KOSMOS ISPOD SAČA

Vododjelnica

Zato su i zapeli da nas sve naprave budalama, da sve borce za rijeke prozovu nazadnima jer su protiv napretka i tehnologije, protiv zarade, a to da se neko bori za prirodu jer ima dugoročnu viziju o svijetu i ekologiji, to se zanemaruje. Borci za očuvanje rijeka biće uskoro etiketirani kao prikriveni politički aktivisti, kao petokolonaši, ko zna čiji faktor, biće neprijatelji države, sve u cilju da se ostvari plan o mini-hidroelektranama koje će da donose veliki profit

12679 pregleda 373 reakcija 6 komentar(a)
Kakva sudbina čeka crnogorske rijeke, Foto: Vijesti
Kakva sudbina čeka crnogorske rijeke, Foto: Vijesti

Postoji jedna kuća na tom predivnom potezu između Kolašina, Mataševa i Veruše. Nedaleko od raskrsnice, pri samom putu je kuća koju zovu “vododjelnica“.

Kad pada kiša, voda sa jedne strane krova se odliva u potok koji ide dalje u rijeku, a ta rijeka se uliva u sljedeću i sve tako do Crnog mora. Voda koja se sliva sa krova na drugoj strani ide u drugi potok, a on u rijeku koja ide do Skadarskog jezera, pa Bojanom do Jadranskog mora. Otuda i ime vododjelnica. Ako su ikad makar dvije kapi sa te kuće, sa dvije strane krova završile u dva različita mora na dvije različite strane svijeta, naziv je opravdan i ta kuća je fenomen cijele Crne Gore.

Kako smo krenuli, vododjelnice i vododjelnica neće više biti. Namjerili su se neki na rijeke, namjerili su se mnogi, a dokazano je već, na što “oni i njini“ bače oko, to završi u nečiji džep i nestane, presuši, usahne. Kao da ga nikad ni bilo nije. Postoji jedna važna riječ, koju se plaše i da izgovore, a to je biodiverzitet. Kad od rijeke i potoka ostane samo korito, ništa više neće biti isto. Dok se pojedincima bude punio džep, mjesto će da se prazni i od životinja i od ljudi. Jer, ako vode nema, neće biti ni života.

Zato su i zapeli da nas sve naprave budalama, da sve borce za rijeke prozovu nazadnima jer su protiv napretka i tehnologije, protiv zarade, a to da se neko bori za prirodu jer ima dugoročnu viziju o svijetu i ekologiji, to se zanemaruje. Borci za očuvanje rijeka biće uskoro etiketirani kao prikriveni politički aktivisti, kao petokolonaši, ko zna čiji faktor, biće neprijatelji države, sve u cilju da se ostvari plan o mini-hidroelektranama koje će da donose veliki profit.

Prvi sin je u priči, a zar neko misli da takav i od takvog bi bio tu, baš u priči o “valorizovanju rječnog potencijala“ da nema što fino da se čalabrcne, onako, kako su i navikli, lako i obilato. Misle da su sami za stolom i da im može bit’.

Ako za trideset godina nisu uspjeli da dovedu vodu na Cetinje, da li im treba vjerovati i dati im da u cijevi metnu rijeke Crne Gore? Ako je suvo Cetinje sa sve tradicijom, manastirom i Orlovim kršom, ako u Kotoru, Budvi i Čanju u sred sezone često fali voda, zar zaista možemo da vjerujemo takvim stručnjacima da će pravu stvar da urade gradeći mini-hidroelektrane?

Zamislite mjesto koje se zove Bare Kraljske, kako bi se moglo drugačije zvati? Bare Usahle? I kako bi se zvala rječica tako prelijepog imena Čestogaz, ako bi se valorizovala kako su planirali? Mogu slobodno da je preimenuju u Presušnica, a mjesto u Presušilo. Bilo bi pošteno.

Ljudi koji brane rijeke su višestruki heroji. Prvo, zato što su ostali da žive tu uprkos težim uslovima za život, a drugo jer izgleda da imaju više ekološke svijesti, empatije i rezona nego “ljudi iz gradova“ koje problem rijeka ne dotiče, jer njima česma u kupatilu i kuhinji radi kako treba i svi kanali rade.

Ljudi su od silne apatije prestali da se pitaju kad će biti bolje. Od izbora sigurno neće biti bolje. Ali kad dođe dan da se u Crnoj Gori desi neka promjena, biće to dan kad ljudi iz gradova dignu dupe i odu da brane rijeke od investitora, planine od deponija i tako redom. Možda put do parlamenta vodi baš preko rijeka i planina!