STAV

Arktik, Grenland i sve oko njih

Grenland, ostrvo koje svojim geostrateškim položajem, ali i sve većim mogućnostima za korištenje rudnog i drugih bogatstava, čija bi eksploatacija mogla biti aktuelna u vrlo skoroj budućnosti, sve više postaje predmet interesovanja velikih sila

2845 pregleda 0 komentar(a)
Foto: AP
Foto: AP

Kada je nedavno Entoni Blinken, američki državni sekretar za vanjske poslove, na putu prema Islandu, posjetio i Dansku, iznenađenje zvaničnog Kopenhagena kao ni danske javnosti nije bilo naročito veliko. Pogotovo što je glavna tema razgovora između danskih domaćina i Bajdenovog prvog čovjeka kad je u pitanju američka vanjska politika bila ista kao i kad je ovdje, u Kopenhagenu, o njoj razgovoarao predsjednik Donald Tramp ne tako davne 2019. godine. Radi se naravno o Grenlandu, otoku koji svojim geostrateškim položajem, ali i sve većim mogućnostima za korištenje rudnog i drugih bogatstava, čija bi eksploatacija mogla biti aktuelna u vrlo skoroj budućnosti, sve više postaje predmet interesovanja velikih sila. Najprije onih kojima je Grenland geostrateško zaleđe poput SAD.

Ruska Federacija, koja ne krije svoje ambicije na ovom prostoru, markira se sve više kao velika sila, tim prije što njene nacionalne granice velikim dijelom idu baš ovim prostorima. Čak i Kina, koja je geografski daleko od njega, želi da se potvrdi kao velika sila kroz svoj za sada samo ekonomski upliv na ovom prostoru. Štaviše, busa se u prsa o već gotovim projektima gradnje na Grenlandu. Ovolika trka oko uticaja na ovom prostoru pojačana je predviđanjima stručnjaka za klimu da će u relativno skoroj budućnosti doći do otopljavanja i da će otapanje arktičkog leda omogućiti lakšu eksploataciju rudnih bogatstava. Za sam Grenland i njegove stanovnike novonastala situacija je sasvim razumljivo svojevrstan izazov jer treba donositi odluke koje će imati dalekosežne posljedice. U situaciji, u kojoj je sve više prisutna napetost da se velika šansa koja se ukazala ne propusti, pred grenlandski politički establišment postavljaju se teške dileme.

Prije svega, kako i kojim putem osigurati učešće samih Grenlanđana u podjeli kolača koji je u izgledu. Pitanje, koliko je grenlandsko društvo, opterećeno brojnim problemima poput alkoholizma,

korupcije, nedovoljne edukacije i pogotovo pretjerane oslonjenosti na Dance i dansku materijalnu pomoć, zrelo da se nosi sa ovakvim izazovima, otvara se sve šire posljednjih godina. Sami posljednji parlamentarni izbori održani ove godine početkom aprila, protekli su u znaku tog pitanja. To što su pobijedile političke snage (partija Inuit Ataqatigiit) koje zagovaraju najprije pripremu vlastitog društva za te buduće izazove, znači samo traženje predaha, a nipošto odustajanje od cilja. A ti ciljevi su potpuna nezavisnost u odlučivanju i stavljanje konačne tačke na članstvo u tzv. Rigetu, državnoj zajednici s Danskom i Farskim otocima, što bi značilo i definitivnu tačku na kolonijalnu prošlost Grenlanda. Naravno, i na godišnju novčanu pomoć od oko 4 milijarde kruna (Bloktilskud til Grønland), koju Grenland trenutno uživa. Preciznije, dobija je od 1979. kada je dobio samoupravu u okvirima onoga što se oficijelno još zove Det danske Rige.

To su ambicije koje grenlandsko vođstvo kao i većinski dio stanovništva ne kriju, no stvarnost u pregovorima s velikim silama još ide preko Kopenhagena, što se pokazalo i posljednjih godina kao jedino realno. Iako je predsjednik Tramp u svom poznatom maniru bio otvoren i bezmalo drzak nudeći da SAD kupe od Danaca Grenland, nešto je šokiralo ovdašnju premijerku socijaldemokratkinju, inače vrlo drčnu Mete Frederiksen, ta nastojanja nisu nestala, čak naprotiv, intenzivirana su. Jer dolazak Blinkena je to isto, samo u novoj, lakše probavljivoj formi. Da bi stvari bile jasnije, Blinkenu je odmah, istog dana po dolasku, postavljeno pitanje da li je došao da kupi Grenland kao i njegov prethodnik. Naravno, odgovor je kao što se i očekivalo bio odričan, jer se od Bajdenove administracije očekuje poštovanje pravila igre i prepoznatljivih diplomatskih manira, što je opet s danske strane nagrađeno pohvalama američkom come backu raznim međunarodnim dogovorima i uopšte ulozi jedine super-sile koja je uspješno vodila svijet posljednjih decenija. Da ovo vraćanje međunarodnoj sceni ima podršku Danske, jednog od najvjernijih saveznika NATO-a kako se ovdje voli istaći, zvanični Kopenhagen nije nimalo krio. Sama posjeta kraljici Margareti Drugoj i princu nasljedniku Frederiku, koja je bila na dnevnom redu, a za koju je rebelovski nastrojeni Tramp bio uskraćen, pokazuju u kom pravcu domaćini žele da se usmjerava američka politika, kao i politika čitave zapadne alijanse. Signifikantno je bilo da su ovdašnji mediji, štampa u prvom redu, objavili zvanični kalendar susreta iz sata u sat, te Blinkena predstavili kao iznimno diskretnog diplomatu, dakle, suštu suprotnost osebujnom Trampu, koji se nije libio prečica u postizanju ciljeva.

