Vlada

Đukanović se sreo sa liderima dojučerašnje opozicije. Sve to izgleda kako treba, gospodski, nema opstrukcija: CG uskoro dobija novu vladu.

Naravno, čaršija vri, svako ima svoje favorite i svoj koncept, mnogi Crnogorac “izgore ka Medo za Vladom”...

Nova vlada će, vjerovatno, ili se bar valja nadati, uraditi mnogo toga dobroga, ali, postoji momenat u kome nikada neće moći da prevaziđe ne samo prošlu, doskorašnju vladu, već čitav niz DPS vlada koji traje tri decenije… Na sreću, dodajmo. Naime, ova, niti jedna buduća vlada neće imati polumitski status kakav su imale te vlade, izvjesno, neće nikada doživjeti toliku količinu javnog zahvaljivanja i besramnih izjava ljubavi.

Vlada je bila čudesna riječ, zamjena za sva značenja, za svo djelovanje. Vladine agende, legende, paketi, akcije, programi, prioriteti, inicijative...

Klasični magijski transfer: bila je to riječ koja može sve, riječ koja otvara sva vrata: pa kako ne biti zahvalan takvom Čudu.

Tako je, negdje u tom međuvremenu, u crnogorskoj školi demokratije - gdje je jedini sa počasnim zvanjem “šampion demokratrije” obršio kao jerusalimski pas, izgnanik i mafijaš - rođena poštapalica “Hvala Vladi”, koja je, prije nego što će postati parodični komentar na odnos prema vlasti, nerijetko izgovarana čak i od ozbiljnih ljudi.

Bijaše to sveprisutna mantra kojom su se poslovi završavali mnogo efikasnije nego zahvaljujući znanju ili vještini.

I danas tu rečenicu čujem kao refren iz tih godina koje su crnogorsko društvo pretvarale u udvoričko, jalovo i predgrađansko.

S druge strane, kada je već krenuo „nostalgičan“ ton, prisjetimo se da je ta riječ jednako moćno djelovala i na tzv. sive zone društva.

Sjećate se mutljavina iz devedesetih, najviše su se cijenile „veze sa Vladom“. Nije bilo prevaranta koji vam ne bi u trećem minutu razgovora saopštio - „radim nešto za Vladu“. Zapravo, bilo je tu varijacija. Ovaj oblik „za Vladu“ sugerisao je prisutnost u nekom od rukavaca graničnog svijeta šverca. Ta prisutnost se izuzetno cijenila kod običnog, deklasiranog građanina. Oblik „radim nešto pri Vladi“ bio je relativno benigan, rezervisan za široke građanske slojeve, dok je formulacija „radim nešto sa Vladom“ upućivala na ozbiljan svijet biznisa. Bješe to vrijeme kada je reputacija mnogih presudno oblikovana ovakvim prevarantskim igricama.

Vlada je organizovala čitavo društvo, uključujući i sive zone - tada je, sjetimo se, šverc bio državni posao. A društvo je, zapravo bilo - vladino fingiranje postojanja društva.

Nakon podjele DPS, dominacija emancipatorskog diskursa na javnoj sceni neće utišati taj poltronski nerv domaćeg pučanstva, naprotiv, on je razigran, uprkos (samo verbalnom) osvajanju evropskih vrijednosti.

Ako Crnogorci ne budu toliko zahvaljivali novoj vladi, neće to značiti da Vlada nije uradila ništa, već da su - ozbiljno radili.

DPS vlast je dobrim dijelom umjela podilaziti onom najgorem u crnogorskom mentalitetu. Ljubav prema vlasti doživjela je neslućen zamah. Iako je CG istorija puna toga, utisak je da su zvjezdane visine dosegnute upravo u ovoj, netom završenoj, epohi...

Bilo bi dobro da novi sastav Vlade bude svjestan koliko je u takvim stvarima potreban i ljekovit diskontinuitet.

Takođe, važno je shvatiti da ni javni servis ne treba da bude ogledalo te udvoričke matrice… koja je tako žilava u CG. Evo, sad se i tamo oglašavaju slobodoljibivi, izgleda tek probuđeni iz zimskog sna.

Uzgred, u doba socijalizma ta riječ zapravo nije ni postojala. Tada smo imali “Izvršno vijeće”, a ko će izgovarati “Hvala Izvršnom vijeću”. Ne bi ga ni tada razumjeli, a kamoli danas. I tada se znalo kome se treba zahvaljivati.

Dok god taj i takav model zahvalnosti bude osnova crnogorske javne scene i politike, biće Crna Gora daleko od normalnog društva.