KOSMOS ISPOD SAČA

Turbo tradicija

Nekad je zloupotrijebljenu tradiciju uvijek dobro demontirati humorom. To je legitiman način, živkonikolićevski. Vrlo često se sve posloži tako da se samo od sebe demontira

15809 pregleda 22 reakcija 22 komentar(a)
Istpolna partnerstva i u Crnoj Gori, Foto: Shutterstok
Istpolna partnerstva i u Crnoj Gori, Foto: Shutterstok

Kad god se neko samoproklamuje za čuvara tradicionalnih vrijednosti, tu nešto ne štima. Nešto se prikriva ili manipuliše. Nijedna riječ nije tako rabljena i zloupotrijebljena kao “tradicija”.

Kad DPS brani himnu, kad im se priviđa prekrajanje, tada isplivaju informacije o Jelićima koji su masno obročili od narodnih para iz državne kase. Tradicionalno skretanje pažnje na patriotske teme. I to je neka varijanta, turbo tradicija, kao kad zapuštiš Mamulu, pa je arčiš i prepravljaš, praveći se da je spašavaš. Investicija kao turbo tradicija.

Ali je zahvalno pozivati se na tradiciju, jer kao što je Rodžer Ejls provalio da se niko ne obraća konzervativcima i napravio na toj platformi najgledaniju televiziju, tako i političar koji zaigra na kartu tradicije dobiće siguran mandat. Makar jedan. Ali dobiće vremenom i čir, jer igrati se tradicije u politici, znači prečesto se žestiti, jer tradicija je ozbiljna rabota za preozbiljne ljude.

Najčešće se najgori običaji ili postupci pravdaju tradicijom. Kad god upadneš u problem ili napraviš kakvo sranje, možeš da se izvučeš na kartu tradicije. “A kako su naši đedovi”. Počneš rečenicu “E kako je nekad bilo” iako pričaš o vremenu u kom nisi živio i nisi čak ni čitao podrobno. Ili možda “Kakvo je vrijeme došlo, da nas vide preci naši”. To uvijek pali.

Ako obratimo pažnju na Marka Miljanova, kao osobu na koju se uz Njegoša najviše pozivaju čuvari tradicije, uočićemo da je bio žestoko moderan za svoje vrijeme. Prije svega, velika većina Primjera čojstva i junaštva su primjeri Arbanasa. Teško da bi danas, u vrijeme turbo patriotizma, neko veličao ikoga do sebe i svoje. Tek ako uzmemo u obzir fotografiju na kojoj je Marko Miljanov sa svojom ženom Stefom, vidjećemo da se njih dvoje drže za ruke. U to vrijeme držati se za ruke, nema većeg dokaza ljubavi. Njega je ta žena opismenila u pedesetoj godini, njoj možemo takođe da budemo zahvalni za sva djela koja su ostala iza Marka Miljanova. Njoj i njemu, pata-pata. E to je najbolja strana tradicije, njihova ljubav, volja i djelo.

Nekad je zloupotrijebljenu tradiciju uvijek dobro demontirati humorom. To je legitiman način, živkonikolićevski. Vrlo često se sve posloži tako da se samo od sebe demontira.

Zgodno je nekad praviti paralele koje zvuče kao alternativna istorija. Jer, ako bi ustali Marko Miljanov i Njegoš, ili proputovali kroz vrijeme kao u filmu Posjetioci, ako bi stigli u 2021. godinu, sigurno da ne bi maltretirali bližnjeg svog, ne bi udarili na predstavnike LGBT zajednice. Jer to nije ni čojstvo ni junaštvo. Nije ni tradicija.

Ne bi mjerili patriotizam i od njega se punili, ne bi bili dežurni hvatači grešaka.

Vjerovatno bi stali u red da se vakcinišu, za početak. Jer, bili su napredni ljudi.

Preporučujemo za Vas