Slogan Pobjede a ne podjele doveden je u pitanje. Jer, očito da nakon pobjede, mora doći i do podjele. Ali ne među građanima. Više izgleda kao podjela plijena. Nova verzija je: Pobjede, pa podjela. Po kvotama.
Famozna podjela pozicija po dubini, prije svega pokazuje dubinu problema u crnogorskom društvu.
Imali smo (i do sada) zarobljeno društvo i zarobljenu državu. Partitokratski impuls je presudno oblikovao sve procese u ovom društvu, ne od juče. DPS je nastavio matricu jednopartijske “majke” dobrog dijela i danas aktuelnih partija u Crnoj Gori. Mislim na Savez komunista, naravno.
Onda dobijemo novu vlast koja najavljuje plemenito pregnuće oslobađanja ovoga društva od partijskih stega i podobnih kadrova, a što je nazvano demontažom jednog lošeg sistema. Na toj priči su i dobijeni avgustovski izbori, čisto da se podsjetimo.
Da je to bio loš sistem nije sporno - pokazala je sama praksa, ali i ocjene evropskih saveznika. Na koncu, i najličnije iskustvo bilo kojeg građanina dovoljno je, jer jasno govori baš u tom pravcu… Dakle, kako izgleda odgovor nove elite na taj izazov?
Tako što ćemo sada mi da budemo kalif umjesto kalifa, odnosno DPS umjesto DPS-a.
Primjetno je da jedan dio aktera sadašnje vlasti voli da javno oblikuje i emituje jedan u suštini problematičan stav: ko kritikuje nas, radi to za DPS. Da li je to (uvijek) tako?
Prvo, takva postavka nije nužno tačna. Izvjesno da postoje oni kod kojih je kritika zaista navijačka rabota. Ali, to je vrlo lako prepoznati, taj histeričan ton i arogantno ignorisanje nijansi i detalja. Kada je ton kritike drugačiji, da ne kažemo konstruktivan, važno je čuti što se kaže, a ne odmah imati potrebu za političkom diskvalifikacijom. Zar to ne liči na praksu koja je odviše poznata građanima, iz svih prethodinih decenija.
Drugo, takav stav je duboko manipulativn. Insistiranjem na ovakvoj javnoj mantri, političari zapravo izuzimaju sebe od kritike, a to nije dobro. Ni za njih, ni za ovo društvo.
Problem zarobljenih društava: kada si uvijek zarobljen, ne znaš ništa o slobodi. Ako je demontaža drugo ime za čerupanje po dubini, onda se crnogorski građanin nije dobro razumio sa aktuelnom vlašću.
Uopšte nije važno ko je što dobio u aktuelnoj podjeli, i time se i ne treba baviti - bitan je modus, bitna je ta kristalna jasnoća partitokratske orgije na postdepeesovski način…
Pričasmo li neke druge priče? Izgleda da sloboda definitivno neće umeti da peva, kao što su sužnji pevali o njoj…
Nije li, kao ključni momenat ukupne demontaže partitokratskog i kleptokratskog sistema bio naglašen upravo obračun sa partijskim monopolima? Sa sistemom koji favorizuje podobne umjesto stručnih?
Da li zaista ovako izgleda meritokratija u crnogorskoj izvedbi?
Priča o podjeli je medijski atraktivna, i svi su je dočekali kao nesumnjivo vjerodostojnu - to govori o doživljaju nove (svake, zapravo) vlasti kod građana. Dubine u principu nose izazove, ali neki izazovi su preveliki… Istorija funkcioniše na principu izazova i odgovora na izazov. Priroda odgovora na izazov oslikava najtačniji portret jedne djelatne elite: vjerovatno je tako i sa slikom aktuelne “podjele”. Doduše, ovakva podjela je - citat.
Svijet politike nosi svoja pravila i logiku… U svijetu prirode stvari su jasne: što više idete u dubinu to ste bliže dnu.
Vlast kako hoće, ali, građani su pokazali jedan viši nivo svijesti i solidarnosti. Svakoga od prethodnih dana ulazak u redakciju Vijesti bio je dokaz o tome: gomila poklona i priloga za djecu sa postradalih područja Petrinje, Siska i Gline, rasla je brzinom koja budi nadu. Taj poriv građanina danas će pomoći stradalnicima u Hrvatskoj, ali, na duge staze to je poklon i za crnogorsko društvo: prava lekcija solidarnosti i empatije.
Bonus video:
