Sovjetski vic iz osamdesetih: umro Brežnjev i čim je došao u nebesko naselje naleti na cara Nikolaja II. Nema smisla ne javiti se caru, Rus ko Rus, riječ po riječ, krene razgovor. Pita ga car - Je li ruski balet i dalje najbolji na svijetu. Jeste, ponosno kaže generalni sekretar. A je li ruski vojnik i dalje nepobjediv. Jeste, kaže Leonid. Drhti li i dalje Evropa od Rusije? Drhti, još kako, kaže gordo Brežnjev. A recite mi, Leonide Iljiču, prave li Rusi i dalje onu sjajnu votku od 48 stepeni alkohola… A, ne, ponosno će gensek, sada pravimo votku od 50 stepeni! Car će na to: Da li je trebalo dizati revoluciju zbog dva stepena alkohola?
Mora da sam van negdje ranije ispričao ovaj vic?
Uvijek, povodom ovakvih ili onakvih revolucija prije ili kasnije, dođe pitanje - je li vrijedjelo? Kakav je bilans, drugim riječima.
Crna Gora je ovoga časa razapeta između optimizma i pesimizma svojih građana. Možda je pravi trenutak za reaktuelizaciju termina “depresivni optimizam Crnogoraca” (T. Baković). Jer, ako ovo nije to, što je?
I koliko god građanima dobar utisak ostavljali neki potezi nove vlade - ministar Bojanić je ubjedljiv i jasan o čemu god da govori, recimo, “mladi lavovi” su “osvježenje” čak i u nimalo novoj raboti zaduživanja, sam Krivokapić je u Briselu djelovao vrlo ozbiljno, pa, opet, dovoljan je samo jedan detalj da vam se vrate mnogi znakovi pitanja povodom svega.
Recimo, ideja da poslanik Vučurović bude predsjednik odbora koji se bavi ljudskim pravima je jedan od takvih, poražavajućih, detalja. Ako vam nije jasno zašto, poslušajte kako ga brani poslanik Radunović: “Iza toga što je problematično stoji u najvećoj mjeri svaki građanin Crne Gore koji nas glasa”.
U reakciji CGO i HRA objavljeno je “što je problematično”. Podsjećaju, da su građani mogli čuti Vučurovića kako negira genocid u Srebrenici ili govori na nedostojan način o čitavim narodima, kao i o LGBT zajednici. Izvjesno, biće to jedna od onih stvari koje će dati dodatnu “municiju” novoj opoziciji. Logika ovakvog izbora ostaje u teškoj magli, nije je lako dokučiti: to vam je, budimo slikoviti, kao da predsjednika kju kluks klana postavite da se bori protiv rasizma. Ili, zamislite italijanski paralment gdje bi Toto Rina vodio Odbor za borbu protiv kriminala.
Nikada jedna CG vlada nije imala ovu vrstu pritiska. Jer nije riječ samo o pritisku građana koji žele demontažu sistema, već i pritisku onih koji žele krv, osvetu i pljačku. I da budu kalif umjesto kalifa… Od nošenja sa ta dva pritiska, posebno ovim drugim, zavisiće sudbina ove vlade.
Ovi mladi ljudi koji ponižavaju spomenike iz NOB, onaj što “puca” u Ljuba Čupića, stavljajući sebe zajedno sa ubicama u zastrašujuće “Mi”, oni, baš takvi kakvi su, vjeruju da su na ovim izborima pobijedili? Da li je zaista tako?
Da li su naivni oni koji vjeruju da promjena može donijeti iskorak, ili bar demokratsku zrelost crnogorskom društvu? U svijetlu pobrojanih događaja, reklo bi se - jesu. Pogledajte tu lakoću i brzinu kojom je vlada reagovala na dodjelu placa CPC. Da li je moguć srpski lider u CG, koji bi, degolovski, bio u stanju da traži dodjelu placa za CPC?
Ipak, nisu stvari tako jednostavne, u CG nikad nisu. Ima li išta između crnogorskog vječitog “mi” i “oni”?
Naravno, za crnogorsku aktuelnu verziju vica s početka ne treba vam car. (Kome treba car?) Dovoljno je da zamislite da vam u san dođe premijer Krivokapić. I u razgovoru s njim saznate da je sve isto, kriminal netaknut, da su glavni akteri korupcionaških afera i dalje na svojim mjestima, da je Veljović savjetnik, a Milo predsjednik… Onda pitate, onako, uzgred - a vozite li se vi, kao premijer, onim moćnim majbahom? Premijer će, ponosno: Ne, majbah je odmah uklonjen. A vi razmišljate - Je li sva ova kutara vrijedjela zbog jednog majbaha…
Bonus video:
