Međunarodni Krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu osudio je komandanta snaga takozvane Republike Srpske, penzionisanog generala Ratka Mladića, na doživotnu robiju zbog genocida počinjenog u Srebrenici, opsade Sarajeva i drugih ratnih zločina.
Ovom presudom okončan je posljednji veliki sudski proces u Hagu. Ratko Mladić će ostati upamćen kao “bosanski kasapin” i revnosni izvršitelj vojnog dijela zajedničkog kriminalnog poduhvata od oktobra 1991. do 30. novembra 1995. godine: eliminaciju muslimanskog i hrvatskog življa sa teritorija na koje su Srbi u Bosni i Hercegovini polagali pravo.
Interesantno je da je sudsko vijeće odlučilo da nije bilo genocida u Prijedoru i još pet opština, jer je broj pobijenih civila bio relativno mali u odnosu na Srebrenicu. Ovakva odluka uvodi novi elemenat u procjenu šta konstituiše genocid. Naime, pored temeljnog elementa koji čini definiciju genocida - dokazivanja namjere da se eliminiše određena grupa - sudsko vijeće je uvelo broj žrtava kao još jednu “mjernu jedinicu.” Ozvaničavanje broja žrtava kao jednog od kriterijuma moglo bi komplikovati buduće određivanje genocida i analizu motiva svesti na svađu oko brojeva. Ako je 1.000 žrtava magični broj koji pored dokazane namjere konstituiše genocid, da li to znači da bi 999 žrtava trebalo da budu tretirane kao posljedica jednostavnog zločinačkog poriva? Da li se, stoga, radi o manje značajnom zločinu?
Presuda Ratku Mladiću se oslanja na dva osnovna ankera. Prvi je ogroman broj dokaza u prilog optužbe. Dokumenti, naređenja, video materijali i dnevnički zapisi koje je za sobom ostavio sam Mladić, kao i dokumentacija komandne strukture vojske tzv. Republike Srpske jasno pokazuju namjeru da se počini genocid. Bez obzira na nastojanja zapjenušanih nacionalista i apologeta zločina, validnost ovog dokaznog materijala se ne može osporiti. Svjedočenja preživjelih su dodatni kamenčići u zločinačkom mozaiku na čijem kompletiranju je Mladić udarnički radio tokom 1990-ih.
Drugi je činjenica da je nekoliko Mladićevih podređenih već osuđeno za genocid i ratne zločine. Njegov zamjenik, general Radislav Krstić, te general Zdravko Tolimir i visoki oficiri VRS Ljubiša Beara, Vujadin Popović, Milan Gvero i Vinko Pandurević, osuđeni su na duge vremenske kazne zatvora. Štaviše, tokom njegovog suđenja, general Krstić je direktno optužio Mladića i još pet oficira VRS da su naredili masakr civila u Srebrenici.
Za mnoge Srbe širom bivše Jugoslavije i svijeta, Ratko Mladić će ostati heroj, patriota i veliki ratnik koji se borio da zaštiti svoj narod i svoju pravoslavnu vjeru od “mračnih sila Islama”, katoličkih Hrvata i osvajačkog kapitalističkog Zapada. Za njih će međunarodni krivični sud u Hagu uvijek biti “politički sud” koji je osnovan da bi se “kaznio srpski narod”. Nema te planine dokaznog materijala koja bi mogla pokolebati njihovu vjeru u nevinost njihovog omiljenog ratnog komandanta.
Valja se podsjetiti na blisku istoriju: nakon što su vlasti u Srbiji držale Ratka Mladića na oku cijelih 15 godina, bile su prinuđene da ga uhapse i izruče Haškom sudu u maju 2011. Štaviše, prije deset godina, sadašnji lider Srbije, Aleksandar Vučić, radio je na tome da se jedna od beogradskih ulica imenuje po Ratku Mladiću.
Oni optimističniji smatraju da će u Srbiji kad-tad doći trenutak suočavanja sa posljedicama činjenice da su tamošnji državni organi godinama štitili i skrivali ovog osuđenog ratnog zločinca. Ostatak svijeta koji nedavnu balkansku prošlost promišlja racionalno zna da se neke stvari nikada neće desiti. Oni među nama koji svoj stav o ratnim dešavanjima baziraju na dokazima i svjedocima preživjelih, vide Mladića kao jednog od najnotornijih zločinaca u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Presuda Ratku Mladiću neće doprinijeti procesu pomirenja u bivšoj Jugoslaviji, ako je takav proces uopšte ostvariv. Međunarodni sud u Hagu nije oformljen kao dio mehanizma pomirenja i nikada nije imao tu ulogu. Sjećanja Srba, Hrvata i bosanskih Muslimana na ratne godine i njihova viđenja odgovornosti predstavljaju tri samoće koje se srijeću i dodiruju samo i jedino u sudnici Međunarodnog suda. Izvan toga, živi se pozorišna predstava suživota dok političke elite iz ratnih dana nastavljaju da vladaju.
Nažalost, sjenke ovog i drugih ratnih zločinaca iz 1990-ih će još dugo omeđavati ivice našeg prostora. Ratko Mladić će ostati značajan faktor u konstrukciji srpskog nacionalnog imaginarija o narodu opkoljenom smrtnim neprijateljima. On će, za bosanske Muslimane i Hrvate, ostati važna karika u jačanju svijesti o njihovoj kolektivnoj žrtvi i o srpskoj kolektivnoj krivici. Ratni rovovi neće biti zagrnuti, a mladi će nastaviti egzodus sa Balkana u potrazi za normalnim životom drugdje.
Bonus video:
