STAV

Politika i seks - principi i stvarnost

Dansku potresa neočekivano veliki skandal izazvan priznanjem Mortena Ostergaarda, lidera Radikalne partije, da je prije deset godina stavio ruku na butinu Lotte Rods, današnje članice danskog parlamenta

4570 pregleda 0 komentar(a)
Morten Ostergaard, Foto: Printscreen
Morten Ostergaard, Foto: Printscreen

Ovih dana Dansku potresa neočekivano veliki skandal izazvan priznanjem Mortena Ostergaarda, lidera ovdašnje Radikalne partije (Radikale Venstre), da je jednom, prije deset godina, stavio ruku na butinu Lotte Rods, današnje članice danskog parlamenta, Folketingeta. Priznanje, a odmah zatim i povlačenje s pozicije lidera partije, bilo je utoliko iznenađujuće što se ova partija, inače, suočena s osipanjem biračkog tijela, ponadala da bi upravo ova problematika mogla da joj povrati uticaj kod glasača, a recipročno tome i uticaj na samu vladu. Sve je gore tim prije što je upravo ova partija jedna od onih koje su poznate po insistiranju na principima, tačnije, na insistiranju da između principa i djelovanja postoji znak jednakosti.

Međutim, čitava afera započela je daleko od svog raspleta i ima drugačiju polaznu osnovu. Sve je, naime, počelo kada su u septembru ove godine 322 sadašnje i bivše danske političarke iz osam političkih partija, među njima svakako i radikalne političarke, nedavno potpisale akt koji je trebalo da pokrene principijelnu diskusiju protiv seksizma i seksualnog šikaniranja u danskom političkom životu. Ali, sve je, kako se vidi, uskoro dobilo drugačiji pravac.

Nekada moćni, i ne tako davno vrlo uticajni radikalni političari, bez kojih posljednjih decenija nije bilo moguće zamisliti nijednu socijaldemokratsku vladu, nakon izbora 2019. na kojima su loše prošli, u novoj konstelaciji političke moći, bivali su sve dalje od njenog epicentra. U novonastaloj situaciji, pokušali su različitim manevrima da obnove svoj uticaj. Međutim, Mette Frederiksen, sadašnja socijaldemokratska predsjednica vlade, ostala je neumoljiva, okružila se isključivo partijama koje su je bezrezervno podržale u toku predizborne trke. Radikalima, koji su, kako rekosmo, loše prošli na posljednjim izborima, ostavljeno je da čekaju kakvu zgodnu priliku ili kakav principijelni slučaj da zatalasaju javnost i skrenu pažnju na sebe, i naravno, priđu bliže kolaču koji se zove izvršna vlast. Jedna od takvih prilika u očima Radikala svakako je bila najavljena borba protiv seksualnog šikaniranja svake vrste, pogotovo onog koje je žene stavljalo u situaciju da svojim tijelom plaćaju napredak u karijeri i male pomake u strukturama vlasti.

Međutim, ovog puta stvari su krenule drugim putem, i kako stoje ovih dana, čini se da su izmakle kontroli. Toliko da su Radikali, inače poznati kao vrlo vješti u ovim vrstama igara iz kojih su u prošlosti bilježili važne političke poene, ostali zaprepašteni lavinom koja je pokrenuta. Da sve bude još gore, lavinom koju su velikim dijelom sami pokrenuli, misleći da je mogu kontrolisati i kanalisati u svoju korist. Međutim, kako danas javna glasila, pogotovo ona tipa vijesti koje iz sata u sat ponavljajući u nedogled senzacije, a koje onda preuzimaju socijalne mreže, izlažući vinovnike velikih i malih skandala baražnoj vatri iz svih oružja, lako je pretpostaviti da stvari mogu izmaći kontroli. Da mogu krenuti u potpuno drugim tokom, nego što je to bilo zamišljeno i projektovano u uskim krugovima jedne partije željne obnove političke moći.

Tako se desilo da je vođenje ove najnovije kampanje usmjerene protiv seksizma svih vrsta, a koja je dobila potpuno drugačiji zaokret i koštala političkog života jednog inače vrlo popularnog političara, ocijenjeno kao krajnje amatersko od strane Hansa Engela, jednog od najuglednijih ovdašnjih političkih komentatora. Na tvrdnju novoizabrane predsjednice Radikalne partije Sofie Carsten Nielsen da je o slučaju seksualnog šikaniranja bivšeg partijskog lidera saznala tek nedavno i da je stvar trebalo da ostane povjerljiva i da ne izlazi u javnost, isti Hans Engel se nasmijao. Uz to, skeptično je prokomentarisao za TV2 News: „Ma hajte, molim vas! Ko poznaje odnose u Christiansborgu (građevine u kojima su smješteni najviši organi vlasti u Danskoj), zna dobro da se tamo svaka tajna pročuje za četiri minuta, a da za narednih petnaest minuta sva Danska zna o čemu se radi. Christiansborg je jedino mjesto gdje je glas brži od svjetlosti“.

