TV I DRUGE IGRE

Dno dna

Licemjerno sad izgleda ovo čuđenje i zgražavanje. Nema tu ničega za šok, svi smo znali sve... Živimo u istom blatu decenijama. Samo su neki potonuli malo dublje. Pod vlastodršcima bez duše, u okruženju bez savjesti. Dno dna? Nije, možemo mi i niže
66 pregleda 7 komentar(a)
ruke, dijete, Foto: Shutterstock
ruke, dijete, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 19.01.2018. 13:40h

Opleti, brale i ne udaraj lament Na taj smo fazon majmune i prizvali Smrada sa farme pustimo u parlament Onda se krstimo kad nešto izvali; Otkad je sveta i veka i nas Najveće protuve prigrabe vlast Rasturi svatove pijani svat Bratija proglasi grabež za Krstaški rat... *** Tako je to opjevano u Balaševićevom Dnu dna. Ovo naše, duplo, ne može u stih. Više u krik, ako je ostalo još malo savjesti u društvu oboljelom od ravnodušnosti. Teška bolest, razara... Ali se od nje ne umire...

Od čega, ili zbog čega, je umrla dvogodišnja djevojčica, zvanično nije saopšteno. Državni tužilac čeka rezultate obdukcije. Ministar rada i socijalnog staranja pokrenuo je izviđaj koji treba da pokaže je li bilo propusta u njegovom resoru. Potreseni smrću djevojčice, građani potpisuju peticiju za njegovu smjenu...

Ne časeći, činovnici su poručili kako su dali sve od sebe. Patolozi će - ako već nijesu - utvrditi uzrok smrti.

A peticija?... Ništa, ostaće samo neki papir da svjedoči kako je hiljadu i više humanih ljudi pokušalo da i ostale podigne sa dna. Uzalud, dok ne prikupe bar pet puta više potpisa. Onoliko koliko stoji ispod zahtjeva da se provjerenim kriminalcima izbriše četvrtina sudske presude...

Siromašnoj djeci presudu izriče neki drugi resor. Valjda zato i moraju da izdrže kaznu do kraja...

Dno dna? Nije, možemo mi i niže... *** Licemjerno sad izgleda ovo čuđenje i zgražavanje. Nema tu ničega za šok, svi smo znali sve... Živimo u istom blatu decenijama. Samo su neki potonuli malo dublje. Pod vlastodršcima bez duše, u okruženju bez savjesti. Hvala izuzecima, ali zna se što oni potvrđuju...

Je li moglo drugačije?... Možda... Da Vlada, Skupština i predsjednik nijesu - po zakonu, ne bi oni živi osim tako - ostavili majke sa troje i više djece bez one socijalne pomoći...

Da je javnost, ili makar ovaj djelić koji sad virtuelno protestuje na mrežama, izašla i realno na ulici podržala prevarene i potom opljačkane žene...

Da je socijalna država, a naša se tako i u Ustavu zove, popisala ko ima za pet normalnih obroka, a ko nema ni za jedan...

A imala je vremena, dvije decenije pravi socijalni karton, evo samo što ga nije završila... Zato je onaj sudija primao socijalnu pomoć, uz penziju ili nekim drugim danom, ne sjećam se. I zato su dvije samohrane pravnice čistile moj ulaz u bivšoj zgradi. I zato se do grada svaki dan žestoko ispričam s taksistom inžinjerom...

Dno dna? Nije, možemo mi i niže... *** Naravno da onaj zakon o majkama nije bio za desetku iz prava. Ne može se lako humanost ugurati u paragrafe. Ali, da je vlasti bilo stalo do siromašnih, ne bi ga ukinula nego popravila. Ili donijela neki drugi, o djeci, o očevima, o svim žrtvama tranzicije. Onima koji se, kako je volio da kaže odlazeći predsjednik, nijesu snašli. Ne zato što nijesu umjeli, prosto nijesu htjeli da kradu... Nije možda ni on, ali im evo do samog kraja drži vreću...

Još se sjećam kako je tješio majke kad su ostale bez socijale od 336 i 192 eura. Potrudiće se država. Nije imala kad... Državni udar, Nato, evropski pregovori, sankcije Rusiji...

I ministar Kemal Purišić je najavljivao kako će svaki slučaj biti ispitan, najugroženije porodice neće ostati bez pomoći. Ali, ostale su. I nema sad potrebe da posebno istražuje jesu li službe napravile kakvu grešku prema jednoj familiji. Napravili su on i njegova stranka neoprostivi grijeh prema više od deset hiljada porodica.

Kad je trebalo obezbjeđivati glasove, iskoristili su sve pregovaračke kapacitete. Ucjenjivačke, precizirao je nedavno veliki koalicioni brat. Zakon o majkama neće proći ako novac ne dobiju i one sa biroa. I dobile su. Ali su na izborima zaobišle ministrovu stranku. Onda su i on i ona zaobišli njih...

Dno dna? Nije, možemo mi i niže... P.S. Kasno sam obaviještena da je porodica Jelene Bogavac saopštila kako su uvijek imali dovoljno hrane, kako nijesu nezadovoljni odnosom ministra Kemala Purišića i kako im je posebno drago što je na pokajanje lično došao predsjednik depeesa Milo Đukanović. Poštujući javno saopštenu želju ožalošćenih da ih svi ostavimo na miru, izbacila sam iz teksta sve što bi moglo da ih povrijedi. Izvinjavam se redovnim čitaocima zbog haosa koji sam napravila kraćenjem i izmjenama u posljednji čas. Čitamo se.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")