DRUGI PLAN

Siguran fiks

Dok sam čekao da me sestra ubode, i sam sam osjetio nemir, iako je moj frontalni režanj razlučio stvar do detalja i donio razumom ojačanu odluku. Podsvijest, ipak, ne možeš ućutkati

37805 pregleda 125 reakcija 30 komentar(a)
Možda nisam učio na Oksfordu, ali..., Foto: Br. M.
Možda nisam učio na Oksfordu, ali..., Foto: Br. M.

Evolucija je stara kučka, baš kao i tranzicija. Uzmi primjer mozga. Dok je frontalni režanj razvijao vijuge i konekcije, zadnji dio mozga ostao je nalik momirovcu s onu stranu balvana '97. Povukao se u samog sebe, prinudno je penzionisan, zakačio taj neki stan u potiljku, ali uglavnom drijema izopšten iz glavnih provoda. Radi kao stražar nekih životnih funkcija, čuva trafostanice i prekidače koji se pale samo kad čovjek mre, ili pušta pjenu.

Pravi gubitnik evolucije, taj tvoj mali mozak… Gledao je dugo kako se limfa rasipa na velikog komšiju; redom je gubio svoje privilegije, dok su fina pitanja rješavana u prednjem dijelu lobanje. Mnogo tužna priča, sad mi se plače, a ne mogu ni suzu pustiti dok ne odobri hipotalamus, amigdala i ostali fensi komšiluci đe stanuju ljubav, nada i kajanje.

Ali, onda je došla pandemija. Pravila igre su se promijenila. Informacija je previše, nema tog Kasparova koji može provaliti čime da se pelcuješ. Prezreni zaludnjak, naš mali mozak, sad koristi svoju šansu! Onizak a vrljav, kao Nikac od Rovina, sad se on pita. Ustaje i preuzima vođstvo nad odlukama. Veliki brat, onako nadut sivom masom, uzalud računa i misli, ni sam ne zna u šta da vjeruje. Taj zapravo i ne umije da vjeruje, samo broji i gubi se u silnim spiskovima. Jer, kome vjerovati?

Oksfordska katedra ili influenser Dajko? Čoban iz Drobnjaka liječi koronu praškom za plućne parazite kod koza. Angela Merkel sumnja u britansku iglu. Kina šalje nove količine do kraja mjeseca. Fajzer je najbolji. Veliki mozak se predozirao, prokuvao je, izdahnuo na Fejsbuku, tamo đe velike sile ukrštaju vakcine a sitne duše nalaze svrhu postojanja.

Mali mozak ne bere brigu, onako bazičan i prizemljen u svojim osnovnim funkcijama. Kao što je nekad bilo rečeno za stare radarske stanice JNA da mogu upecati stelta baš zato što su zastarjele, tako i naš zakržljali potiljačni dio živi svojih pet minuta slave i usmjerava ljude šta da misle u pandemiji i postmodernom dobu. Stari se evolutivni mačor propeo na zadnje šape i navukao tijelo na dopamin, koji njiše kolijevku podsvijesti. Ne vjeruj znanju, ne vjeruj medicini, nikome do golom instiktu, šapuće mali vrag iz babine rupice. I još kaže: Ovo sam ja sve davno vidio, pamtim dinosauruse, ledena doba, meteorske kiše, nakupio sam straha za golu čapru, zato meni vjeruj, mani se nauke…

Prije nekoliko dana primio sam vakcinu Astra Zeneka, i evo me zdrav i prav kao Dritan na ženskoj svadbi. Mnogo ljudi me je pozvalo da pita jesam li živ. Nisu me zvali paranoici, jurodivi geniji bez naobrazbe i dokoličari, već sam krem i pametari, djeca novog doba. Iznenadio sam se koliko u mom okruženju ima zazora od vakcine, koja bi trebalo da je, hm… siguran fiks. Svijet se zapravo ne dijeli na napredne i avetinje, na promućurne vaksere i brave. Postoji jedna većina u sivoj zoni, koja razmišlja, ali je preplašena i umorna od svega što su progutali u zadnjih godinu i kusur. Sve je to ostalo nagomilano u malom mozgu.

Dok sam čekao da me sestra ubode, i sam sam osjetio nemir, iako je moj frontalni režanj razlučio stvar do detalja i donio razumom ojačanu odluku. Podsvijest, ipak, ne možeš ućutkati. To se, blagoš meni, oglasio mali mozak, moj nagon za održanjem, taman kao kod zvjeri koja njuši požar. Trajalo je kvarat sekunde, onda sam se sjetio da požara nema, da je požar informatički. Pametni su već odavno rekli, ovo je kriza informacija i povjerenja, ništa manje nego zdravstvena. Podsvijest nastupa i odlučuje tamo đe je nekad vladao razum. Sve je spremno za nove uplive iracionalnog u politiku i socijalnu stvarnost. Društvene mreže će taj proces uspješno servisirati. Pandemija se neće završiti vakcinom, ostaće u malom mozgu, da čeka novu krizu kao novu šansu. Čovjekova svijest će svaki put biti porobljena s leđa. U potiljku se začinju odluke i rađaju nove ideologije. Bitka budućnosti vodiće se za uticaj na podsvijest. Tamo bubri profit i govore reklame. Ko zavlada babinom rupicom, vladaće ovim svijetom.

Otkud meni ovo? Je li ovo neka nus pojava? Znam li ovo izgovoriti na latinskom? Ne pitaj, moraš da mi vjeruješ. Možda nisam učio na Oksfordu, ali sam primio oksfordsku vakcinu i mogu reći da mudrujem znatno dublje i otvaram knjige iz filozofije, astrofizike, molekularne biologije, i to sa novim elanom, koji i vama želim.

Preporučujemo za Vas