Hladna februarska noć 2019. godine. Najhladnija. Vjetar sjeverni preko Blažovog mosta nemilosrdno briše, a vatrena srca na ulici. Ispred RTCG zanosno pleše sloboda. Sa vjetrom je dobrano ispod nule, a duša topla i želja vrela. Često vratim sjećanja, da razgalim dušu. Onaj ko tad nije šetao, taj i nije disao slobodu. Protesti “Odupri se”.
Dok se gledamo očima punim optimizma, mi znamo - građani Crne Gore dobiće bitku prvom prilikom koja se ukaže. Hladne i ozeble noge crnogorskih građana godinama unazad počele su i sprovodile proces razvlašćivanja DPS-a. Na izborima 30. avgusta 2020. godine u vrele glasačke kutije saliće se svaka ona emocija i svako obećanje iz one februarske noći da će najdugovječnija politička kasta na tlu Evrope biti obrisana sa vlasti.
Crnogorski građanin djelao je mudro. Sa žarom, poput onog iz februarskih noći, otišao je na birališta. Po proglasu u dušama svih ljudi koji vole i ne daju ovu zemlju, znalo se šta se mora - Crnu Goru trebalo je otrgnuti iz razjapljenih čeljusti i kandži pohlepe, samodovoljnosti i prosječnosti.
Izborio se crnogorski građanin za esenciju kojom se hrane moderna demokratska društva. Za tako jednostavno, a tako veliko demokratsko načelo - smjenu vlasti na izborima. Građani su poručili da se nikada više u ovoj zemlji na vlast neće zasjesti, niti će biti prilike da rđava vlast kvari naše društvo.
Nakon velike pobjede koju smo svi zajedno ostvarili na prošlogodišnjim izborima, građani su se povukli sa pozornice i ostavili scenu političarima, kako bi oni izvršili materijalizaciju izbornih rezultata. Na istorijskom međašu 30. avgusta, u onoj čudesno lijepoj noći što je žurila do prvog slobodnog jutra, Crna Gora je spoznala sebe samu, onako iskreno, nesakriveno, do srži. A već sljedećeg jutra više ništa nije bilo isto. Valjalo je tome svjedočiti.
Koliko je dotadašnja vladajuća kasta bila nespremna za izborni poraz, toliko je u dotadašnjoj opoziciji bila prisutna nelagodnost i suzdržanost zbog nepoznanica u procesu preuzimanja vlasti, koju su im građani predali u ruke. Djelovi pobjedničkih struktura su ipak brzo reagovali.
Poslije trideset godina ohlokratije poželjelo se ostvariti mnogo u jednom koraku. Iz društva u kojem tek treba da započne intenzivna politička dinamika, u kojem se političko igralište tek oslobađa za vatreno nadmetanje političkih ideja prepoznatih u evropskoj političkoj baštini, željelo se munjevito iskoračiti u pravcu društava koja se mogu pohvaliti idejama ekspertskog vođstva. Za uzore su uzeta ona društva u kojima u određenim periodima jedrima javnih politika upravljaju ostvareni i potvrđeni eksperti, riješeni da se dijelom odreknu svog ličnog komfora u korist države i naroda iz kojeg potiču.
To je ideja futura koju je nemoguće osporiti, ali koja će kada je riječ o crnogorskoj praksi svoje otjelotvorenje zasigurno doživjeti tek u nekoj od sljedećih iteracija. U aktuelnom momentu crnogorske politike, na razdjelnici epoha kojoj svjedočimo, gdje poslije trodecenijske pohare jedne klijentelističke kaste prvi put dišemo svježi vazduh pokušavajući da u tijelo ubrizgamo svježu krvcu euroentuzijazma, ideja ekspertske Vlade na ovaj način predstavljala je KONSTRUKCIONU GREŠKU.
