NEKO DRUGI

Jedva što su se okupili, a već se svađaju i u gorčini razilaze

To nas nije iznenadilo. Neobičnije bi nam bilo da je suprotno, da se naši junaci krasno slažu, da žive dugo i sretno dok ih smrt ne rastavi

2175 pregleda 5 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Dugo im je i trajao, rekao bi tkogod zajedljivo na vijest da je Domovinski pokret došao kraju. Istina, nitko od članova Pokreta još ne spominje kraj i sad bi nas vjerojatno optužili da smo zlonamjerni, i to ne bi bilo sasvim netočno, ali nakon što se Miroslav Škoro nedavno povukao s mjesta predsjednika, a čitav je uspjeh stranke zapravo izlazio iz njegove slave pjevača trećerazrednih zavičajnih elegija, teško je zamisliti da ovo na brzu ruku sklepano društvo ima ozbiljniju političku budućnost.

Jedva što su se okupili, a već se svađaju i u gorčini razilaze. Svejedno, to nas nije iznenadilo. Neobičnije bi nam bilo da je suprotno, da se naši junaci krasno slažu, da žive dugo i sretno dok ih smrt ne rastavi. Stranke takozvanih desničara, domoljuba, konzervativaca, suverenista i pravaša, osvjedočili smo se mnogo puta, nikad ne potraju. Kod njih je to, po prilici, kao seks za jednu noć. One night stand. Prene se domoljub ujutro u tuđem krevetu pa se osvrće po sobi. Krmeljavim očima gleda goblene na zidovima i fotografije nečijih nasmijanih baka, tetki i stričeva uokvirene na komodi. Ništa mu od toga nije poznato. U to začuje kako do njega hrče kao jež nekakva brkata njuška u crnoj svilenoj pidžami sa zlatom izvezenim "za dom spremi" na prsima.

"Prijatelju, prijatelju", šapne domoljub lagano drmusajući brku, "je li ovo Hrast ili Hrvatska čista stranka prava?"

"Hrvatska konzervativna stranka", odgovori brko sneno mljackajući. No, trenutak zatim i on se probudi i razrogačeno zine. "Ne, oprosti", ispravi se, "Neovisni za Hrvatsku".

Domoljub se na to pljesne po čelu i opsuje srce Isusovo. Opet ga je alkohol prevario. Koliko god je puta sam sebi obećao da to više nikad neće učiniti, ponovno je zanoćio u jednoj stranci, a osvanuo u drugoj.

Veseo je taj razvrat, gdje je svatko sa svakim najmanje jednom bio na nekakvoj osnivačkoj skupštini. Oženio osobu A, spetljao se s B, pobjegao s C. Krene li netko pisati povijest desničarskih, domoljubnih, konzervativnih, suverenističkih i pravaških organizacija, to će na kraju ispasti nešto kao danska erotska komedija iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Pojava svakako zaslužuje da se dublje istraži, šta se to događa među njima? Kakav je to neobični slučaj da netko žarko žudi za narodnom slogom, da sanja dan kad će svi pravi Hrvati biti ujedinjeni, čvrsto okupljeni u jednoj velikoj i snažnoj stranci, a u stvarnosti je s većinom pravih Hrvata smrtno posvađen, i svaka stranka koju je osnivao uskoro je umrla, raspala se u prašinu.

I kako je to smiješno, da desničari, domoljubi, konzervativci, suverenisti i pravaši neumorno upozoravaju na opasnosti od drugih i drugačijih, da siju strah od Srba i Židova, podižu visoke zidove prema homoseksualcima ili sirijskim izbjeglicama, a na kraju, kad se krenu vrijeđati i optuživati tko je pokrao stranačke pare, a tko se prodao HDZ-u, zaprepašteno opazite kako oni sami o sebi najgore misle. Nijednog Srbina, Židova, homoseksualca ili izbjeglicu neće obezvrijediti, kako će obezvrijediti nekadašnjeg saveznika, zemljaka, svoju krv, rod rođeni. Nakon što se tko zna koja po redu desničarska stranka raspala, shvatite da pravi Hrvati nemaju ustvari problem s drugima i drugačijima. Njihov su problem svi ljudi. Čovječanstvo generalno.

"Mnogi tebe ovdje ne vole", rekao mi je jednom netko u mom selu, nastanjenom većinom konzervativcima, desničarima, suverenistima i pravašima.

"Pa dobro", odgovorio sam mu benevolentno. "Oni nikoga ne vole."

Posrijedi je, pretpostavljam, nešto vrlo duboko, nešto što njih domoljube u samom korijenu ličnosti sprječava da se čvršće vežu za druge. Jer, vidite, ako se njima vazda čini kako ih netko ugrožava, kako Srbi uzimaju nešto što njima pripada, ili kako su se Židovi urotili protiv njih, ili kako homoseksualci vrebaju da ih ugrabe za guzicu, ili kako će Sirijci koji nadiru preko granica uništiti njihov tradicionalni način života, njihov je svijet jedno užasno neprijateljsko mjesto. Uvijek na oprezu, iscrpljeni od straha, mnogi domoljubi, desničari, suverenisti i pravaši vjerojatno zaziru od bliskosti, ne poznaju istinsku odanost, nemaju pravih prijatelja i naposljetku se, očekivano, posvade i u gorčini raziđu.

(slobodnadalmacija.hr)

Preporučujemo za Vas