STAV

Ništa nije kao prije (2)

U danima kada epidemiološka situacija u Crnoj Gori ide ka dramatičnoj, Ministarstvo zdravlja ćuti, a gospoda iz “anemičnog” NKT-a broje slobodne kovid krevete i respiratore

3988 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Vlada Crne Gore
Foto: Vlada Crne Gore

"Znate, ono što je stvarno važno jeste da su ljudi oko vas srećni i zdravi. Sve ostalo je poput kapi kiše na pijesku.“ (Pol Voker)

Nagli rast broja inficiranih korona virusom, koji je Crnu Goru svrstao na prvo mjesto u regionu, uglavnom je posljedica održavanja parlamentarnih izbora i svega što se dešavalo prije i poslije izbornog dana. Otvaranje granica i svakodnevno druženje na poslu, u kafićima... i drugim mjestima, bez poštovanja epidemioloških mjera, takođe su doprinijeli usložnjavanju epidemiološke krize.

Timski rad državnih organa, zdravstvenog sistema i svih građana Crne Gore, sloga, empatija, humanost, solidarnost, požrtvovanost, razumijevanje,... sve kao da je iščezlo u pauzi između prvog i drugog talasa korona virusa. Na frontu borbe sa rasplamsalom epidemijom ostali su samo zdravstveni radnici, koji se požrtvovano i neumorno bore za zdravlje i živote hiljada inficiranih građana. U KCCG i regionalnim kovid centrima kontinuirano se liječi ogroman broj pacijenata, o kojima se brinu, do granica izdržljivosti premoreni, medicinski radnici.

Građanima ne fale Vladine SMS zahvalnice, niti bi kovid centre utješila posjeta visokih državnih zvaničnika, ali bi opterećenim medicinskim radnicima i svim građanima mnogo značila briga države i koordinacija poštovanja epidemioloških preporuka i mjera, kako bi se infekcija što manje širila. U danima kada epidemiološka situacija u Crnoj Gori ide ka dramatičnoj, Ministarstvo zdravlja ćuti, a gospoda iz “anemičnog” NKT-a broje slobodne kovid krevete i respiratore, kao da je svejedno koliki je broj inficiranih i koliko je zdravstveni sistem opterećen?!

Svu odgovornost za nepoštovanje mjera i preporuka IJZ i NKT-a ne mogu da snose isključivo građani, jer su u toku trajanja prvog talasa korona virusa navikli na koordinaciju, podsjećanja i poštovanje. Umorni od neizvjesnog života sada se uglavnom ponašaju opušteno, rizikujući sopstveno i zdravlje drugih. Mnogi ne razmišljaju o pogubnim posljedicama epidemije, o borbi oboljelih da prežive, o mrtvima koji se po tradicionalnim običajima ne mogu sahraniti, o porodicama koje gube svoje najmilije, o stotinama pacijenata koji boluju kod kuće, bez odgovarajuće ili bilo kakve njege. Mjere se krše i u ime ljudskih prava, kao da pravo na život i pravo na zdravlje ne spadaju u osnovna ljudska prava. Ima i onih koji ne vjeruju u postojanje korone, koji je smatraju “običnim gripom” ili “tamo nečijom zavjerom”??!

“Oni koji ne vjeruju da je virus svuda oko nas, nek’ odjenu zaštitna odijela, stave maske, vizire i rukavice i šest sati provedu u skrbi za oboljele u bolnici, ili pomognu štićenicima u staračkim domovima. Valjda će im tih šest sati biti dovoljno da se uvjere kako živimo u vrijeme pandemije COVID-a 19”, kaže dr. Željka Karin, direktorica Nastavnog zavoda za javno zdravlje Splitsko-dalmatinske županije. (slobodnadalmacija.hr)

Dodatno zabrinjava činjenica da virus kosi i mlađu populaciju, što je posljedica siromaštva, ranog obolijevanja od hroničnih bolesti, zagađene životne sredine i nerazvijene preventivne zdravstvene zaštite u Crnoj Gori.