Socijalne mreže su bile još neumoljivije u traženju pikantnih detalja, od pitanja da li je sve ostalo samo na ruci koja se spustila na butinu, ili priča ima novi nastavak i nove aktere.

Međutim, kako su Danci poznati kao narod koji je prilično skeptičan i s obje noge na zemlji, ne bez iznenađenja pojavile su se uskoro i rezerve prema svemu, kao i sumnje treba li kasirati neke uticajne i talentovane političare zbog jedne ruke koja je zalutala na jednom ženskom bedru.

U svjetlu novonastale situacije i borbe za principe, koja se, suprotno očekivanom scenariju razvila na štetu onih koji su je pokrenuli, trebalo bi osvijetliti još jedan detalj koji sasvim sigurno ima svoju težinu u čitavoj ovoj priči protiv seksizma. A to je epizoda sa sadašnjim socijaldemokratskim ministrom vanjskih poslova Jeppeom Kofoedom koji u svom CV-u ima neprijatnu epizodu koja ga tereti za seks s jednom 15-godišnjakinjom prije nekoliko godina. Iako se Kofoed posipao više puta pepelom i izjavljivao da je to najveća greška u njegovom životu, medijima i političkim protivnicima ona dobro dođe da je izvuku kad god se pojavi prilika. Čini se da su i Radikali ovom prilikom čekali da u zgodnom trenutku izvuku ovaj slučaj da bi pogodili samu predsjednicu vlade, Mettu Frederiksen. Međutim, ona za sada ćuti, ne izgleda da je pod pritiskom spremna da otpusti svog ministra koji se pokazao dorastao poslu i vođenju pregovora na svjetskom planu. Sjetimo se nedavnih, vrlo osjetljivih pregovora oko Grenlanda u kojima je trebalo usaglasiti danske interese s rastućim ambicijama Amerike, Kine i Rusije oko ove bivše danske kolonije, a tu je i više nego uspješno evakuisanje danskih građana u vrijeme prvog korona talasa koje je Kofoedu pribavilo izvjesnu popularnost i odguralo u stranu tamne sjenke neprijatnog slučaja seksizma.

Kako stvari stoje sada, sve liči na autogol koji je vođstvo Radikalne partije dalo samo sebi. Međutim, kada se vratimo na početak priče koji je vezan za potpise 322 političarke koje traže u svom aktu upućenom Folketingetu da se otvori debata o raširenom seksizmu u političkom životu ove zemlje, onda sve izgleda logičnije i pogotovo principijelnije. To što su Radikali ocijenili da bi ih ta debata mogla vratiti u političku orbitu i, naravno, pribaviti im simpatije glasača, stvar je same procjene jednog političkog vođstva. Za sada, pošto su sami postali prvom žrtvom, čini se, loše procjene. Jedina utjeha u svemu je da su strah i panika zavladali Christiansborgom, gdje se sa strahom očekuje ko je sljedeća žrtva lavine koja je pokrenuta.

Uprkos ovakvom, prilično neočekivanom scenariju, čini se da je najvažnije vratiti se na početak, na potpise 322 bivših i sadašnjih političarki koje rezolutno traže da se promijeni politička kultura kad su u pitanju seks i seksualno šikaniranje u političkom životu zemlje. Najvažnije od svega je koliko će se u ovom dijelu svijeta, pa i u cijeloj Evropi, u skorašnje vrijeme promijeniti politička kultura i dosadašnja raširena praksa da su seksualne usluge uslov za napredovanje u političkoj karijeri. Da li će tako skoro biti stvoreni uslovi da žene, s obzirom na to da se uglavnom radi o njima, grade svoju političku karijeru bez kalkulacije da je u tu istu karijeru pored talenta i angažmana potrebno uložiti seks i intimu kao zalog, teško je reći. Neke ovdašnje političke analitičarke nas uvjeravaju da je to vrlo moguće, s obzirom na to da je stasala nova generacija mladih žena koja je ušla u politiku s novom energijom i voljom da se stvari na ovom polju radikalno mijenjaju.