Taman sam se relaksirao nakon što sam pročitao izjavu američkog senatora Durbina da Vašington sve zna o destabilizaciji Crne Gore, da prate aktivnosti njihovog lažnog diplomate Simijanovića, svaki tvit i saopštenje SDP-a, ponekad zabilježe i neku izjavu Lavrova, a posebno su posvećeni intervjuima i objavama višedecenijskog partnera Đukanovića - kad se ispostavi da Durbinu do Crne Gore nije više nego do lanjskog snijega i da nikad nije vidio Mirsada Jahovića, dopisnika drevnog Skala radija, a još manje njegov kamion.
Ne samo da sam pomislio, već sam bio siguran da ima ko u Vašingtonu, a ne samo senator Durbin, recimo analitičari tipa Server, Bugajski, Filipović (Ljubo), koji bi poručili Beogradu, Moskvi i Pekingu don‘t touch Montenegro ili, kako je pomenuti visoki zvaničnik precizno rekao dopisniku drevne Skale iz drevnog Kotora - što dalje ruke od Crne Gore!
Kako je tek bilo Milu odnosno Milku (Đukanoviću) i Slavku (Mandiću) kada su pročitali izmišljeni intervju senatora, jer dok je meni pao kamen sa srca, njima je vaistinu skočio endorfin koji proizvodi osjećaj euforije, povećava zadovoljstvo i suzbija bol, i fizičku i psihičku - za Crnom Gorom. Slavko je prije objave ekskluzivnog intervjua, koji je u svom kamionu u Čikagu sa senatorom Durbinom uradio Mirsad Jahović, dopisnik drevne Skale iz drevnog Kotora i vlasnik dotičnog kamiona, dakle prije objave tog specijalnog uratka koji će brzinom svjetlosti prenijeti svi propagandni branitelji Montenegra, plus nikad bolji SDP, dakle te večeri, prije svih, Slavko je lično raportirao Milku da je velika Amerika opet uz njega, a to znači i uz državu, da znaju sve šta ovdje rade Vučić, Putin i onaj Simijanović, i da će im lično Kamala Haris doći da im da po prstima, a usput zalijepi i koji šamar. I da Vučić neće smjeti da kaže A, više negoli onomad kada je kao đače sjedio u Bijeloj kući ispred great Trampa čekajući na zadnjim nogama da mu ovaj doda nalivpero kojim će potpisati tzv. Vašingtonski sporazum.
Milko je rekao Slavku da odavno nije čuo ljepšu vijest i da će odmah prenijeti Peđi (Boškoviću), Rašku (Konjeviću) i Ranku (Uboviću), kako bi u Skupštini ali i na drugim mjestima gdje se odlučuje o budućnosti države, pokrenuli interpelacije i slične inicijative o opozivu istaknutih pojedinica iz nove vlasti koji rade za BIA i državni vrh Srbije. Kako je u Čikagu, na zadnjem sjedištu njegovog kamiona, Mirsadu rekao senator Durban. O čemu, kaže Slavko Milku, postoje audio i video dokazi ali su još uvijek na autorizaciji, tako da Mandiću treba vjerovati kad kaže da mu nije ni moglo pasti na pamet da nije tako.
Dok Slavko čeka autorizaciju od senatora Durbina, a dopisnik Mirsad posljedice od drevnog Skala radija iz drevnog Kotora, ukoliko se ispostavi da na audio i video snimku nije senator Durbin već jedan od vozača prevoznika Jahovića, nama, časnim patriotama ove zemlje ostaje nada da će se u istragu, umjesto FBI, uključiti naš Milivoje, koji će na dnu jezera Mičigen, koje krasi srce Čikaga, pronaći audio i video dokaz o kome govori Slavko a koji potvrđuje da je senator ipak govorio o svim silama koje su udarile na naš mali Montenegro, a onda i na EU i NATO. I da će nam ubrzo u goste doći potpredsjednica SAD da sve to kaže u brk Beogradu, Moskvi, Pekingu, Roćenu, Bemaxu, CRBS, Deripaski, Statisu i svim ostalim strateškim partnerima Milka i Slavka.
Ako se, međutim, ispostavi da Durbin nije nikad vidio dopisnika drevnog Skala radija Mirsada Jahovića, a kamoli njegov kamion koji su četnici i ostali domaći izdajnici zasuli mecima usred Čikaga prije mjesec dana - onda ništa. Nikom ništa, tako se kaže.
Što znači da će i nakon ekskluzive sa senatrom Durbinom drevni Skala radio nastaviti da iz drevnog Kotora profesionalno, kako to samo Milko i Slavko znaju, obavještava pučanstvo o događajima kod nas i u svijetu, dok će njihov primjer slijediti ništa manje pouzdani i poslu odani CDM, DN, Standard, Antena, Aktuelno, Pobjeda, Pink, Prva, Borba i ostala mnogobrojna rodbina...
Ništa onda ni od dolaska potpredsjednice Haris koju je Slavku, a time i Milku, najavio senator Durbin. Ništa, dakle, od dočeka na podgoričkom aerodromu gdje bi Kamali, još na pisti, Milko, Raško i Slavko rekli da je senator Durbin potpuno u pravu i da je njegovo upozorenje vlastima izneseno na talasima drevnog Skala radija, iz drevnog Kotora, ujedno i dosad najozbiljnija dijagnoza stanja u Crnoj Gori, uz naglasak na visokim predstavnicima zvanične Podgorice koji preko lažnog diplomate Simijanovića u stvari rade za istinitu BIA i još istinitijeg AV, decenijskog frenda od Milka i Slavka.
Kakva si ti paljevina, kaže Maksim Mandić, sin od Slavka, i mora biti fan od Milka ako je suditi po onoj narodnoj da iver ne pada daleko od klade, koja si ti paljevina tata, reče Maksim ocu, povodom intervjua senatora Durbina, a ko će bolje znati sve o vatri i požarima nego jedan drevni komandir vatrogasaca iz drevnog Kotora koji nam je ljetos hrabrošću i požrtvovanjem spasio tvrđavu San Đovani, da i nju DPS i njegova mladež ne urnišu i u pepeo ne pretvore, ništa manje nego Jugooceaniju, hotel Fjord, Autoboku, Rivijeru, Bokeljku, Puru Popovića i Slavka Mandića.
Da nije Milka, ne bi bilo ni Slavka. Da nije ovakvog DPS-a, ne bi bilo ni onakvog DF-a. Da nije lažnih patriota ne bi bilo ni istinitog Vučića, da nije Slavka Mandića palikuće, ne bi bilo ni Mirsada Jahovića, dopisnika. Da nije što jeste i da jeste što nije, drevni Kotor bi bio pošteđen Skale, Slavko Mandić bi bio šef vatrogasaca, dok bi senator Durbin imao preča posla a ne da se bavi demantijima razgovora za koji se Slavko i Milko još uvijek nadaju da će biti autorizovan ili, kako bi Mandić rekao, autentičan a ne izmišljen, što njemu nije padalo na pamet da može da bude. Kao što svakom normalnom građaninu drevnog Kotora prije 30 godina ne bi moglo da padne na pamet da će Jugooceanija, Rivijera, Bokeljka biti ugašene, Fjord zatvoren, Pura Popović politički prvak a Slavko Mandić vlasnik Skale. Meni lično i dalje ne pada na pamet da je baš tako. A jeste. Hvala, Milko.
Bonus video:
