O sebi najčešće volim da razmišljam kao o nekom ko je otišao pod stečaj. Prinudni upravnik svoga života koji je bio pripreman vaspitanjem i školovanjem za jednu drugačiju budućnost. Ovako, ispade da pripadam onim generacijama koje su ostale bez svoje zemlje, u životnom stečaju jer i dalje ne znam, da nijesam ja u svijetu nego je svijet u meni.
Šekspir je napisao...“ O čovječe, oholi stvore! Čim se dočepaš vlasti počinješ izvoditi takve budalaštine pod nebeskim svodom, od kojih čak i anđeli plaču“. Kad postanete vlasnik sopstvenog života, a to je kad napunite pedeset, naučite ove Šekspirove stihove. Ali ni to nije tako loše. Neko će jednom možda i shvatiti. Poenta mog razmišljanja je sljedeća.
Ako sam Ja kao oholi stvor, nastao kao evolucijski proizvod pukom slučajnošću mojih predaka, pa ako prihvatim ovakvo razmišljanje onda mi je sve i dozvoljeno! Jer, pazite u tom slučaju, mogu da se ponašam kako god hoću i ništa nije važno jer ja sam evolutivna slučajnost neponovljiva u svim eonima i nemam odgovornost ni pred sobom ni pred vječnošću. Mogu da lažem, mogu da kradem i radim stvari od kojih će anđeli da plaču. Vječnost nastupa poslije kraja vremena, dakle odmah poslije moje smrti! U tom smislu ovaj svijet i ova Crna Gora je skrojena. Možete svakako to zvati kako god hoćete, zapadnim vrijednostima, vječnom Crnom Gorom, raznim domoljubivim frazama, nije bitno. Dođe mu na kraju na isto. Možete čak i novu vladu da skrojite po ovom vrijednosnom sistemu. Isto je. Ja sam pustio taj svijet u sebe. Ali.
Ako sam ja ...“Glas onoga u pustinji što viče pripravite put Gospodnji, poravnite staze njegove...“, onda sam ja tek jedan u svijetu. Onda sam ja genetska štafeta i odgovaram za to da tu štafetu na sljedećoj okuci predam onima za koje sam odgovaram. A šta ako ipak ovaj život ima još nekog smisla? Ako je ipak važno što sam, a ne ko sam? Ako ipak postoje vrijednosti prema kojima mogu mjeriti svoj život? Ne znam. Ja ionako volim o sebi da mislim kao o nekom ko je pošao pod stečaj. Ako istoriju ne pišu pobjednici, i to svako malo. Ako ne moram da „trčim“ u tu Evropu po nove vrijednosti. Ako ipak imam zemlju koja se samo sakrila tu u grudima.
Jedno je ipak definitivno. Da parafraziram još jednom Tomasa Mana. Ne postoje dobri niti loši Crnogorci. Postoje samo oni koji su zavedeni đavoljim sjemenom i oni koji to nijesu. Istorija je učiteljica života. Sa vladom ili bez nje... Sa stečajem ili ne.
Bonus video:
