VIŠE OD RIJEČI

Sputnjik

Odabir imena sugeriše da današnja Rusija od ove vakcine očekuje jednu vrstu međunarodnog trijumfa, sa jasnim političkim benefitima takvog ishoda. Iako današnja Rusija nema ni upola težinu kao nekadašnji SSSR, ali ova vrsta "prizivanja predaka" potrebna je da održi živom jednu veliku samoobmanu koja je u istorijskim i duhovnim temeljima današnje Rusije

44807 pregleda 69 reakcija 68 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Shutterstock
Ilustracija, Foto: Shutterstock

Konačno, ima izgleda da će neke vakcine zabasati i u Crnu Goru. Stvar je sigurna. Čuo je jedan kod kod jednoga čovjeka, na jedno mjesto, nemoj me pitat đe, e ti ne mogu reć… ali stiže nam kontigent ruske vakcine. Nije neka količina, ali, sve što jest neuporedivo je više od - ništa. Kad? Za deset dana. Ma, naravno… Malo je vjerovatno da ćete u istoriji svih dana pronaći deset dana koji traju toliko dugo kao ovi crnogorski kada se najavljuje dolazak vakcine.

Vakcinu "Sputnjik V" većina zove sputnjik pet iako V iz imena upućuje na latinsku riječ za pobjedu, i nije rimski broj. Zanimljv je odabir imena. Sovjetska medicinska dostignuća uglavnom nisu sporili ni najtvrdokorniji ideološki neprijatelji u vrijeme Hladnog rata. Očito je savremena Rusija htjela da aktivira jedan kanal imperijalne nostalgije odabirom imena za vakcinu.

Sada već istorijski “Sputnjik” bio je dio kosmičkog programa koji je učinio da SSSR dobro pobjegne Amerikancima u tadašnjoj, hladnoratovskoj svemirskoj trci. Pratilac, saputnik, bilo je ime odabrano za prvi satelit lansiran 1957. godine. Bio je to početak kosmičkog nadmetanja dvije planetarne supersile. Kakve veze imaju, reći će neko, kosmički uspjesi SSSR i vakcina nastala u današnjoj, Putinovoj Rusiji?

Odabir imena sugeriše da današnja Rusija od ove vakcine očekuje jednu vrstu međunarodnog trijumfa, sa jasnim političkim benefitima takvog ishoda. Iako današnja Rusija nema ni upola težinu kao nekadašnji SSSR, ali ova vrsta "prizivanja predaka" potrebna je da održi živom jednu veliku samoobmanu koja je u istorijskim i duhovnim temeljima današnje Rusije.

Pratilac današnje crnogorske politike je jedna vrsta nepromišljenosti koja se sve učestalije ukazuje.

Tako smo, ni krivi ni dužni dobili javni čas iz eugenike. Premijer Krvokapić je podijelio sa javnošću neka svoja razmišljanja o porodici i društvu. Uh. Čim neko krene u priču o porodici kao takvoj, prije ili kasnije ispostavi se da je u pitanju neka prevara, ili uvod u ideološku desničarsku ekstazu.

Uzgred, držim da bi porodica više morala biti lična stvar emocionalno uključenih ljudskih bića nego li poligon za ovakva ili onakva politička i ideološka nadgornjavanja. Država o porodici treba da misli samo kao o prostoru za valjan servis, ona tu treba da bude suštinska pomoć ljudima. Jer porodica su prije svega ljudi, upućeni jedni na druge (koliko god ih bilo), a ne nekakvi politički fantazmi.

Zato treba biti posebno osjetljiv i obazriv kada se zađe u te retoričke egzibicije o porodici. A koje, zapravo, uvijek više govore o nekim drugim stvarima… Kao i ona neprijatna epizoda sa prosvjetarima. Tada je Krivokapić pokušao da fascinira mentalitet kome je vrhunac aksiologije, ali i ključna egzistencijalna potvrda jedan primitivni ritual poznat kao "lupanje šakom o sto".

Budući da je kao jedan od ciljeva sopstvene političke misije postavio ideju pristojnosti, morao bi dobro da razmisli prije nego se preda zovu tradicionalnih metoda. Ta jednačina je nepomirljiva - tradicionalno i pristojno rijetko kad idu zajedno.

Još jedan satelit, stari "saputnik", izvodi čudesa. Pratite Katnićeve vratolomije u borbi za spas ustava, biće tu spektakla. Možete se kladiti u ishod: tako je Milivoje nekada branio i Jugoslaviju.

Dinamična vremena obično imaju saputnike u vidu mutnih tipova, prevaranata koji uspijevaju ogoliti neke mehanizme u rubnim evropskim društvima. Tako smo dobili i "američkog diplomatu"? Vjerovatno bi miljeu kojem pripada više priličilo poređenje sa likovima iz Ladlamovog romana, ali, ovaj više liči na tvorevinu iz Bulgakova. "Strani ekspert". Ili je, naprosto, Crna Gora danas sasvim bulgakovljevski prostor? Jer, budimo iskreni, samo bi Mihail Afanasijevič mogao pronaći književno ubjedljivo objašnjenje za tako nestvarne oblike realnosti.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")