„Siromaštvo je najgora forma nasilja.“ (Mahatma Gandi)
Prema izvještajima Agencije za hranu Ujedinjenih nacija (UN), u svijetu gladuje između 850.000 i milijardu ljudi, odnosno oko 11 odsto populacije. Od posljedica neuhranjenosti dnevno umre oko 20.000 ljudi, uglavnom djece, što predstavlja jednu trećinu svih umrlih u svijetu.
Ujedinjene nacije su 2015. godine Milenijumske ciljeve razvoja iz 2000. godine zamijenile Globalnim ciljevima za održivi razvoj, koji, između ostalog, predviđaju svijet bez siromaštva i gladi do 2030. godine. Nažalost, sve ostaje na predviđanjima!
Međunarodni dan brorbe protiv siromaštva, 17. oktobar (priznat od UN), obilježava se od 1987. godine, kada se u Parizu, na otkrivanju spomenika u čast žrtava ekstremnog siromaštva, nasilja i gladi, okupilo oko 100.000 ljudi. Cilj obilježavanja ovog datuma je širenje svijesti o potrebi iskorjenjivanja siromaštva u svijetu, a naročito u zemljama u razvoju.
Tranzicionim, nemilosrdnim, razaranjem industrije, na desetine hiljada građana Crne Gore osuđeno je na siromaštvo, bivši fabrički radnici i njihovi potomci. O broju siromašnih nadležni državni i lokalni organi nemaju evidenciju, dok strategija borbe protiv siromaštva nikada nije postojala. Rasprodaja državne imovine i državne teritorije, enormno zaduživanje države, te vođenje razvojne i ekonomske politike “na njihov način”, nijesu doprinijeli poboljšanju kvaliteta života građana. Siromaštvo danas pritiska radnike, penzionere, nezaposlene, poljoprivrednike, korisnike socijalnih naknada, djecu, omladinu..., i sve osim onih koji su ga “proizvodili”. Oni znaju zašto, jer su “znali kako”?!
Danas 23,6 odsto građana Crne Gore živi u riziku od siromaštva, dok je u riziku od socijalne isključenosti 10 procenata. Četrdeset odsto djece izloženo je riziku od siromaštva ili socijalnoj isključenosti. Prema Monstatu, relativna granica siromaštva u 2017. godini bila je 2.097 eura godišnjeg, ili 175 eura mjesečnog prihoda po jednom članu domaćinstva.
Minimalna potrošačka korpa za avgust 2020. godine iznosila je 641,80 eura, (u koju nijesu uračunati troškovi stanovanja ), a prosječna zarada za isti mjesec 523,00 eura. Prosječna penzija za avgust bila je 290,24 eura, a najnižu penziju u iznosu 145,77 eura primilo je 15.839 korisnika. Oko 66.000 penzionera prima penziju nižu od prosječne, dok oko 60.000 zaposlenih prima platu do 250 eura, a njih 95.000 do 400 ura. U zoni sive ekonomije, iz godine u godinu, nalazi se oko 40.000 radnika. Evidencija o ljudima koji ne traže posao i starijim osobama koje žive bez primanja ne postoji. Poslodavci radnicima, uglavnom, isplaćuju minimalac (222 eura), sa ili bez doprinosa, i eventualno, dio zarade na ruke, i tako svoje radnike osuđuju na doživotno siromaštvo. Nadležni u državi su upoznati sa time, jer u državnim i lokalnim organima često upražnjavaju iste metode.
Na ZZZ CG krajem septembra bilo je 43.383 nezaposlena lica ili 18,7 odsto. U 2018. godini imali smo oko 50.000 korisnika socijalnih naknada, koje su mnogima jedino primanje. Svaki građanin ponaosob najbolje zna kako i u kom obimu može da zadovolji svoje egzistencijalne potrebe!
Svjetska banka prognozira da bi u Crnoj Gori 9 do 20.000 ljudi moglo upasti u siromaštvo, zbog pandemije korona virusa..., te da bi nivo siromaštva mogao da se vrati na onaj iz 2013. godine, dok će broj ekstremno siromašnih u svijetu, zbog pandemije kovida-19 i klimatskih promjena, do kraja 2021. godine porasti za 150 miliona. (investitor.me)
Da li će pandemija korona virusa biti “odgovorna”za odnos vladajućih elita u svijetu prema siromaštvu i prije 2020. godine?!
Bonus video:
