STAV

Emocije i ekonomija

Dosadašnje vlade su lutale, prvenstveno u definisanju prioriteta, što je imalo za posljedicu stihijski ulazak u projekte bez jasnog početka i kraja, analize isplativosti i uopšte potrebe za nekim investicijama

3760 pregleda 3 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Printscreen
Ilustracija, Foto: Printscreen

Da je ekonomija podložna uticaju emocija nema slikovitijeg primjera od Crne Gore. Iako svjesni pada naše ekonomije uzrokovane virusom kovid-19 i opasnostima po zdravlje, mi smo se prepustili emocijama i ritualima koje se ogledaju u organizaciji mitinga, skupova, slavlja, protesta i sahrana sa velikom brojem ljudi. Moram napomenuti da uvažavam emocije i ljubav prema državi kao i poštovanje prema pokojniku, ali je ipak nedostajao racionalan pristup koji nam govori da moramo sačuvati što više života, kao i stabilnost ekonomije naše države.

Svako dalje zaključavanje crnogorske ekonomije bilo bi pogubno i smanjilo bi mogućnost našega bržeg oporavka. Brojke su neumoljive i kažu da Crna Gora bilježi najveći pad ekonomije u regionu i dostiže stopu pada od preko 14%. Izazov pred novom vladom je veliki, jer je očitio da im se ostavlja u nasljeđe loše stanje i da je potrebno jako puno truda, znanja i pregovaračkih sposobnosti da se situacija stabilizuje. Nadamo se da će naši partneri iz Evropske unije biti svjesni novonastale situacije i da će dati malo vjetra u leđa novoj vladi. U svakom slučaju mi se moramo osloniti najviše na sebe same, kako bismo pokušali ispraviti greške pogrešne ekonomske politike.

Mišljenja sam da su dosadašnje vlade lutale, prvenstveno u definisanju prioriteta, što je imalo za posljedicu stihijski ulazak u projekte bez jasnog početka i kraja, analize isplativosti i uopšte potrebe za nekim investicijama. Mi na današnji dan ne znamo koliko će nas koštati auto-put, ne znamo datum njegovog završetka, njegovu isplativost i, što je najvažnije, ne znamo budućnost i model nastavka izgradnje druge dionice do granice sa Srbijom. Ono što je takođe nepoznanica jeste šta ćemo sa kupljenim brodovima u vlasništvu „Barska plovidba“ AD i „Crnogorska plovidba“ koji kontinuirano stvaraju gubitke, a kredite država mora redovno da izmiruje. Shodno klimatskim promjenama, treba preispitati i ogromna ulaganja u skijališta koja su na maloj nadmorskoj visini. Neracionalno trošenje novca najbolje se ogleda u izgradnji mojkovačke pasarele od skoro 2,5 miliona eura, u gradu niskog razvoja ekonomije sa puno većim prioritetima. Sumnjiva kupovina zgrade za potrebe Monstata u jeku ekonomske krize je još jedan primjer neodgovornog pristupa trošenju sredstava iz budžeta. Sve ovo nam govori da se vodila ne racionalna, već emocionalna ekonomska politika koja je više bazirana na srcu, ponosu i nekada ličnom interesu, a manje na zdravom razumu.

Reforma poreske politike takođe mora biti jedan od ciljeva nove vlade. Trebalo bi ići na stimulativne mjere ka preduzetnicima i investitorima kroz smanjenje poreza i doprinosa na lične dohotke, kao što je to ovih dana uradila vlada Republike Hrvatske, čime bismo konačno uveli red u toj oblasti. Mogućnost koju treba pružiti privrednicima da reinvestiraju porez na dobit u nove tehnologije ili proizvodne pogone bila bi značajna mjera stimulacije privrede ka novim ulaganjima.

Poželjno bi bilo da nova vlada aktivnije uključi bankarski sektor u cilju prevazilaženja kovid-19 krize kroz formiranje garantnog fonda kojim bi u mjeri ne manjoj od 70% garantovala plasmane bankama ka privredi koja vapi za svježim novcem. Trenutna situacija nije povoljna jer poslovne banke izbjegavaju da finansiraju baš one djelatnosti koje su najviše pogođene krizom i kojima sredstva najviše i trebaju.

Korporativno upravljanje javnim i državnim preduzećima je jedina moguća izlazna strategija koja garantuje kakvu takvu stabilnost tih kompanija. Dosadašnje političko kadriranje i dovođenje nestručnih ljudi po političkoj pripadnosti mora biti prošlost ukoliko se želi jasan diskontinuitet od politike koja je poražena na prethodnim izborima.

Biznis zajednica se takođe mora probuditi i osloboditi stega i straha. Ona mora biti korektor i kritičar rada vlade, baš kao i u svim demokratski razvijenim državama. Pristup kojeg smo da sada imali ogleda se u servilnosti i strahu preduzetnika, naročito izraženom u radu Privredne komore, koja je pod uticajem politike i to se mora promijeniti. Glas preduzetnika mora da se čuje, on mora biti oštar, pravedan i nezavisan od bilo kakve politike i partije. Spuštajući glavu, ponižavamo sebe, svoj trud i rad. Red je da se, kao što uvaženi gospodin Bojan Baća kaže, „konačno osjetimo kao slobodni građani i građanke“, a ja bih dodao i kao slobodni privrednici i poslodavci.

Smatram da se mora dati šansa novom mandataru i njegovom timu da pokažu da žele da uvedu novi pristup u razvoju naše ekonomije. U protivnom, građani su na posljednjim izborima pokazali da imaju mogućnost da svako neznanje, nestručnost i neodgovornost kazne jednim potezom olovke.

Autor je slobodni preduzetnik

Preporučujemo za Vas