STAV NOVINARA

Superhikov veliki pothvat

Oslobađanje Porto Montenegra od plaćanja komunalija po osnovu ovog na što se poziva DPS, NEMA UPORIŠTA U ZAKONU
168 pregleda 15 komentar(a)
SO Tivat, Snežana Matijević, Foto: Siniša Luković
SO Tivat, Snežana Matijević, Foto: Siniša Luković
Ažurirano: 19.01.2018. 06:40h

Gradonačelnica Tivta dr Snežana Matijević ne leti držeći se za balon ispunjen alkoholnim parama, nema krabulju na glavi i plašt oko ramena, ne nosi stare tenisice i bocun kiselog vina u ruci, ali moram priznati da me svojim nastupom na posljednjoj sjednici lokalnog parlamenta koji je glasovima odnornika njene partije usvojio odluku da grad Tivat časti Porto Montenegro sa simboličnim iznosom od 5,6 miliona eura, neodoljivo podsjetila na Superhika.

“Moramo izaći u susret investitoru, radimo sa Portom u zajedničkom interesu”, izgovorila je gradonačelnica, a u mojoj glavi, kao nekoga ko je odrastao na kultnom stripu “Alan Ford”, za trenutak se iza skupštinske govornice ukazao legendarni Ezekiel Bluff i u ušima su mi odjeknule njegove otkačene, anti-robinhudovske poruke: “Kradem od siromašnih da bih dao bogatima! Superhik štiti jadne bogataše od terora sirotinje!”

Ono što se u srijedu desilo u tivatskom parlamentu, naime, nalikuje na scenu kakvu ni legendarni Magnus i Bunker ne bi mogli smisliti za najluđe epizode “Alan Forda”: lokalna vlast bez da za to ima bilo kakvo zakonsko uporište, a još manje pravnu obavezu, odlučila je mrtva-hladna da plemenite investitore Porto Montenegra časti sa 5.600.000 eura novca koji pripada svim građanima Tivta. Ako je vjerovati rezonu gradonačelnice, Tivat to radi da bi “izašao u susret” investitoru projekta kojeg je crnogorska vlast proteklih 10 godina uzdigla na pijedestal svojevrsnog polubožanstva koga je samo Proviđenje dovelo kod nas, da nas usreći svojim plemenitim investicionim nakanama i izvede na put vaskolikog napretka. Lično spadam u rijetke “bijele vrane” koje od samog početka priče Porto Montenegro ukazuju na brojne kontroverzne i negativne aspekte tog posla na kome je lično insistirao i progurao ga lider DPS i bivši premijer Milo Đukanović. Nerijetko me on zbog toga i indirektno pominjao u svojim javnim nastupima kao nekog ko želi zakočiti nezadrživo crnogorsko “srljanje u napredak”, jer je “zaostao u hladnoratovskim vremenima”, pa više voli zarđale ratne brodove od blistavih jahti. Ipak, danas kada se i ovim ludilom u SO Tivat potvrdilo da sam bio u pravu sa tom mojom skepsom o “medu i mlijeku” koje je Tivtu donio Porto Montenegro, ne osjećam se nešto posebno dobro zbog toga što je cijena tog “meda i mlijeka” (za sada) određena na iznos od 5,6 miliona eura koliko se Tivćani imaju odreći novca u gradskoj kasi da bi “izašli u susret” potentnom stranom investitoru. Priznajem da mi malo suludo djeluje priča da ta “sitnica” od 5,6 miliona koju Tivat treba žrtvovati, baš toliko puno znači za dalji razvoj Porto Montenegra njegovom oficijelnom vlasniku - državnom investicionom fondu prebogatih Ujedinjenih Arapskih Emirata, ICD koji barata sa milijardama eura. No, biće da crnogorski i tivatski DPS-ovci ipak bolje od mene i ostalih skoro 90 odsto Tivćana što su su se protiv toga izjasnili u anketi lokalnog radija, znaju kako volatilna mogu biti kretanja na svjetskom tržištu nafte, plina i zlata i kao je ICD-ov investicioni potencijal u stvari krhak, pa ga valja osnažiti sa tivatskih 5,6 miliona.

Stoga i neću ovdje reći da bi za taj novac Tivat mogao dobiti kompletnu novu veliku zgradu prijeko mu potrebne nove osnovne škole, ili napraviti kanalizaciju u Radovićima i Donjoj Lastvi, ili najmanje pet novih ulica u zaleđu magistrale da riješi ljetnje saobraćajne čepove. Neću reći ni da je taj iznos veći od kompletnog godišnjeg budžeta koji na raspolaganju imaju Plužine, Andrijevica, Plav, Gusinje, Žabljak, Mojkovac, Šavnik, Petnjica, Kolašin…

Reći ću nešto ozbiljnije - tivatska vlast je ovim postupkom već napravila nekoliko veoma teških krivičnih djela poput zloupotrebe službenog položaja, nesavjesnog rada u službi i sklapanja štetnih ugovora. To je jasno i svakom brucošu prava, ali `ajde da to objasnim kako bi čak i predsjednik SO Tivat Ivan Novosel mogao razumjeti (možda čak i neko u državnom Tužilaštvu, što je doduše, infinitezimalno mala mogućnost da se desi).

1. Opština Tivat NIJE bila potpisnik ugovora o prodaji Arsenala ali je, iako to nije morala, donijela POLITIČKU ODLUKU da na sebe uzme dio obaveza koje su ugovarali Vlada i Adriatic Marinas (nesavjestan rad u službi, zloupotreba službenog položaja sa višemilionskom štetom po gradski budžet - tužioci, birajte sami).

2. Gradonačelnica će POTPISATI ugovor koji će rezultirati direktnom finansijskom štetom od 5,6 miliona eura za budžet Opštine Tivat (Orhana Šahmanoviča iz Plava su privodili i podigli optužnicu protiv njega da je, idući u susret tamo nekom investotoru, navodno oštetio gradski budžet oslobodivši investitora plaćanja komunalija bez pravnog osnova, u iznosu od 8.952 eura).

3. Oslobađanje Porto Montenegra od plaćanja komunalija po osnovu ovog na što se poziva DPS, NEMA UPORIŠTA U ZAKONU. Sa druge strane, ZAKONSKA JE OBAVEZA lokalne uprave da naplati dažbine koje su svi dužni platiti, pa i komunalije od Porta, a što ona ne čini već duže od dvije godine. Za to vrijeme Porto nesmetano gradi nove zgrade, a Opština ne preduzima ništa da od te firme uzme novac na koji ima zakonsko pravo i obavezu da ga naplati. (U normalnoj zemlji, za takvo što opštinski činovnici bi odavno bili iza rešetaka, zar ne, dragi tužioci?)

Koliko li ono košta zatvorski dan u Spužu i koliko dug “aranžman” po sistemu all inclusive, tamo čovjek može dobiti za 5,6 miliona eura?

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")