Noć nakon istorijske sjednice crnogorskog parlamenta na kojoj je dvije trećine poslanika, iz gotovo svih poslaničkih klubova, glasalo za evropski put države, evropsku perspektivu njenih građana ali i evropske vrijednosti utemeljene na idealima Francuske revolucije (sloboda, jednakost, bratstvo), zapljusnuo nas je DF-ovski talas govora mržnje, laži, stereotipa, proključale su strasti iz 90-ih, u još jednom pokušaju da se zaustavi točak istorije i voz vrati na posljednji kolosijek. Mandić, Knežević, Šešelj, Đuka i ostala bratija, poranili su juče, preko RTS, Prve, Pinka i ostalih „bastilja“, da našte srca „odbrane“ srpski narod i „skinu sramotu“ sa njegovog obraza na sličan način na koji su isti oni ili neki nalik njima to činili prije tri decenije, gurajući u stvari Srbe u istorijski ćorsokak, bespuće i tragediju.
Kao što su onda pravdali pohod, poharu i zločine počinjene u Konavlima ili Vukovaru „povampirenim ustaštvom“ i „postrojbama Zengi“ koje samo što nijesu ušle u Podgoricu ili Beograd, tako i sada lažu i podmeću kako je crnogorski parlament „udario na Srbe“ proglašavjući „čitav jedan narod genocidnim“. A zapravo je sve - obrnuto. Nalik onome kako je 90-ih, bračni par Milošević čuvao propali komunistički sistem i svoju vlast izmišljenom pričom o ugroženim Srbima i lažnom brigom da ih sve okupi u istoj državi, tako danas lideri DF-a fejk propagandom o glasanju u crnogorskom parlamentu i ciničnim obrazloženjem da spasavaju obraz srpskog naroda, u stvari kreću u kampanju za nove izbore čiji epilog može biti samo jedan - njihovo političko samoubistvo. Bilo da nakon glasanja DF završi u vlasti kao partner DPS-a, bilo da okončaju svoje višedecenijsko tumaranje povratkom u opoziciju, kao marginalna desničarska grupa sa kojom niko ne želi kontakt a kamoli koaliciju. Osim Jedinstvene Rusije i eventualno Komunističke partije Kine.
Tako dolazimo do ključnog pitanja - o kakvom „novom dogovoru“ unutar postojeće parlamentarne većine priča DF ako je i laicima jasno da je takva platforma koja bi objedinila i pomirila Evropu i Aziju, demokratiju i diktaturu, pravnu državu i korupciju, manjine i segregaciju - nemoguća misija. Predsjednik Srbije AV, koji od početka koordinira marionetama u Crnoj Gori, već je stavio u pogon mašineriju sačinjenu od svojih ministara, poslanika i analitičara s jedne, i organizovane propagandne grupe s druge strane, kako bi, nakon Srbije i Republike Srpske, i Crnu Goru priveo na put koji nema veze sa Evropskom unijom, već vodi, figurativno ili i formalno svejedno, u Putinov zagrljaj sa Bjelorusijom, Kazahstanom i ostalim „stanovima“ poznatim u svijetu po ljudskim pravima, medijskim slobodama i visokim tehnologijama.
A da od „novog dogovora“ nema ništa i prije nego što je počeo bilo kakav dijalog, potvrdili su, nesvjesno i u žurbi, sami lideri DF-a! Jer njihov govor mržnje, podvale, falsifikati i sve ono što su juče ujutro sasuli u lice građanima Crne Gore nijesu platforma za pregovore već za - izbore. Na stranu što su to uradili preko medija koji su ih zajedno sa Đukanovićevom propagandom tri godine tretirali kao zavjerenike i kolovođe navodnog državnog udara. Iako tvrde da su im izbori „na posljednjem mjestu“, jasno je da će lideri DF-a pregovore unutar tobožnje parlamentarne većine koju su sami srušili, koristiti samo kao formu kroz koju će pokušati da Uru i posebno Demokrate što više degradiraju kod birača, ne bi li tako vratili dio izgubljenog procenta podrške.
I tu dolazimo do sljedećeg - čak i da DF nadmaši samog sebe, da potuče sve kvote i previđanja najboljih kladioničara, on teško može preći 20 odsto. A za vlast je potrebno 50+1. Kada se u obzir uzme i činjenica da je koalicioni kapacitet ovakvog DF-a ravan nuli, onda se postavlja logično pitanje - čemu izbori u koje je DF već krenuo! Opet, lako je vidjeti samo dva moguća odgovora: ili DF mazohistički ide ka političkoj marginalizaciji ili žuri ka novoj većini, ali sada sa DPS-om. Što bi odnose njihovog vođe Vučića i crnogorskog gospodara Đukanovića resetovalo i vratilo na fabričko podešavanje. Ali i u toj varijanti DF bi izvršio političko samoubistvo jer bi završio kao satelit u orbiti DPS-a, pored SDP-a, SD-a i LP-a.
Na dalji tok događaja, i konačni rasplet, značajno će uticati ponašanje Crkve i njenih vladika. Bilo bi kontraproduktivno, za njih same i za instituciju koju predstavljaju, da se značajnije upliću u politički proces nakon što je donesen novi i njima prilagođeni Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Ali s druge strane, ne treba očekivati pa ni tražiti da Joanikije i Metodije nemaju stav o važnim društvenim pitanjima kao što je i suočavanje sa događajima iz bliže ili dalje prošlosti. U tom smislu crkveni velikodostojnici imaju šansu da zaista budu na nivou pozicije koju pokrivaju i da doprinesu pomirenju i u Crnoj Gori i u regionu, što je u interesu prije svega kompletnog vjerujućeg dijela pravoslavnog življa, ali i u interesu svih građana i njihove evropske budućnosti.
Bonus video:
