NEKO DRUGI

Mogu li demokratija i društvo napredovati bez znanja i kulture

Današnji svijet zahtijeva izuzetno kvalitetnu političku klasu, izvrsne sagovornike i saradnike, na svim nivoima upravljanja društvom. Nažalost, umjesto njih zavladala je diktatura neznanja bez kulture

3835 pregleda 2 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Mnogo je uglednih ljudi u svijetu koji su rekli što misle o neznanju. Johann Wolfgang von Goethe, najveći i najsvestraniji njemački književnik i mislilac, kazao je: “Ništa nije strašnije od aktivnog neznanja.” Karl Popper, jedan od najutjecajnijih filozofa XX stoljeća: “Istinsko neznanje nije nedostatak znanja, već odbijanje njegova stjecanja.” Emma Goldman, američka politička aktivistica, definira ga kao “najnasilniji element društva”. Platon, grčki filozof, ovako je govorio o neznanju: “Postoji samo jedno dobro, znanje, i jedno zlo a to je neznanje.”

​​Knjiga sveučilišnog profesora Fabrizija Tonella - profesora političkih znanosti na Sveučilištu u Padovi, Bologni, Trstu i na Odsjeku za povijest Sveučilišta u Pittsburghu te znanstvenog novaka na Talijanskoj akademiji za napredne studije “Demokracije u opasnosti - društvena proizvodnja neznanja / Democrazie a rischio - La produzione sociale dell’ignoranza” (Izdavač: Pearson, rujan 2019.), došla je u pravo vrijeme. Autor opisuje mehanizme proizvodnje neznanja u današnjem društvu, analizirajući odnos medija i demokracije te kako je sve to dovelo do ponižavanja onih vještina koje su nekada krasile javne osobe i političare. On smatra da “novi svijet u kojemu prevladava neznanje, svjesno proizvodi te procese.” Tonellova prethodna knjiga (2012) “Doba neznanja”, već tada propituje kako je moguća demokracija bez kulture? Demokracija bez kulture, moć koja hrani instinkte i negativne emocije, može samo generirati mentalno i političko uništenje društva. ​Za Tonella je neupitno da je danas veliki dio biračkog tijela lijen i nezainteresiran za rad društvenih institucija. Međutim, ne treba zaboraviti, ističe on, da je ovaj nedostatak interesa posljedica niza procesa koji su postupno sazrijevali.

Nekada su neuki bili potisnuti na margine društva. Često su ih smatrali nesposobnima, neznalicama… Ali ne zato što nisu bili obdareni inteligencijom, već zato što nisu bili u stanju kompetentno/mjerodavno raspravljati o ozbiljnim političkim temama. Grubost, oholost, ravnodušnost prema drugima, prezir prema okolini, to je karakteristika današnjeg stanja u politici i javnom medijskom prostoru. “Neznanje nije nedostatak znanja, već nedostatak etičko-spoznajnih resursa neophodnih za kolektivni život”, smatra Tonello. Emma Goldman je mišljenja da su “moć plus neznanje kombinacija visokog rizika za demokraciju”. “Neznanje je izvrstan saveznik reakcionarnih i antidemokratskih snaga”, smatra ona.

​Širenje interneta, počevši od kraja devedesetih, srušilo je prethodnu strukturu, jer su korisnici interneta s iznimnom lakoćom dobili pristup svim postojećim informacijama. Ovo širenje društvenih mreža nažalost nije pomoglo uklanjanju neznanja. Osim toga, enormno su se povećale uvrede, prijetnje i širenje mržnje posebice prema neistomišljenicima. Nije dovoljno znati gdje se mogu pronaći informacije i sažeta objašnjenja, već je potrebno znati pravila koja omogućuju njihovo povezivanje i vrednovanje. Više od trideset godina nakon pada Berlinskog zida, demokracija je izgubila svoj šarm i privlačnost. “Treći val” demokratizacije koji je u to vrijeme posebno zahvatio postsocijalističke zemlje - uključujući Hrvatsku, postupno se gasi.

U međuvremenu su se autoritarni režimi, uključujući neke iz EU, vratili kako bi nametnuli alternativu liberalnoj demokraciji. Primjerice, u Italiji je situacija alarmantna: 70 posto stanovništva je slabo informirano i glasa samo s elementarnim analitičkim kapacitetom, navodi se u pojedinim istraživanjima. “Nemoguće je ne pomisliti da tako rašireno stanje nepismenosti nema teške posljedice na gospodarski i društveni razvoj naše zemlje”, smatra Tullio De Mauro, professor emeritus na rimskom Sveučilištu La Sapienza. “U Italiji se antiintelektualizam brzo razvio nakon pojave komercijalnih televizija kroz programe koji opravdavaju svako ponašanje, čak i antisocijalno, u ime slobode izražavanja emocija, mehanizam koji se proširio poput metastaze u svim sektorima, osobito u novinarstvu i školama”, ističe Tonello. Kako se suprotstaviti društvenoj proizvodnji neznanja, bilo je jedno od pitanja koje je postavljeno Tonellu u jednom intervjuu. Odgovorio je: “Stvaranjem masovnih pokreta za obranu škole i kulture, osobito na neutralnim i kolektivnim mjestima poput javnih knjižnica.”

​Po mišljenju nekih politologa i građani na Zapadu, posebice mladi, danas su manje vezani za demokratske vrijednosti nego u prošlosti i spremniji su prihvatiti autoritarne opcije. Čak i na razini akademskih rasprava, demokracija više ne kotira kao nekad. Jason Brennan, profesor na Sveučilištu Georgetown u Washingtonu, smatra da “bi bilo bolje demokraciju zamijeniti ‘epistokracijom’, sustavom u kojemu glas onih koji imaju (dokazano) veće znanje o politici, vrijedi više od onih koji ga nemaju”. Po svemu sudeći, znanje i sposobnost (kompetentnost) abdicirali su (odustali su) u korist neznanja, izjavio je Paolo Iacci, filozof, predsjednik ECA Italia i predavač na Sveučilištu u Milanu u svojoj knjizi “Pod znakom neznanja/Sotto il segno dell’ignoranza” (Egea, 2021).

Nekada je neznanje bilo uzrok srama, sada se pokazuje kao izvor ponosa. Istovremeno neznanje je neizbježno povezano s netolerancijom i arogantnošću. Današnji svijet zahtijeva izuzetno kvalitetnu političku klasu, izvrsne sugovornike i suradnike, na svim razinama upravljanja društvom. Nažalost, umjesto njih zavladala je diktatura neznanja bez kulture. Najobrazovaniji i najspremniji dio društva više nije u stanju bitno utjecati na glavne procese razvoja, jer je u političkoj klasi prevladalo neznanje bez kulture. “Nikada u povijesti rasprave na razini krčme, nisu imale na raspolaganju tako široku pozornicu kao danas”, ističe prof. Iacci.

(novilist.hr)