Neophodno je bilo istražiti kako će se novi prostorni fenomen, u ovom slučaju artificijelna prostorna instalacija, odraziti na vizuelnu percepciju korisnika prostora, pogotovu ako se smješta u ulaznoj zoni Univerzitetskog kampusa i neposredno uz spomenik Sv. Petra Cetinjskog, ali i na ne tako prostranoj platformi između heterogenih fizičkih vertikala.
Osim toga, neophodno je bilo ispitati ekonomsku održivost projekta na konkretnoj lokaciji, namijenjenoj za najavljenu svrhu. Izbor lokacije za ovaj, u svijetu prepoznat, turistički atraktivan, profitabilan sadržaj, reprezentativan do nivoa spektakla i prostornog repera, naročito se istražuje. Planirani panoramski točak u Podgorici, bez obzira na stepen dehumanizacije prostora, koji će nesumnjivo ostvariti, zahtijeva i zbog same namjene, naročitu analizu za lociranje, bez obzira što je u pitanju mobilna struktura. Pojavljivanje jedne instalacije ovako dinamične prirode sugeriše u najavi njenu autoritativnu ulogu, pogotovu zbog prostornih dimenzija, kapaciteta korisnika i opservacionih izazova. Ulazna zona Univerzitetskog kampusa ovim projektom dobija neplanirano veću koncentraciju korisnika poprimajući nenajavljeno manifestacioni karakter. To dodatno usložnjava trenutak iz razloga što je diskutabilan vizuelni kvalitet strukture koja se implementira, pogotovu što lociranje iste dobija epitet ulazne kapije u Univerzitetski kampus.
Nesumnjivo, radi se o kompleksnom pitanju, koje treba da odgovori na esencijalno važan odnos akter-prostor-događaj. Svaka prostorna manifestacija, a pogotovu ona koja predstavlja repliku univerzalno prihvaćenog tehnološkog produkta, oslobođenog originalnosti i inovativnosti, zahtijeva posebnu pažnju prilikom inkorporiranja u postojeći kontekst.
Brojni su danas primjeri gradova koji posjeduju panoramski točak i kontinuirano se potencira konkurentnost u pogledu ostvarivanja dimenzionalnih i tehnoloških prednosti prilikom instaliranja predmetne strukture u lokalne kontekste . U tom pogledu prepoznatljivi su Las Vegas, Singapur, London, Njujork, Osaka, Peking i drugi. Ono što je specifično za ovaj prostorni eksperiment, tvorca Džordža Ferisa iz 1893. godine, jeste da do danas nije značajno izmijenio inicijalni karakter, pa se postavlja pitanje univerzalne trajnosti istog, s obzirom da su u pitanju pretežno replike originala unaprijeđene tehnološkim mogućnostima, koje se pojavljuju iznova u raznim gradovima svijeta.
Neophodno je napomenuti da se ove strukture pretežno postavljaju na obalama, zabavnim, tematskim parkovima odnosno otvorenijim lokacijama, pogotovu što je u pitanju vrlo naglašena vizuelno-prostorna determinantna, koja treba da obezbijedi adekvatan akustički, vizuelni i drugi komfor. Važno je preispitati uticaj nove strukture na spoljašnju prostornu cjelovitost i vizuelni prostorni kvalitet, ali i uticaj okruženja na komfor unutar prostornih jedinica strukture odnosno samog opservacionog protokola.
Sasvim je sigurno da se radi o specifičnom prostornom fenomenu, eksperimentu, koji podrazumijeva naročitu argumentaciju.
Ne bih se radovala činjenici da studentima ovakav programski sadržaj postane glavna ponuda u sklopu Univerzitetskog kampusa. Žao mi je što nema više saradnje između univerziteta i drugih institucija. Neophodno je instalirati inovativna rješenja, informativne interaktivne paviljone i prateće sadržaje primjerene studentskoj populaciji, koji bi se identifikovali na ulazu i svakom segmentu univerzitetskog kampusa, koje bi osmišljavali naši studenti, saradnici, profesori u kolaboraciji sa drugim fakultetskim jedinicama. Primarni korisnici Univerzitetskog kampusa, studenti, moraju imati poseban senzibilitet za oblikovanje ambijenta u kojem provode značajno vrijeme i treba im dadi šansu da oblikuju prostor prema svojim potrebama. Neshvatljivo je da je Arhitektonski fakultet isključen iz bilo kakvih aktivnosti koje se tiču oblikovanja javnog prostora, pa i sopstvenog.
Autorka je dekanka Arhitektonskog fakulteta
Bonus video:
