VIŠE OD RIJEČI

Advokat

Moraćemo da naučimo da se sve manje čudimo: vrijeme degradacije svega nije zaobišlo gotovo nijednu profesiju

35138 pregleda 284 reakcija 104 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Rađanje advokatske profesije (i kao poziva i kao društvene obaveze) je jedna od ključnih tačaka u formulisanju civilizacije, marker koji radvaja divljaštvo i kulturu.

Zahvaljujući takvoj auri ova profesija ima, i zaslužuje, jedno sasvim osobeno mjesto u svakom društvu. Odatle ona inercija po koji vjerujete da uz imenicu advokat, naprosto uvijek ide i pridjev “ugledni”.

Postoji, čak, u svakom društvu i jedna vrsta advokatske mitologije. Velikani profesije se pamte, ostaju kultne rečenice iza njih, anegdote, brzopotezni odgovori, bravure duha. Zato se pamte imena poput Jora Barovića ili Tripka Žugića… ili, u novije vrijeme Srđe Popovića, koji je za moju generaciju bio legendarno advokatsko ime, pa i više od toga. Čovjek koji je branio pripadnike Bader-Majnhof grupe. Ta imena ostaju kao neka vrsta istinske moralne poduke - kako uvijek naći načina da se bude pravičan i dobar. To je suština svakog morala, otkad je čovjeka.

To su bili ugledni advokati…

Stoga, moram priznati, djeluje otužno kad advokata vidimo u javnoj misiji širenja mržnje i gluposti. “Ugledni” advokat nasrće na LGBT populaciju, ionako ugroženu sa svih strana, projektujući i hiperizujući malograđanske klišee.

Najavljivanjem, pak, “zavrtanja šije”, advokat pokazuje unekoliko zastrašujuću politiku kazne. Ne samo što je taj modus anahron i neprimjeren čak i za izgovoriti, on je, i kao verbalna ekspresija, duboko sadistički. Zavrtanje šije nekome kao mogućnost možda uzbuđuje određen tip ličnosti (sigurno to ima i medicinsko ime), ali, ne vjerujem da bi takav trebalo da se bavi advokatskim poslom.

A tek formulacija “pred mojom djecom”!? Istinski damagoški biser. Toliko je mraka u ovoj duboko folirantskoj formulaciji. Pominjanje djece treba da cijeloj priči da na dramatičnosti i uvjerljivosti.

Da li bi “zavrnuo šiju” i heteroseksualnom paru koji bi se “žvalavio” (a tek taj izraz koji ne može sakriti otpor prema samom činu ljubljenja), “pred mojom djecom”. Opet, nije jasno zašto bi bilo ko, bez obzira na erotsko usmjerenje, bilo što radio pred nečijom djecom? Otkud djeca u cijeloj priči? Zar nisu već u krevetu?

Ja recimo vjerujem da djecu više oštećuje porodično nasilje, nego li prizori poljubaca, kakvi god oni bili. A, na nesreću - porodično nasilje je mnogo prisutnije.

Današnja djeca tokom odrastanja vide mnogo toga što ne bi trebalo da vide. Od televizijskih prizora do slika iz okoline. Ipak, malo je vjerovatno da ćete ih “sačuvati od zla” tako što ćete da “zavrćete šije” okolo. Treba da djeci širite vidike, a ne sužavate na nivo polumitskih predaka od prije trista godina.

To je način mišljenja koji duboko uznemirava kada dolazi od javne ličnosti, od nekoga ko se bavi javnim poslom od najvećeg značaja. Advokatski poziv nekada je podrazumijevao “odabranost”, koja se prije svega ogledala u odbijanju da se bude dio čopora, i snazi da se stane nasuprot gomile. Ako postane glasnogovornik gomile advokat izvjesno nije dostojan toga posla.

Advokat koji je antijunak današnje kolumne, kiksao je i sa odbranom. A to bi trebalo da zabrine jednog advokata. Pominje da je razlog “kampanje” to što je on advokat SPC u Crnoj Gori.

Hoće, dakle, da ispadne politička žrtva, a ne ono što jeste: (zasad samo) verbalni siledžija. Tek je to bijedan manevar i nedostojan ozbiljna čovjeka. Vjerujem da bi veće simpatije javnosti stekao da se naprosto izvinio zbog budalaština koje je napisao…

A moguće je i da je advokat isuviše počeo da liči na poslodavca. Slične mrziteljske izjave prema istoj populaciji slušali smo nebrojana puta od mitropolta SPC u Crnoj Gori, ali i sa drugih crkvenih adresa.

Nema sumnje: slično se sličnome raduje.

Moraćemo da naučimo da se sve manje čudimo: vrijeme degradacije svega nije zaobišlo gotovo nijednu profesiju.

Kakvo doba, takvi mu i advokati...