PROFESIONALAC

Srećna nova '49

Zajebaše nas, predsjedniče, ti Amerikanci. Mijenjaju oni svoju politiku ovdje i to temeljno
11 komentar(a)
Vladimir Putin, Foto: Reuters
Vladimir Putin, Foto: Reuters
Ažurirano: 02.02.2019. 03:53h

Poštovani predsjedniče Putine, prvo želim da Vam, kao što  priliči, poželim uspjeh na predsjedničkim izborima na kojima ćete se kandidovati tek četvrti put. 

Vjerovatno se zbog Vaših brojnih obaveza javljam u nezgodnom trenutku, ali stvar je hitne prirode. I zove se „Balkan naprijed - Nova američka strategija za region“.

Nastojaću da budem što koncizniji. Podsjetiću Vas da je polovinom juna pred odborom Senata SAD organizovano saslušanje o prilikama na brdovitom Balkanu. Tada su saslušani Brajan Hojt Ji, glavni operativac za ovaj naš region koji će ubuduće biti stacioniran u Makedoniji odakle su nas išćerali zajedno sa Nikolom Gruevskim i Dajmonom Vilsonom, onim kicošem iz Atlantskog savjeta. 

Izgleda da su šaputali tako da nas dovedu u zabludu. Rusofobija, fraze o korupciji i vladavini prava, o  „hrabrim“ investitorima američkim na Balkanu, bla, bla, bla... Kontinuitet spoljnje politike SAD. 

E, onda je uslijedio zgusnuti, znakoviti slijed događaja. Potpredsjednik SAD Pens izbjegao je susret sa Prvim Crnogorcem, Vučić je dobio pljusku da ne može da sjedi na dvije stolice, Hojt Ji je dobro zamislio pola „političkih lidera sa Balkana“ porukom da je “sramno” da su “bez obzira na njihovo neodgovorno ponašanje, dobrodošli u mnogim evropskim prijestonicama”. Uticajni demokratski senator Kris Marfi je rekao da bi SAD trebalo “dramatično” da povećaju ulaganja u borbu oprotiv korupcije na Balkanu. Vidim  da i na Kosovu dobro ljuljaju Haradinajevu Vladu, sastavljenu po svoj prilici velikim naporima Vaših i Vučićevih operativaca. Može, ali ne mora da znači povratak SAD u ove naše vukojebine.

Tu dolazimo do pomenute strategije Atlantskog savjeta SAD.

Oprostite mi, predsjedniče, što ću morati da Vas udavim citatima iz tog štiva na čijoj su naslovnoj strani Pens i Duško Marković koji, svako malo, zabljeska da nije Milova Brnabićka.

U dijelu naslovljenom “U fokusu” citira se David Kanin, predavač na Univerziteteu Džon Hopkins, koji kao “Big men-ove” navodi Đukanovića, Dodika, Tačija i Vučića.

Odmah ispod piše da “političari pričaju lijepe priče zapadnim donatorima, ali aktivno usporavaju napredak u oblastima koje direktno utiču na njihovu moć”. Slijedi još nekoliko sličnih rečenica, tipa “treba biti oprezan kada se regrutuju Big men za reformističke ciljeve”. Sa sve zaključkom da  “blisko sarađivanje s Big Men proširuje političku i ekonomsku stagnaciju” država regiona.

I onda mi je postalo jasno zašto se sve ono prethodno dešavalo. I da ova strategija nije napisana onomad, nego poodavno. Još kada drugog dana na skupu Atlantskog savjeta Hojt Ji reče da je za sprečavanje nestabilnosti regiona neophodno riješiti probleme korupcije i slabih institucija, a Ruse stavi ispod toga!

Zajebaše nas, predsjedniče, ti Amerikanci. Mijenjaju oni svoju politiku ovdje i to temeljno. 

Reče Krivokapić, nego mu  ne vjerovasmo, “da prolazi vrijeme Laki Lučijano lidera na Balkanu”. Lako mu je to da zna kad kući gosti Hojt Jia. Sjećate se kako je DPS-u i Milanu Kneževiću bilo krivo zbog toga.

Vala ste, predsjedniče, i Vi mogli poslati nekog u Mojanoviće, makar onog Željeznjaka. 

Ima još u toj strategiji interesantnih stvari: “Kada student pita zašto je Đukanovićeva Crna Gora primljena u NATO i ide ka EU, iako on tom državom vlada od 1991. Zapad treba da ima bolji odgovor od priče o stabilnosti”.

