STAV

Korona - svi smo odgovorni, ali nijesmo jednako odgovorni

Na kraju liste odgovornih su građani individualno. Njih uglavnom apelima pozivaju da čuvaju na prvom mjestu sebe, a zatim i druge od sebe. U tome bi neke stvari trebalo posebno objašnjavati. Recimo nošenje maske na otvorenom...

4594 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Vijesti, Boris Pejović
Foto: Vijesti, Boris Pejović

Oko pandemije virusa korone brojna su pitanja i nedovoljno jasnih odgovora. Kako na planetarnom nivou tako i lokalno. Mi smo se veoma uspješno nosili u prvom talasu. Sada su novi i komplikovaniji izazovi. Pored ostalog, valja privređivati i živjeti od nečega. U ovom tekstu obuhvaćeno je samo nekoliko, moguće važnih stvari, i to sa pozicije novinara i građanina.

Pitanje iz naslova, jesmo li svi jednako odgovorni u problemima sa koronom. Nijesmo, naravno, iako se ponekad kaže da jesmo i sa visoke pozicije. Kako bi ta skala odgovornosti mogla da izgleda. Prvo i drugo mjesto jednako dijele oni koji istražuju stanje sa koronom, a to su stručne medicinske institucije koje predlažu mjere i pravila na koji način da se ponašaju svi segmenti u društvu; i sa njima, jednako odgovornija tijela (krizni štab i njegovi organi), koji te predloge ozakonjuju i preko operativnih organa kontrolišu njihovu realizaciju (temeljnije nego do sada) sve uz učinkovite sankcije za one koji ignorišu pravila. Pored ostalih, u slijedu odgovornih su vlasnici i rukovodioci preduzeća i ustanova, te zaposleni u njima.

Najaktuelniji su prostori marketa i kafe-restorana u kojima je stalna frekvencija i potencijalna opasnost od zaraze. Tamo će i najobičnija štih proba u nekoliko objekata pokazati kako se nedovoljno poštuju pravila, ili neko od pravila zaštite: ili maska, ili rukavice (bezmalo zaboravljene), ili distanca, ili sprej za dezinfenkciju. O tim problemima se nedovoljno izvještava, jer se nedovoljno kontroliše i nedovoljno se poduzimaju sankcije za nepoštovanje pravila. Kada ste, recimo, čuli da je neki vlasnik ili šef objekta kažnjen jer nije obezbijedio primjenu pravila zaštite u svojoj firmi. Apeluje se na savjest, plaća se životima. Zbog stradanja ljudi u epidemiji korone, zar pravila djelovanja ne bi mogla da budu slična pravilima o bezbijednosti u saobraćaju. Tamo je, osim apela i edukacije, i vrlo konkretna kontrola. Dokle bi se došlo kada bi se stvar svele samo na molbe. Recimo: Molimo vas da ne vozite kroz crveno svjetlo, da ne prekoračujete brzinu, da ne pretičete nepropisno, da ne vozite pod dejstvom alkohola, jer u svim tim slučajevima ugrožavate živote, svoje i tuđe. Naravno, uz apele i edukacije ide i stroga kontrola službi koje štite propise i zakone. Jednaka vrijednost života crnogorskih građana jeste i u jednom i drugom slučaju.

Istina je da onima na koje je u ovom tekstu glavni akcenat, a to su zaposleni u uslužnim djelatostima (prije svega u marketima i kafe-restoranima) nimalo nije lako da veći dio radnog vremena odrade sa maskom (rukavice su već zaboravljene), ali lakše će shvatiti svoju poziciju ako samo pomisle kako je medicinskom osoblju koje radni dan provedu ne samo sa maskom i rukavicama, nego i u odijelu koje je nekada kao oklop. Sve uz dodatni strah da mogu preko direktnih kontakata sa zaraženima prenijeti zarazu na svije najbliže. Užas.

I, na kraju liste odgovornih su građani individualno. Koje uglavnom apelima pozivaju da čuvaju na prvom mjestu sebe, a zatim da čuvaju i druge od sebe. U tome bi neke stvari trebalo posebno objašnjavati. Recimo nošenje maske na otvorenom: da li na prostoru gdje se može držati propisana distanca (parkovi, manje prometni trotoari i sl.) omogućiti slobodno disanje (naročito u vrijeme ljetnjih vrućina), a masku imati priručno (najupotrebljivije ispod brade). Inače dojadiće onima najsavjesnijima koji se ponekad na vrućini guše ispod maske, ako pored njih defiluju oni „najpametniji“ na planeti koji se svemu podsmijavaju. Mogu oni biti u dilemi - je li korona virus proizveden, ili je iz prirode, ali posljedice su, valjda nesporne. *** (Ono o čemu nema dovoljno prostora u ovom tekstu, a predstavlja veliku opasnost za zarazu, ponekad u incidentnom obimu i obliku, to su pojedine manifestacije, kao što su: vjerski obredi i litije, politički skupovi, manifestacije kulture, razna veselja i proslave, sahrane... U svemu tome znaju se nosioci odgovornosti, a učinak će se postići samo ako se odgovorni tretiraju jednako, bez obzira ko kakav čin nosi. Školska nastava je posebna enigma. Rasprava je u toku. U nekim zemljama je pravilo: u učionicama je bez maski uz propisanu distancu, a u holu škole i dvorištu maske su obavezne.) *** Jedna napomena na margini ove priče. U saopštenjima o stanju sa koronom na terenu trebalo bi da budu preciznije formulacije. Ne može biti tačno ako se kaže, a mediji, logično je, prenose, primjera radi, da je u Crnoj Gori ili nekom od gradova definisan broj zaraženih, nego da je od procenta ukupno testiranih u odnosu na broj stanovništva otkriveno zaraženih..., izliječenih je..., umrlih...,itd.

P.S. Ima li smisla, npr, uporediti nas sa Španijom u doba korone. Ona ima oko šest puta više stanovnika od CG, toliko, vjerovatno, i firmi. I evo uslova, primjerice (u državi, ili u jednoj od njenih regija, svejedno) za ulazak u restoran-kafe: brisanje (dezinfekovanje) đonova; dezifenkcija ruku; upisivanje ličnih podataka iz lične karte, uz broj telefona; s kim će biti zajedno za stolom; izjava da ulazi na svoju odgovornost; o osoblju i rasporedu stolova i da se ne govori. Autor je TV autor i publicista