DRUGI PLAN

Bezgrešno začeće

Odnos banaka prema državi, to je domoljubu mučno gledati. Tužan prizor za nas koji smo učili himne i vaspitani da su banke, butici i mesare, ipak malo ispod politbiroa

39380 pregleda 169 reakcija 58 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Ministar finansija u petak je implicite odao priznanje stranim bankama što razumiju da je on ministar jedne međunarodno priznate države. Ministar nije krio sreću što su banke shvatile da on predstavlja nekog zlosrećnog građanina, tamo dolje na Balkanu, pa su mu dozvolile da ih spomene i ostane živ. Na taj način, milošću i širinom poslovično humanog bankarskog svijeta, Crna Gora je nakon nekoliko tizera, ipak saznala kod koga su ključevi od kineske kamate.

Nemam pri sebi stenogram, pa ću po sjećanju: popularni Mickey Spaić, mlad i uspješan bankovni japi i vučić sa Vol strita vođen patriotskim & duhovnim razlozima vratio se u domaju i zatekao grdan kreditni dug. Nije patisao već je da oprostite hedžovao i svopovao i sad su četiri banke sa zapada nešto čačnule u kompjuteru, što će ako padne dolar spasiti Crnu Goru (ili ako dolar skoči, to već nisam siguran).

Mladi Spajić poskakuje od sreće, a građani treba da budu blagodarni. Oni radoznali moraju da shvate da je ugovor tajna, jer to tako međunarodni običaj nalaže kad se apsolutno nepouzdana seoska kurta obrati za pomoć uglednom spahiji. Naravno da se neće o svemu trubiti na velika zvona, već onako diskretno, spram kreditnog rejtinga, pa ćemo polako, kako vrijeme odmiče saznavati šta i kako je Spajić ugovorio u detaljima.

Ne sumnjam da je ministar pošteno uradio i čestitam prvu uštedu, navodna četiri miliona kojima se zori. Ali taj odnos banaka prema državi, to je domoljubu mučno gledati. Tužan prizor za nas koji smo učili himne i vaspitani da su banke, butici i mesare, ipak malo ispod politbiroa. Ministar finansija moje zemlje mora da krije ugovor kao da je trgovao vutru, a ne predstavljao državnu silu ravnopravne članice NATO; mora da se hvali na kašičicu, pa još to javno priznaje sav zahvalan što je tako.

Ajde stoga da nove dobrotvore spomenemo kad nas je zapalo, da se zna s kim država ima posla:

Societe Generale

Deutsche Bank

Merrill Lynch International

Goldman Sachs International

Ovo su četiri nove nahije Crne Gore i dok njihovi kapetani ne kažu popularni Mickey ne smije ni da tvitne. Ruku na srce, kad bolje razmisliš, što će polupismenom plebsu priča o hedžingu i valutnom svopu, sve to ionako liči na kvarne porno kategorije, više nego na dobru zabavu na premijerskom satu. Što će domaćinu sa Bršna spika o fjučersima i zateznim matracima, kad on samo razumije tri litra ulja, dva kila brašna i sve ono što je Milojko Spajić u narednom poslaničkom pitanju kadar da mu garantuje.

Ah, to je tek žalosno gledati, taj sunovrat iz apstrakcije u mrtvu prirodu, sa visina ekonomske kombinatorike u memlu robnih rezervi. Iz nebesa divinskoga hedža i milionskog svopinga, ministar je nekako prenaglo za moj ukus prešao na ulje i brašno, pa se bajka o valutnom pokriću istopila pred očima kao lojanica na svetu Paraskevu.

Mladi Spajić jedan je od aktera crnogorske pravoslavne revolucije i on zasigurno zna da onaj koji diktira tajnu istinski vlada svijetom. Dugo je to bila crkva, dugo je na račun svetih tajni crtana mapa ljudskih prava i državnih privilegija, dok se države nisu otrgle, a čovjek ambisao u nauku i demokratiju. Vremena se grubo mijenjaju i pastva je dočekala nove svete tajne za štovanje, ovog puta bankarske, jednako razumu nedokučive kao farisejski rebusi ili teološke aporije srednjeg vijeka. Namjesto silnih crkvenih zvona i sabora, danas bankovni cvikeraši mumlaju nerazumljive fraze i pozivaju marvenu kastu, a.k.a. građane Trećeg svijeta da vjeruju u bezgrešno začeće njihovih tajnih klauzula. Crnogorski ministar Milojko Spajić heroj je našeg doba i uspješan prototip čuvara tajne na lokalnom nivou. On tajnu čuva sa puno engleskih participa i tuđica, savršen je primjer uglađenog finansijskog fakira nove generacije. Apostol je koji prosto slegne ramenima, kad građaninu ukine pravo da zna.

”Sama činjenica da smo već rekli imena banaka, da smo rekli i kamatnu stopu… to su bili ustupci banaka do sada, koje smo uspjeli da isposlujemo, da prezentujemo javnosti.”

U jednoj rečenici, ni da trepne, jer tako mora.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")