Poštovani predsjedniče,

Sve ovo pokazuje kako funkcioniše “duboka država”, bez obzira na to što se Tramp svakodnevno zapliće kao pile u kučinu.  Što kaže Vaš veliki obožavalac Silvio Berluskoni, kod Trampa mi se najviše sviđa - Melanija.

Poštovani predsjedniče,

Čini mi se dolaze teška vremena za ove Big Men.  Zna to i Đukanović. Zna šta znači i ono Hojt Jievo da lideri treba da “ispunjavaju obaveze”. Zato se i koleba oko kandidature za predsjednika. Fućka  se njemu, da oprostite predsjedniče, za ovakvu opoziciju.

Ima u toj strategiji i dvije cijele rečenice o opoziciji.

Piše da će “Rusija sigurno pokušati da iskoristi svoj maligni uticaj u DF-u da predloži antizapadnog kandidata”. Onaj  Vilson veli za DPS medij da se u Crnoj Gori “boji moldavskog scenarija” gdje je dobio kandidat koji nema proatlantsku viziju. 

Poštovani predsjedniče, baš sam popizdio kada je nas, naviknute na poređenja sa Monakom,  uporedio sa Moldavijom. Ej bre, mi smo članica NATO. Što nas ne uporedi sa Mađarskom ili Češkom gdje imaju  Orbana i Zemana… 

Kaže Vilson dalje da Đukanović nije bez razloga najpopularniji političar, da nije njega ne bi bilo ni nezavisne Crne Gore, ni članstva u NATO… Na čemu je taj čovjek? Pa on je a ne mi, predsjedniče, zajedno sa kolegama Damirom Marušićem i Sarom Bedenbau  potpisao strategiju. I sve ono prethodno o Đukanoviću i ostalim big menovima...

Možda je lobista. A možda je ovaj hvalospjev  politički nekrolog  Đukanoviću. Slično kao što je i Pens rekao da je pokušan atentat na Đukanovića, a nije se sastao sa njim. Predsjedniče, 

Vladmir Ilič Lenjin je uoči Oktobarske revolucije rekao da se „vlast kotrlja ulicama, samo je treba pokupiti“. 

U Crnoj Gori se DF kotrlja i čini mi se da to Demokrate uspješno kupe. Zbog toga me čudi da Amerikanci ne znaju da kandidat DF ima šansu jednaku onoj da dobijete džek pot kod Džigija. Ili sam ja upao u  zamku propagande mašinerije DPS-a koja je od sve strategije najveći značaj dala rečenici o Frontu - ono kao, Rusi će opet uložiti u DF, mora nas Đukanović spasti.

Poštovani predsjedniče,

Ne kotrlja se samo DF, bogami se dobro kotrlja i crnogorska vlast. Samo nema građanske opozicije da je pokupi. Oni su, predsjedniče, kao ona igračka matrjoška, mi je zovemo  babuška. Kako jednu podigneš ispada druga, sve manja. I tako sve iznenađenje za iznenađenjem. 

Na freško završenim lokalnim izborima jedni su diletantski podigli očekivanja da če uzeti vlast u bastionima DPS-a, a drugi otvaranjem šampanjaca slavili poraz zbog toga što su osvojili koji procenat više nego što su očekivali. 

Kažu da se babuške prave od breze. Zato bi birači trebalo brezovim prutom građansku opoziciju da natjeraju na tijesnu saradnju, ako žele što napraviti na predsjedničkim, a posebno na izborima u Podgorici. 

Jedino što je tu dobro jeste da se, kako piše u strategiji, “kreira ambijent za lojalnu opoziciju”. 

Bečić bi trebalo da shvati da bez Ranka i Dritana, uz ovakvu kampanju DPS-a i (ne)osviješćenost birača,  ne može oprati dio svoje biografije kada se oko SNP-ove barake igrao autićima, niti dobiti obrise intelektualne alternative bez saveza sa npr. Lekićem. 

Kao što bi DPS i Đukanović ostali uvijek Miloševićevi pioniri da nije bilo onih intelektualnih i političkih krugova koji su ih podržali ‘97. Na kraju, ovdje  kod nas ludilo je doseglo takve razmjere da nedavno čuh da ambasadori SAD i Njemačke rade za interese Rusije. Državni neprijatelji i izdajnici vrebaju na svakom koraku.

Zato, predsjedniče, neka nam je srećna Nova ‘49.