NEKO DRUGI

Početak kraja ili kraj početka

Bliži nam se, evo, prva godišnjica onog trenutka kad ljudi širom Evrope postaju svjesni da novi virus zvani korona od kineskog problema postaje globalni. Početak imunizacije označio je ipak momenat ukazivanja svjetla na kraju tunela

3874 pregleda 2 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Printscreen
Ilustracija, Foto: Printscreen

Govoreći za jednu bosanskohercegovačku televiziju, hrvatski molekularni biolog svjetskog glasa Ivan Đikić indirektno je upozorio na to da je svjetska naučna zajednica u ovoj krizi pokazala svoju snagu, ali da je politika zakazala: “Vidite da bi se ljudi željeli vakcinisati, države to žele, ali nema mogućnosti jer nema vakcina. Gdje je problem? Naučnici su uistinu napravili odličan, ali stvarno odličan posao, ujedinili se, dijelili informacije i stvorili nekoliko vakcina koje su već odobrene za upotrebu. Ono što je očigledno problematično, radi se o globalnom pristupu politike, kako dijeliti vakcine pravedno i kapacitet proizvodnje farmoindustrije, koje očigledno nisu zadovoljavajuće u ovom trenutku”. Đikić je takođe upozorio i da vakcina predstavlja udar na virus s jedne strane, ali da ne treba zanemariti i drugu mogućnost udara: traganje za lijekom koji će pomoći onima koji se zaraze: “Uz vakcinu, to, prije svega, trebaju biti lijekovi i sintetska protutijela. Moramo unutar godinu, dvije ili tri stvoriti nešto što će nam biti lijek koji možemo dati onim ljudima koji nisu zaštićeni vakcinom, a da ih se može spasiti od koronavirusa. U budućnosti bilo bi dobro da se stvore lijekovi koji će biti specifični za enzime, ne samo ovog koronavirusa već i drugih, jer se onda možemo bolje i akutnije boriti protiv novih virusa koji će se sigurno dogoditi u budućnosti”.

Efikasnost, bezbjednost i brz pristup

I zaista, na tragu ovoga što Đikić govori među naučnicima širom svijeta postoji veliki stepen međusobnog povjerenja. Zapadni naučnici ne govore protiv kineskih vakcina, ruski naučnici ne govore protiv zapadnih, ni zapadni ni kineski ne govore protiv ruskih, generalno, u naučnoj zajednici postoji konsenzus: primite prvu vakcinu koju budete u mogućnosti da primite. Kod političara i politikanata, međutim, nije uvijek tako, ali i to se polako mijenja. U Evropskoj uniji bilo je i još uvijek ima skepse prema ruskoj vakcini, ali ima zemalja koje su je već odobrile. Takva je, primjera radi, Mađarska: tamošnji Nacionalni centar za javno zdravlje odobrio je prekjuče upotrebu ruske vakcine protiv koronavirusa Sputnjik V u toj zemlji, saopštio je mađarski ministar za ljudske resurse Mikloš Kasler. Istovremeno, premijer Mađarskoj susjedne Austrije izjavljuje da su, kada je riječ o vakcinama, bitni efikasnost, bezbjednost i brz pristup, a ne geopolitički sukobi, kritikujući spor birokratski rad Evropske agencije za lijekove na odobravanju novih vakcina.

Ima ona čuvena navodno Churchillova izreka iz vremena Drugog svjetskog rata da saveznički trijumf u nekoj bici nije kraj, nije čak ni početak kraja, ali jeste kraj početka. Čini se da se i za globalni početak vakcinacije ponajprije može reći da predstavlja kraj početka pandemije Covid-19. Uz sve teškoće koje se javljaju, uz svu geopolitičku problematiku, počinje da biva očito, kao u Izraelu, da nakon vakcinacije signifikantnog procenta stanovništva, naročito u takozvanim visokorizičnim grupama, dolazi do značajnog pada smrtnosti. Ne može se još uvijek govoriti o ogromnom smanjivanju broja novozaraženih, ali barem broj teških i kritičnih slučajeva nakon masovne vakcinacije biva osjetno manji. Početak imunizacije iz Bosne i Hercegovine se još uvijek posmatra sa distance, mada nije moralo da bude tako.

Naime, specifičnost bosanskohercegovačke pozicije bi sa sposobnijim vlastodršcima u ovoj situaciji teoretski mogla čak i da bude korisna. Ako se već bošnjačka politika primarno oslanja na Tursku, mogli bi da se ugledaju na Tursku i u kontekstu nabavke velikog broja kineskih vakcina. Za Dodika i vlast u Republici Srpskoj već duže vrijeme Ruska Federacija je maltene jedini prozor u svijet, pa bi na tom tragu mogli da pokušaju da se izbore za neki kontingent ruskih vakcina. Naposljetku, HDZ-ova naslonjenost na Hrvatsku kao članicu Evropske unije mogla bi da bude korisna za nabavku vakcina iz evropskih izvora. Nažalost, Bosna i Hercegovina je jedna od onih zemalja gdje vakcinacija niti je počela niti se tačno zna kada će.

Svi smo u istom čamcu

Na tragu citiranih stavova Ivana Đikića, i u Bosni i Hercegovini među stručnjacima nema dileme o važnosti vakcinacije. Doktor Rijad Konjhodžić upozorava na varljivost imuniteta ljudi koji su već preležali Covid-19 pledirajući za vakcinu za sve: “Ljudi koji imaju antitijela nakon infekcije starim sojem virusa, djelotvorna su na ovaj, ne bi se trebali zaraziti, ali kompletna priča o antitijelima se pojavila kao najveća nepoznanica. To je individualno. Neki ljudi zadržavaju visok nivo antitijela, neki ga zadržavaju kraće, dok ga neki ne razvijaju. Postoje ljudi koji su imali reinfekciju dva ili više puta pa opet nemaju veliki broj ili skoro nikakav broj antitijela. Sekvencirat ćemo veliki broj humanih gena kod ljudi koji su imali asimptomatske, srednje, lakše i teške simptome, pa ćemo vidjeti hoćemo li naći neke odgovore na tom virusu”. Kao što je mnogo puta ponovljeno, u kontekstu ove pandemije cijelo čovječanstvo je u istom čamcu, usprkos svijesti o važnosti svih mogućih klasnih i geopolitičkih razlika. U tom smislu, ako je i rano govoriti o početku kraja, i kraj početka je nešto čemu se vrijedi barem prigušeno obradovati.

(oslobodjenje.ba)

Preporučujemo za Vas