TELEVIZIJSKE I DRUGE IGRE

Deset mjeseci laži, nemorala i licemjerja

Licemjerno je i nemoralno bilo mjesecima podržavati premijerove pogrešne postupke, prije svih one koji su proistekli iz privatne odanosti crkvi i javnog narušavanja sekularnosti. A onda se bukvalno iživljavati nad njim zbog dvije odluke kojima je branio ugled države

45838 pregleda 131 reakcija 0 komentar(a)
Foto: skupstina.me
Foto: skupstina.me

Četvrtak je, završavam treću verziju kolumne i samo se još u boga nadam da neću pisati još jednu nakon popodnevnog glasanja u Skupštini Crne Gore.

Koliko juče bila sam ubijeđena da Crna Gora, bar ove sedmice, ne može doživjeti veće poniženje od onog pišanja po spomeniku Ljubu Ćupiću.

Ružna riječ? Jeste, ali nažalost tačna i zato mi na pamet ne pada da tražim pristojniju.

Za ono što su poslanici koalicije ZBCG, prevashodno iz Demokratskog fronta mada ni ostali nijesu mnogo zaostajali, uradili premijeru Zdravku Krivokapiću - nemam riječi koje mogu u pristojne novine.

Preostaje mi samo da ponovim one njegove: ovdje se toliko laži čuje. Previše pristojne za parlament u kojem jeste prisutan nemoral i političko licemjerje. Što su trojica poslanika potvrdila samo pet minuta kasnije, podmećući premijeru da je rekao kako nemoral i licemjerje u parlamentu - vladaju.

Licemjerno je i nemoralno bilo mjesecima podržavati njegove pogrešne postupke, prije svih one koji su proistekli iz privatne odanosti crkvi i javnog narušavanja sekularnosti države. A onda se bukvalno iživljavati nad njim zbog dvije odluke kojima je branio ugled države - smjene ministra koji ne poštuje međunarodne obaveze Crne Gore i nepotpisivanja temeljnog ugovora u kojem se ne poštuje Ustav Crne Gore.

* * *

Nijesam ja ni lopov ni izdajnik, ne dozvoljavam da me vrijeđate - trebalo je da im skreše iza one govornice! Jednako glasno kao što je prije tri decenije uradio najbolji od svih crnogorskih premijera - Vuko Vukadinović. I to na manje bezbjednom mjestu, u lice razularenoj masi branitelja "ugroženog srpstva" ispred Skupštine.

Nije to učinio, ali ne samo zato što on nije Vuko Vukadinović. Nego zbog toga što i dalje misli da se primitivizam može iskorijeniti pedagoškim metodama kojima se služio na Univerzitetu.

Nažalost, pogrešno. Kao što je pogrešno bilo prvo popuštanje ucjenama u prvim danima premijerskog mandata.

Predugo se ovdje toliko laži čuje, previše se nemorala i političkog licemjerja nataložilo za trideset godina, da bi efikasna bila ijedna metoda osim onih iz Krivičnog zakonika.

Da se ne vraćam na opozicionu praksu većine današnje vlasti, dovoljno je ono što je pokazano od 30. avgusta. Kultura trgovine, tako je to eufemistički definisao premijer Krivokapić.

Ucjene, podvale, bezobrazluk, dvoličnost..., tako bih to nazvala ja da sam bila na njegovom mjestu... I ne bih ćutala deset mjeseci, praveći kompromise koji su se pokazali ne samo kao truli nego i vrlo opasni po Crnu Goru.

* * *

Posljedice tih naopakih kompromisa već trpi cijelo crnogorsko društvo, Nikšić je samo najupečatljiviji primjer.

- Ovakav čin je loš zato što se dogodio u samom centru grada i na javnom mjestu prije svega, a tek onda što je kao pokriće onome ko je ovo uradio poslužio jedan od spomenika - skandalozan je bio način na koji je predsjednik opštine Marko Kovačević prokomentarisao skandal ispred spomenika Ljubu Ćupiću.

Političar kojem je narušavanje javne pristojnosti u centru grada važnije od pišanja po crnogorskom i evropskom simbolu antifašizma ne zaslužuje da bude ni odbornik u lokalnom parlamentu, a kamoli predsjednik najveće opštine u Crnoj Gori.

Da nastave posao u policiji i tužilaštvu ne bi smjeli ni oni koji počinioca skandala gone zbog "krivičnog djela povreda groba". Nije realno da samo oni ne znaju ono što zna sva Crna Gora - da Ljubo Ćupić nije sahranjen na nikšićkom trgu.

Nijesam pravnik, ali umijem da čitam. Zato mi realnije zvuči da su član 411. i povreda groba potegnuti samo zbog toga što počiniocu slijedi blaga kazna - od novčane do godine zatvora.

Član 370. predviđa drastično strože kazne za "skrnavljenje spomenika i spomen-obilježja", a to je ono što se dogodilo i što smo svi - bez ikakve istrage - vidjeli na snimku.

Mogu sad oni krivičari koji ne daju svetinje osim ako su antifašističke da mi sude po portalima do mile volje. To što sam laik ne isključuje pravo da za "javno podsticanje na nasilje i mržnju", u sadejstvu sa "izlaganjem poruzi nacionalnih simbola" i "skrnavljenjem spomenika i spomen-obilježja", tražim kaznu drastično strožu od šest mjeseci zatvora ili - nedajbože - samo novčane.

* * *

Znam, ispašće da su mi uzori pravde bili Andrej Višinski ili Milivoje Katnić, ali živa nijesam da se još jednom ne pozovem na član 370. I to istim povodom zbog kojega sam prethodnih trideset godina učestvovala na svim protestima - uključujući one koje organizuju najžešći protivnici - da poslanici ne smiju odgovarati za riječi izgovorene u parlamentu.

Nažalost, nakon ova tri mjeseca iživljavanja ne samo nad žrtvama genocida u Srebrenici nego i nad svim preživjelim ljudima zdrave pameti na teritoriji bivše SFRJ, ne pada mi na pamet nijedna pedagoška mjera osim stava dva člana 370 Krivičnog zakonika.

- Kaznom iz stava 1 ovog člana (od šest mjeseci do pet godina) kazniće se i ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina (...) ukoliko su ta krivična djela utvrđena pravosnažnom presudom suda u Crnoj Gori ili međunarodnog krivičnog suda.

Javno odobravanje genocida u Srebrenici zaista se u Crnoj Gori (još) nije čulo. Ali njegovo "negiranje, uz znatno umanjenje težine" tog zločina, ne da se čulo nego je odjeknulo do - Ujedinjenih nacija.

Jasno je da poslanike koji su to govorili u svoje ime štiti imuninet. Nije, međutim, jasno ko će da zaštiti birače negatora genocida koje teško optužuju upravo njihovi poslanici. Ponavljajući mjesecima da iza tog negiranja stoje svi koji su glasali za Demokratski front.

* * *

Ko sve stoji iza ministra Vladimira Leposavića saznaćemo tek kad pukne tikva između crnogorske vlasti i Srpske crkve. I kad punu istinu o beogradskoj sačekuši za premijera, poznatoj pod imenom temeljni ugovor, saopšte obje strane i sa njima povezana lica.

Za razliku od te, podgorička sačekuša u parlamentu bila je očekivana. Znalo se već sedmicama što će koja koalicija i reći i učiniti povodom procedure za smjenu ministra Leposavića.

Na dnevnom redu je, iako su se mnogi poslanici ponašali kao da to ne znaju, zahtjev premijera Krivokapića a ne opozicionog depeesa. Zna to i ministar, džaba je samog sebe redigovao, još jednom je potvrdio da je nedostojan funkcije.

Potvrdio je, konačno, i nešto mnogo važnije. Da cilj - ni njegov niti onih koji stoje iza njega - nije ostanak u Vladi. Nego obaranje Vlade koju je obrukao više nego svi ministri inostranih djela zajedno.

Ili, još gore, njeno trajno održavanje u poluoborenom položaju iz kojeg ne može posegnuti ni za jednom važnom odlukom...

Od te istine ministra više ne može spasiti ni Serž Bramerc, ali to nije moja briga.

Ono što su i on i većina poslanika vlasti izgovorili ove srijede u Skupštini ne da mora da zabrine sve nas, nego će o jadu zabaviti svu Crnu Goru u narednih desetak godina.

Moraće Crna Gora kad-tad to da riješi sama sa sobom. Zato što se više ne radi o Srebrenici nego o njoj.

P.S. Što je njen najviši zakonodavni organ odlučio da preduzme - nijesam uspjela da saznam do 20.25 h. Rezultate glasanja o rezoluciji i ministru pogledajte na portalu.

Preporučujemo za Vas