kao privjesak za ključeve.

Ko je investitor i graditelj tih stanova? Pa neki od onih ranije uvezenih crnogoraca, sada već starosjedilaca, koji su onomad kupili pasoše, ili su ih dobili po „nabavnoj cijeni“. Provjera njihove podobnosti nije bila potrebna, jer to su najbolji drugovi najboljih drugova među nama. Nema bolje preporuke.

A naši izvezeni crnogorci, što ćemo s njima? Kada im se posreći pa zarade milione moći će u nekoj trećoj generaciji tenderisati za CG državljanstvo, ako se ne povećaju tarife i ako budu znali naš budući maternji/službeni jezik, na kome će polagati testove o podobnosti. U međuvremenu, ako i zaborave jezik neka ne zaborave otadžbinu i rođake i neka šalju po malo keša (primamo i čekove), a mi ćemo im to računati kao avans, kada jednog dana požele da se vrate. Jer pos'a je pos'a.