Upravo zbog toga što igra teče na jako delikatnom terenu, što smo roviti od udaraca ostarjeloga DPS-a, čija je vizija igre da mladog i perspektivnog podmuklo i primitivno đonom na ćevanicu tjera da napusti igru, trebalo je samo mudro preuzimati segment po segment terena. Bilo je neophodno uistinu mudro, a opet i sa najmanje rizika, temelje nove Vlade izgraditi na poštovanju bazičnih demokratskih načela, a među njima i dva krucijalna:
1. Parlamentarna većina trebalo je da dobije svoj odraz, suštinski i formalno, u strukturi vlade.
Osim što je riječ o izvorišnom načelu demokratije, koje sublimira suštinu i smisao postojanja demokratskih izbora i poštovanja izborne volje, za finalizaciju pobjede je u vakuumu koji je u Crnoj Gori nastao nakon dobijenih izbora bila neophodna sinergija i sudjelovanje svih aktera izborne pobjede. Bilo je neophodno nedvosmisleno i predano djelovanje i angažman bez kalkulacija, te neupitna hrabrost i riješenost političkog vođstva da se otvori nova stranica u političkom životu ove zemlje i brzo i beskompromisno preuzmu poluge upravljanja državom.
Pri tome je osnova nacrta od kojeg je trebalo da se krene u projektovanje operativne strukture podrazumijevalo poštovanje važnog principa da je potencijal za široku društvenu reformu direktno srazmjeran političkoj težini i snazi aktera koji ga vode.
Na čelu strateškog tima neophodni su blistavi umovi, politički autoriteti potvrđeni na izborima, odlučni i neustrašivi poznavaoci prilika i ljudi izražene vizije. Nepokolebljivost, politička pragmatičnost, kreativnost i vještina vođenja situacionog menadžmenta, neophodni su da bi se preuzela koordinacija parlamentarnom većinom. Bio je to i istorije vrijedan izazov.
2. Ozbiljnim,otvorenim i principijelnim pristupom trebalo je otvoriti prostor da predstavnici manjinskih zajednica uđu u vladu.
DPS je izolovao Crnu Goru. Učinio ju je slabom i ranjivom. Opterećujći saradnju u regionu silinom svoje koruptivne prirode, bivši režim je modelovao sistem u kome je bilateralne veze podredio interesnim rutama vrhuške. Stoga je bilo veoma važno u novoj Vladi postaviti temelje novog partnerstva sa nacionalnim zajednicama i to na osnovama lišenim pređašnje klijentelističke prakse, a na načelima udruženog djelovanja za napredak zajedničke nam domovine.
Takvim postupanjem bili bi stvoreni važni nukleusi na osnovu kojih bi se razvijale kopče sa našim susjedima i to na obostrano zdravim osnovama. Svaka manjinska zajednica treba da djeluje tako da omogući stvaranje jake prijateljske i ekonomske veze sa državom regiona sa kojom ima veze po prirodi sunarodništva. Za ekonomsku održivost Crne Gore značajno bi bilo makar ugostiti turiste-prijatelje iz regiona.
* * *
Podastiranjem ovih dvaju ključnih načela u projektovanoj viziji Vlade bilo bi naglašeno razumijevanje trenutka. Obezbijedivši da svi relevantni akteri pokažu predanost u poslu rješavanja problema poput endemske korupcije i drugih deformiteta koji čine zaostavštinu bivšeg režima, Vlada bi imala puni kapacitet i punu političku podršku. Bila je to prilika da se u cjelosti demistifikuje priča DPS-a da su svi njegovi neprijatelji ujedno i neprijatelji države.
Najnovija dešavanja u funkcionalnoj kompoziciji Vlade i procjep koji nastaje na liniji razdvajanja dvaju modaliteta strategije suštinskog preuzimanja vlasti, samo će još dublje prikazati neodrživost izabranog modela strukture Vlade.
Prilika za redefiniciju ideje, uz doduše korigovane inpute za novo projektovanje strukture Vlade i drugačije pozicije ključnih aktera, nužno će se nametnuti nakon nikšićkih izbora. Konstrukciona greška u formiranju Krivokapićeve Vlade donekle je omogućila da se uspori proces stropoštavanja DPS-a, ali ne zadugo.
Vrijeme jeste važna determinanta. Procesi bi trebalo da su mnogo dinamičniji, a pravda brža. Ipak, najvažnije je da će Crna Gora uspjeti, makar to bilo i sa određenim kašnjenjem.
Autor je saradnik Društva za istraživanjepolitike i političke teorije
Bonus video:
