STAV

“Big Bang”

Fiskalizacija je projekat ekonomskog unapređenja zemlje, i treba da bude projekat programerskih nelutanja oko običnih prenosa podataka od poreskih obveznika do poreznika. Takva suštinska jednostavnost se njome mora postići

1163 pregleda 3 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Printscreen
Ilustracija, Foto: Printscreen

Zašto je direktor IT sektora Poreske uprave Crne Gore uzeo “big bang“ kao upućujuće poređenje, a kad je konačno odlučio da sa javnosti Crne Gore (citat: “Prvog januara je big bang (‘veliki prasak’)”, kaže za “Vijesti” direktor IT sektora u PU...“; veza: https://www.vijesti.me /vijesti/ekonomija/481207/nespremni-za-e-fiskalizaciju) podijeli svoje i stavove kolega (Ministarstvo finansija i Ministarstvo javne uprave) o predstojećoj fiskalizaciji (Zakon o fiskalizaciji u prometu proizvoda i usluga, Sl. list Crne Gore, br. 046/19)? Takođe, zašto su se predstavnici udarnih institucija na pitanje, o kojem obimu mjesta naplate se radi, nezabrinuto usudili da tvrde: “Za sada, kako kažu u PU i MF, nemaju podatke o tome koji su preferirani uređaji i platforme... “Niti znamo, niti nas interesuje”, kažu i dodaju da je važnije što je “sistem otvoren” i što je moguće dobiti najrazličitija rješenja“? Urednica Reflektor-a (TV Vijesti, 27.10.2020) je odgovorno, nakon niza upornih ponavljanja, uspjela da izvuče podatak da se radi o oko 40 hiljada fiskalnih kasa. Međutim, to nije izrečeno uz uvjerenje i sigurnost direktora IT sektora PU CG, koji je te noći prestao biti “filozof“ CG IT sektora, dok su mu i ostali gosti pomogli da se dosadnjikavo (i/ili cinično iz “vijeća staraca“) ne podrži sistemski iskorak ka naprednijem.

Zato, šta je fiskalizacija? Sve što se fakturiše na nivou privrede Crne Gore će se iz faktura (veleprodaja, samousluživanje, ostalo i usluge) i fiskalnih računa (maloprodaja) uvezati na nivou sprovedene transakcije u poresku bazu podataka. Postojaće separatni elektonski zapisi za svaku fakturu. Ukoliko se objektivno sagledava sadašnje stanje u sistemu, treba se istaći da svi ti podaci već postoje u sistemu, samo ih poreznici na licu mjesta u kontroli kod poreskih obveznika nisu umjeli ili nisu željeli čitati iz isječaka sa fiskalnih kasa. Nema u svemu ovome ni zamešateljstva, ni magije, ni herojstva naših programera i poreznika. Niti fiskalizacija treba da bude indikator otpora od strane privrednika.

Suština bi trebala da je sljedeća: fiskalizacija je trebalo da bude projekat kojim će se najrazmaženija profesija naših dvadesetak godina reformi (ICT industrija “geek“-ova i “nerd“-ova) privoljeti carstvu odgovornog poslovanja, u kojem timski garantuju za rezultate svojeg posla. Ovo je trebalo da bude projekat na osnovu kojeg će naši genijalci nula/jedan rječnika svjesno zatomiti dosadašnje strukovne prepoznatljivosti o tome da su uspavani “kolektori zarada“, koji na licu mjesta ne žele da ostvare realni rezultat za biznis, administraciju, sistem; da im je uvijek bio dalek sistemski cilj da su članovi tima i da im je obaveza da se poslovno dokazuju kroz dostojno, strukovno, svakodnevno sarađivanje.

Taj “bloody Tuesday“ 27. oktobra je prikazao sistemski problem, dubok i iznenađujuće prizeman. Naši programerski “genijalci“ nastavljaju da brane predatorstvo u našem sistemu, pa se uz tugu može tvrditi da će se nekako ponoviti jedinstveno strukovno iskustvo sa našeg tržišta: na kraju sva programerska “s*anja“ u praksi moraju da ispravljaju i sređuju ekonomisti, pravnici, računovođe, revizori, analitičari, i/ili hardveraši. Na stranu nedoumica da naši programeri još uvijek nisu odgovorili na pitanje da li je zaštita podataka ličnosti u cjelosti ispraćena i garantovana od strane poreznika i projektnih profila iz države i inostranaca, a u vezi fiskalizacije.

Fiskalizacija nije teren na kojem treba malo da se igramo uključenja u poresku bazu, u danu kad ništa ne radi. Nekako liči kao da će se prvog januara 2021. sprovesti prvi sveobuhvatni test u vezi fiskalizacije. Posebno, pošto tekuće testiranje sa 33 programerske kompanije, 5 računovodstvenih agencija i 17-ak privrednih pravnih lica ne može da odglumi okruženje za optimalni test, kojim se treba dokazati dvo-sekundni prenos podataka sa 40 hiljada naplatnih mjesta prema poreznicima.