Pa ipak, ne treba biti u zabludi kada je u pitanju Danska, i uopšte, čitava Skandinavija. Forma u ovom svijetu nikada nije prazna, pa tako nije ni sada. U svem ovom zamešateljstvu oko Arktika u cjelini i ponaosob oko Grenlanda, Danska želi da vidi koliki je njen udio u svemu. Tačnije, koliko će danska privreda i njena preduzeća inkasirati od najavljene američke zelene politike. U svjetlu te i takve politike, ti meni-ja tebi, treba gledati i kupovinu američkih super aviona F-35 po supervisokoj cijeni, koja je nedavno dobro uzdrmala ovdašnju javnost.

Danska diplomatija, predvođena socijaldemokratom Jepeom Kofodom, može u ovom trenutku, tj. nakon završene Blinkenove posjete da si zabilježi poen. Jer, stvari su vraćene na legitiman kolosijek. O Grenlandu se raspravlja najprije u Kopenhagenu, iako je američki konzulat otvoren nedavno u Nuku prilično velik i reprezentativan, štaviše, i povremeno grenlandsko prkošenje formi, nema trenutno neku naročitu težinu. Doduše, ovdašnji mediji su vrlo osjetljivo ispratili, to će reći, minuciozno registrovali, svaki grenlandski pokušaj da se iskoči iz protokola i pokuša ići prečicom. Tako je odmah uočen izostanak Pelea Broberga, grenlandskog ministra vanjskih poslova sa konferencije za štampu poslije zvaničnih razgovora sa američkim državnim sekretarem. Istini za volju, on se pojavio na drugim medijima da pojasni svoje stavove, ne krijući da se o Grenlandu i njegovoj budućnosti može raspravljati samo u Nuku, a ne u Kopenhagenu, kao i da je Grenlan Grenland. No, bilo kako bilo i kako će biti, za sada taj put vodi preko Kopenhagena, ostaje da se svi involvirani saglase.

U međuvremenu se čitav gorespomenuti politički igrokaz iz Kopenhagena preselio u Rejkjavik gdje se u režiji islandske diplomatije održava sjednica Arktičkog savjeta čiji je i Rusija član. To je višedržavni organ ustanovljen ne tako davne 1996. od zemalja koje Arktik direktno povezuje i kao stalne članice čine ga sljedeće zemlje: Kanada, Danska sa Farskim otocima i Grenlandom, te Finska, Island, Norveška, Rusija, Švedska i SAD. Tijelo prema Dekleraciji iz Otave donešenoj na osnivačkom sastanku ministara inostranih poslova ima za cilj da brine o saradnji na polju socijalne i ekonomske politike, kao i stvaranja zajedničkog stava prema miljeu i klimatskim promjenama koje su sve aktuelnije u ovom regionu. Na ovom prostoru, ocjenjuje se da živi oko 4 miliona ljudi koji su donedavno živjeli, kako se sa više mjesta ističe, u zaštićenoj zoni kad su u pitanju interesi i sukobi velikih sila. Stvari su se, međutim, radikalno promijenile prije svega zbog klimatskih promjena i otapanja velikih površina što je samo po sebi unijelo nervozu i napetost u region.

Niko, naime, ne želi da zaostane u mogućoj podjeli bogatstva koja će neumitno uslijediti kao posljedica svega. Otuda i zabrinutost pojedinih zvaničnika što je pitanje sigurnosti odmah iznijeto na dnevni red dvodnevnog sastanka u Rejkjaviku kao najvažnije. U ovome prednjači Sergej Lavrov, ruski ministar vanjskih poslova, koji je osim toga izrazio i zabrinutost ulaskom NATO-a na ovaj prostor, tim prije što to gura Norveška kao članica NATO-a, koja napominje da je Rusija već reaktivirala svoje stare baze iz sovjetskog perioda, donedavno zapuštene i skoro van upotrebe. Ostaje da se vidi da li najavljeni, bilateralni razgovori između Lavrova i Blinkena mogu doprinijeti, ako ne novim rješenjima, a ono bar predahu u sve oštrijem sučeljavanju velikih sila. Ovo tim prije što nestrpljenje podgrijavaju akteri drugog borbenog reda poput Grenlanda koji ne žele propustiti priliku da se nađu za stolom kad se bude komadalo, za sada samo potencijalno, bogatstvo ovog svjetski važnog regiona.