EVROPA KOD KUĆE I VANI

Nemilosrdna kraljica moći

Njemačka kancelarka pretvara u patuljke kandidate za svog nasljednika - i uživa u tome. Zašto? Zato što nakon korone niko neće moći ni riječ da joj kaže

8869 pregleda 1 komentar(a)
Merkel i Seder u dvorcu Herenkimze, Foto: Screenshot
Merkel i Seder u dvorcu Herenkimze, Foto: Screenshot

Sjećate li se? Prije nekih godinu dana njemačka savezna kancelarka Angela Merkel imala je onih nekoliko napada nekontrolisane drhtavice. Ta slika čemera, pod reflektorima javnosti, obiljžila njenu najdublju tačku poslije parlamentarnih izbora 2017.

Sastavljanje vlade joj je bilo propalo, a ponovno na jedvite jade uspjelo. U ljeto 2018. je, i zbog tvrdoglavosti A. Merkel u izbjegličkoj politici, došlo skoro do raskida vječnog saveza između njemačkog CDU i bavarskog CSU. Potom serija izbornih poraza iz kojih je proistekla njena ostavka na mjestu predsjednice CDU, praćena slatko-zlobnom rečenicom njenog bivšeg ministra Fridriha Merca: “Prosto ne mogu sebi da predstavim da ovakav način vladavine može da potraje još cijele dvije godine.”

U tom momentu je bio u pravu. I ostao je u pravu, ali posve drugačije nego što je mislio: na početku ljetnje, avgustovske, političke pauze Merc zombi od kandidata za njenog nasljednika. A Merkel je kraljica koja se vratila na tron.

Ne želimo sada da njen uspjeh umanjimo ili unizimo, ali kancelarka je dobitnica ove zaraze. Bez korone ni Njemačka ni Evropa ne bi doživjele onu veliku krizu u kojoj je Angela Merkel ponovo pokazala svoj veličanstveni format. Ona se u krize razumije. Virus će je sad pratiti do kraja mandata i upravo to joj je dalo sigurnost u novi modus ponašanja: Više mi niko ništa ne može! Videćemo da li će zato Merkel sada početi da nosem para oblake. Prvi znaci se ne mogu previdjeti.

Nakon što se - makar u javnosti - veoma dugo držala dalje od svake debate o svom mogućem nasljedniku, ona je sa nekoliko fotografija postavila standarde: jednim jedinim nastupom, vidno uživajući da pri tome izigrava neupućenu bakicu. Merkel je savršeno dobro znala šta će izazvati dopuštajući Markusu Sederu da se javnosti sa njom pokaže u svoj svojoj imperijalnoj bavarskoj muškoj slavi. Merkel, javna neprijateljica svakog kiča, svjesno sarađivala u toj najkičastijoj režiji u bavarskom zamku Herenkimze.

Ali pri tome je jasno postavila istinite odnose moći i vlasti vidljivim. Oni se ogledaju u dva kratka pitanja: kome su ove slike bile neophodne i ko ih je - isključivo svojom voljom - učinio mogućim? Slike i poruka, koje je Markus Seder želio (svejedno zašto) dobio je u i od milosti Angele Merkel, odozgo, u formi prekrasno poklonjene prisutnosti.

Gore i dolje: mjere su moći. “Kuvar i kelner”, tako je glasio brutalni opis odnosa Gerharda Šredera i Joške Fišera. Angela Merkel je suptilnija, ali ne manje nemilosrdna i svevladajuća: nema tu “lame duck”! I uprkos svim pričama, jasno je kome nije htjela da dopusti ovakvu režiju - uz sadistički osmijeh jedne Hajdi Klum Merkel mogla je mirno da kaže svim ostalim kandidatima za njenog nasljednika: dragi Fridrih, dragi Armine, dragi Norberte: za vas i sa vama slika nema - što za većinu znači momenat istine - oproštaj od ambicija uz puno suza. Na početku avgustovske ljetnje pauze kancelarka je svoje potencijalne nasljednike tako brutalno svela na nivo patuljaka i mogu da joj budu samo do članaka.

Da je kancelarka nekako postala vrlo drčna, vidjelo se i na još jednoj fotografiji: dan poslije noći posljednjih pregovora, na samitu EU o milijardama u Briselu, Bild objavio da je Merkel bila u njenoj omiljenoj samoposluzi u Berlinu, ponešto pokupovala i dala da je pri tome slikaju. Takve izlete po samoposlugama Merkel ponekad pravi, ali poslije onog i onakvog samita EU?! Nema tu nikakvog slučaja! Noćima žonglirati sa stotinama milijardi eura u Briselu, a onda prebrojavati sitninu na kasi samoposluge: to je prosto bioskop. Za politiku to djeluje čudnovato prerežirano, a osobito za standarde i navike A. Merkel.

Nota bene: evropski program obnove i izgradnje poslije korone jedan je od najjačih i najboljih momenata tokom cijelog mandata kancelarke Merkel: zajedničko uzimanje kredita za EU je istorijska novina. Ovu odluku je trebalo donijeti već kod ranijih kriza, ali nikako kasnije od danas - što je, sveukupno gledano, jedna od centralnih definicija mudrog, konzervativnog djelovanja.

Svoj cilj da 500 milijardi eura daruju kao nepovratnu pomoć Merkel i Makron su ispunili 80%: biće poklonjeno 390 milijardi. Za ostvarenu saglasnost oko ovog broja su naveliko slavljeni, u tonu i slici, kako predsjednik francuske države tako i kancelarski idol i san pojedinih njemačkih novinara - Austrijanac Sebastian Kurc, iako je on svoj cilj, da ne bude nikakve nepovratne pomoći, debelo promašio za upravo cijelih 390 milijardi eura. A Angela Merkel? Ona je otišla sa samita u samoposlugu. Jer - niko joj ništa ne može.

Često se priča kako kancelarka stvari posmatra uvijek “sa kraja”: prvo fiksira željeni cilj, a onda traži odgovarajuće puteve da ga ostvari. U šta smo često ranije sumnjali, ali izgleda da ta taktika - po pitanju pronalaženja odgovarajućeg nasljednika - i te kako važi.

Merkel svoju principijelno proglašenu nasljednicu, ministarku odbrane Anegret Kramp-Karenbauer u bitnim momentima nije htjela da ojača, a onda je, suprotno svim običajima, katapulirala sa jedne od posjeta inostranstvu. A i oni muški kandidati za nasljednika, koji su još u igri, u današnjem i ovakvom CDU/CSU ili na saveznim izborima, ne bi imali ama baš nikakve šanse protiv jedne Angele Merkel. Prisustvovati pretvaranju te gospode u patuljke, pa još aktivno u tome i učestvovati, to slavu i ime Angele Merkel - kao kancelarke bez alternative - samo još širi i osnažuje. Ali za vrijeme poslije nje to donosi samo jedno: ništa.

(Der SPIEGEL)

Prevod: Mirko Vuletić