VIŠE OD RIJEČI

Promjene

Kakva bi bila država čija sudbina zavisi od jednih partijskih izbora, od partijske pobjede ili poraza? Ako je zaista volite ne smijete je napraviti takvom

48097 pregleda 421 reakcija 61 komentar(a)
Sa slavlja nakon izbora u Podgorici, Foto: Savo Prelević
Sa slavlja nakon izbora u Podgorici, Foto: Savo Prelević

Među svim sumnjivim ili pljačkaškim privatizacijama koje su se desile u epohi DPS vlasti, najopasnija je privatizacija crnogorskog nacionalnog interesa. Monopolisanje diskursa o crnogorstvu bila je strategija svakako kratkovida i sebična, ali moguća iz najmanje dva razloga: jedan je “čišćenje” prošlosti najvažnijih aktera - jer to su kreatori ovdašnjih devedesetih, tadašnji Amfilohijevi rukoljupci i Miloševićeve uzdanice. Drugi razlog je potreba jednog (znatnog) dijela nekadašnje nezavisne emancipatorske scene da se besramno stavi na raspolaganje, izgledalo je svemogućoj, ali, prije svega lošoj vlasti. I njihovom Gospodaru. Zato smo dobili dvorske medije. I intelektualnu poslugu kakvu ne pamte ni dvorovi iz stvarnog feudalizma.

DPS je toliko ogrezao u monopolisanju pitanja i koncepta države, da više nisu bili u stanju da sagledaju obrise sopstvene falsifikacije. Sutonska faza partijskog mastodonta učinila je da dobijemo jednu pomalo karikaturalnu stvarnost. Kada su ljudi odbili da učestvuju u toj vrsti iluzije, uslijedio je poraz. Da li i otrežnjenje?

Ova vrsta konfuzije (iako nije riječ samo o konfiziji) postala je vidljiva prvih postdepeesovskih dana u Crnoj Gori. Danas vidimo problem nepostojanja/neutemeljenosti institucija. Treba li svaki put drhtati na izborima ko će doći sa svojim bubicama i praviti svoju verziju Crne Gore i Crnogoraca? Dokle tako? Koji je onda smisao nacionalnih institucija?

Odjekuje sa svih strana kuknjava državnih intelektualaca, crtaju se apokaliptični scenariji koji imaju zajednički kraj - nestanak Crne Gore. Da li je to baš tako? Što je više nacionalnih parola, veća je prevara po srijedi. Neki su navikli da im Ministarstvo kulture služi kao bankomat… otud akutna nacionalna patnja i mučeništvo u najavi.

Kakva bi bila država čija sudbina zavisi od jednih partijskih izbora, od partijske pobjede ili poraza? Ako je zaista volite ne smijete je napraviti takvom.

Imate jednostavan recept za provjeru kvaliteta političkih promjena. Napravite malo lično istraživanje - koliko banalnosti (jezika, duha, činjenja) biva uklonjeno sa javne scene tom promjenom. Ako je ta količina velika, promjena je nesumnjivo dobra.

Nevjerovatno je kakvi se sve pritisci prave na ljude ne bi li se kako “promijenio” izborni rezultat. Region se digao: aktivirani su klišei, pišu se otvorena pisma, iznose sumnjive analogije…

Mnogi i dalje sumnjaju da će DPS gospodski i pristojno predati vlast. Možda neka kladionica da kvotu i za to.

Čemu sve to? Stvari su jasne. Odgovorni ljudi treba da prihvate ono što jest, prepoznaju svoju krivicu, a ne da prave dječje operete i adresiraju krivicu na svakoga osim sebe samih.

Ili nešto mnogo opasnije: zašto policija ne hapsi zlikovce koji nasrću na ljude i imovinu, divljaju kroz Pljevlja, Bijelo Polje… Gdje su obećanja da su svi sigurni i zaštićeni. Da se policija nije što naljutila na građane, pa se ne javlja?

Kakav god bio rasplet - jer nipošto ne treba potcijeniti budalaštine opozicionih veterana, mogućnosti DPS mašinerije i ko zna što još - ali, siguran sam da bi crnogorski nacionalni interesi u ovakvom aranžmanu (isključivo ekspertska vlada) bili valjano i nedvosmisleno zaštićeni. Samo što, valja se nadati, niko od toga neće praviti “malu privredu”. To će biti suštinska razlika. Taj prostor nikada više ne smije biti prostor za naplaćivanje zasluga, već prostor za pažljivo promišljanje. I prostor kojim suvereno vladaju institiucije a ne partijske nomenklature ili gospodari.

Ljudi se uvijek boje novih situacija, plaše se nepoznatog. Ovo je svima nama novo iskustvo. Valja bez predrasuda zakoračiti u novo. Uostalom, osvojena je “smjenjivost vlasti”, i izvjesno, više nikad niko neće Crnom Gorom vladati nekontrolisano, niti decenijama.