VIŠE OD RIJEČI

Karneval

Prosto je nevjerovatno kako se neko može u samo nekoliko nedjelja transformisati od slike brižnog opozicionara, deklarativno spremnog da sve potčini opštem dobru, u infantilnog ogovarača i besramnog lovca na fotelju. Taj karneval je ovdje stara igra, ali, možda nikada ovako ogoljena i jasna kao što je gledamo dana

31606 pregleda 55 reakcija 42 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Karneval, maske, lažni identiteti, prave uvrede…

Crnogorska politička scena počinje da liči na kakav suludi karneval gdje svako lagano zaboravlja ko je, i pokušava biti neko drugi. To je, u srednjem vijeku, i bila privlačnost karnevala: granične igre sa sopstvom, takođe i jedna vrsta psihološke ventilacije. Ali bojim se da se ovaj naš karneval odvija kad mu nije vrijeme a ni mjesto.

Najnoviji talasi uvreda koje siju lideri Demokratskog fronta prema mandataru (koji je vrlo racionalno govorio o reputacionom riziku buduće vlade), ali i mrskim “ambasadama”, nezavisnoj sceni i medijima, mora stvoriti u najmanju ruku otužan ukus kod opozicionih glasača, ali ostavlja i jedan, ne manje opasan utisak - da je dojučerašnja opozicija skup neznalica, bukača i bolesno ambicioznih intriganata. Nastave li ovako, DPS će izgledati kao gromada ozbiljnosti. Ne bi dobro bilo da takav ustisak potraje. A nije ni pravedno da nekoliko političara koji naprosto nisu na visini istorijskog trenutka (ili pak imaju neke druge obaveze prema nekome) kreira utisak o cjelokupnom heterogenom pokretu koji je, ipak, uspio da smijeni režimsku hidru.

Ali, izborni poraz je tek početak posla. To se olako zaboravlja.

Ono što posebno iritira je narativni model kojem se pribjegava. U interpretaciji Mandića i ekipe, Krivokapić je prikriveni glasač DPS, neko ko je napravio dil sa Đukanovićem, ali i poslušnik CIA i zloglasnih zapadnih ambasada…

Ova “CIA” kao jak štih za političku diskvalifikaciju, ostala je Mandiću još iz devedesetih, to je nostalgija za vremenom “slavnog” ratovanja...

Tada je to, doduše, obavezno išlo sa Vatikanom, to se nije razdvajalo, kao “kafa i kisjela”. U malo maštovitijim nastupima uz to se kačila i Kominterna, ali to sada izostaje, jer je u međuvremenu svaki pošteni četnik postao veliki fan Staljina i SSSR-a. Danas se umjesto Kominterne potegne Duboka država. Znam da djeluje suludo, ali zar je to jedino što vam oko nas djeluje suludo?

Neko bi mogao, slušajući sve ove silne uvrede, da pomisli - momci, pa ko vam je uvalio takvu ispalu? Kako ste takvog čovjeka (DPS, CIA, Đukanović i ko zna što još) stavili na prvo mjesto svoje opozicione liste. I gle čuda, taj i takav vam je donio najbolji rezultat koji ste ikada postigli. Ne samo što je uspio da obmane vas nego i toliko mnogo birača. A sve je to, koliko shvatam uradio za DPS, CIA i aktulenog predsjednika.

“Aj pođi, ispljuskaj se”, glasi stara podgorička formulacija za one koji, pred zoru, nakon burne noći, počnu da pričaju neobično nepovezane ili naporne priče…

Prosto je nevjerovatno kako se neko može u samo nekoliko nedjelja transformisati od slike brižnog opozicionara, deklarativno spremnog da sve potčini opštem dobru, u infantilnog ogovarača i besramnog lovca na fotelju. Taj karneval je ovdje stara igra, ali, možda nikada ovako ogoljena i jasna kao što je gledamo danas.

Nekad smo imali “suklob na književnoj ljevici”, a Crna Gora je danas talac sukoba na (srpskoj) desnici.

Ko zna na što će sve ovo izaći, kada pregovarački karneval bude gotov. Crna Gora prvi put prolazi kroz ovakve političke i društvene procese. Zato valja biti oprezan, ali ne i uplašen. Bogatija za takvo iskustvo, kako god se stvari raspletu, Crna Gora će biti bolja. I znavenija.

U ovom našem karnevalu, nije više lako razabrati ko je ko? Čija je maska sasvim srasla sa licem, a ko još uvijek može skinuti masku. I što ćemo onda ugledati? Novu masku ili staro lice?

Još da se sa scene sklone pajaci i dvorske lude…