Dok se ne uradi reprezentativni test, ukupna dosadašnja priprema uvođenja fiskalizacije je neuvjerljiva sistemska rabota, čiji rizici možda jesu popisani zbog projektnih zahtjeva Svjetske banke, ali nisu stvarno sistemski izmjereni. Kako? Potrebni test, na primjer, treba da obuhvati sljedeći skup poreskih obveznika: Voli i Laković centri u Pljevljima, Žabljaku i Ulcinju, uz dio Podgorice i Budve, kao i do hiljadu STR-ova (slučajno izabranih), uz desetak reprezentativnih računovodstvenih kuća. Vrijeme testa: petak i subota od 12-22 časa; u periodu kad se predaju PDV prijave i/ili IOPPD prijave. I to, uz nespornu i neupitnu garanciju telekomunikacionih kompanija prema poreskim obveznicima da su dolazne linije dostupne i u punom potencijalu, odnosno da se neće blokirati od svake kiš(ic)e, grmljavine, kakvog rovokopača, i sličnih uobičajenih prekida signala. Test treba da obuhvati sve faze fiskalizacije: da postoje adekvatni uređaji i softveri kod poreskih obveznika, da su sve registracije preemtivno odrađene, da nema nedoumica šta ćemo i gdje ćemo sa malim poreskim obveznicima, kao i da su termalni štampači za QR kodiranje kod poreskih obveznika već nabavljeni i postavljeni. Nego, zar QR-code tehnologija nije već dvije godine prevaziđena na globalnom tržištu “geek“-proizvoda?

Okončanjem ovakvog sveobuhvatnog testa, obaveza projektnog tima bi bila da o rezultatima takvog testa upoznaju crnogorsku poslovnu i profesionalnu javnost, bez zadrške i ružnog marketinškog nebriganja, o kojem privrednik-sagovornik odgovorno upućuje pažnju javnosti sljedećim riječima: “izgleda da niko nije razmišljao o ljudima koji treba da povežu svoje aplikacije na ovaj sistem” (citat). Dok se ova otvorena pitanja ne dogovore među programerima, ekonomistima, pravnicima i privrednicima, fiskalizacija izaziva otpor, koji jeste nepotreban, pošto je u pitanju zdravorazumski projekat prema boljem u našem privrednom sistemu, ali koji je razumljiv nakon nedavno-prikazanog iz nadležnih institucija sistema.

Petnaest godina je IT sektor PU CG vodio profil, koji je pokrivao visoko-odgovorno mjesto strukovnim i sistemskim krpljavinama baze poreznika, pošto se toliko malo ulagalo i željelo da ulaže u bazu podataka poreznika. To su strukovni uspjesi, koje bilo koji nasljednik na mjestu IT direktora mora da poštuje, odnosno koje svaki mladi programer u CG i regionu mora da ima kao zvijezdu vodilju, ako je cilj profesije da se bude koristan u stvarnosti ekonomskog života zemlje. Zašto? Fiskalizacija treba da unaprijedi nivo timske i saradničke kulture u Crnoj Gori. Vrijeme jasno ukazuje da CG više ne trebaju programeri spremni da prebace posao na svakog drugog, s ciljem da nađu kakvu netransparentnu rentu od koje će im kapati po svakoj transakciji u zemlji. Našim programerima je strukovni zadatak da služe sistemu, pa je vrijeme da odluče da pokažu upotrebnu vrijednost u praksi svakodnevice crnogorske ekonomije. Ili, sažetije: kad će floskulica o “digitalnoj ekonomiji“ prestati da bude opravdanje, a postati tržišni princip kojim se razvija konkurencija? I, kad će naši programeri prestati da budu sredstvo zakulisnih dogovora koji nisu korisni razvoju sistema koji služi poreskim obveznicima?

U zaključku, kratko podsjećanje da je teorija “Velikog praska“ ključna naučna teorija, koja razvija kosmološki model o univerzumu koji se može promatrati, od momenta formiranja u najranijoj tački kreiranja kroz sve naredne evalucije, velikih razmjera. Model opisuje kako se univerzum proširio iz početnog stanja velike gustine i visokih temperatura, dok je “izviiskra“ prije gustine i temperatura bila u jednoj ćeliji, singularitetu, u kojem su prostor i vrijeme gubili svaki smisao. Fiskalizacija ne služi ovome; to je projekat ekonomskog unapređenja zemlje, i treba da bude projekat programerskih nelutanja oko običnih prenosa podataka od poreskih obveznika do poreznika. Takva suštinska jednostavnost se mora postići fiskalizacijom, što bi predstavljalo minimum imparcijalnosti u sprovođenju projekta.

U suprotnom, u tekućem “grlom u jagode“ nesaradništvu na nivou sistema, softverski-nasilno se postavlja neodrživa, skoro pa špijunska, baza za zakulisna prljanja CG ekonomije o trošku poreskih obveznika zemlje. Što nameće pitanje, da li to tako sakato bilo kome odgovornom treba? Odnosno, nisu ubrzano i kratko postavljeni rokovi problem, ili pak oskudica para za investicije u potrebne uređaje i softverska rješenja. Nedavno se upalila blinkajuća “crvena lampica“, koja svjedoči o dubokoj neuvjerljivosti odgovornih programera u javnom diskursu zemlje da uopšte znaju šta hoće sa fiskalizacijom, a da to nije drobljavina o tome da je “sistem otvoren“, a to je “važno za IT industriju“. Koju crnu industriju, mili brate?

Preporučujemo za Vas