STAV

Ako bi objavili non papere bivše vlasti ne bi se zgražavali ambasadori ni partijski jurišnici, nego građani Crne Gore

Svaki non paper iz tog perioda naravno posjedujemo. Ipak, ne pada nam na pamet da objavljujemo službena dokumenta, jer je to protivzakonito i kosi se sa profesionalnom etikom. Pozivamo vas da se prisjetite sadržaja, a ako baš insistirate, mi ćemo to uraditi za vas, pa makar u fragmentima, a sigurno bi teklo u nastavcima

7704 pregleda 103 reakcija 19 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Povodom javljanja pojedinih poslanika i bivših ambasadora, nekih karijernih, ali dvorskih, a nekih "zalutalih" u diplomatiju, radi pojašnjenja javnosti, želim da predočim par činjenica.

Uprkos negativnoj konotaciji koju odnedavno nose regionalni non paperi, oni predstavljaju redovno sredstvo komuniciranja u diplomatiji, što uvaženi karijerni ambasadori znaju, iako aktivirani za "potrebe službe", dok ove "zalutale" ne vrijedi ni obučavati.

Stoga, non paper kao sredstvo komunikacije, kojim se objašnjavaju elementi unutrašnje i spoljne politike, nije sporan, već možemo govoriti samo o njegovoj sadržini.

Ponavljam, u non paper dokumentu nije skriveno, lažno ili navedeno ništa što već nije javno izrečeno, a što potom nisu ponovili i potvrdili međunarodni partneri.

Dok se uvaženi poslanici i ambasadori zgražavaju nad faktografskom sadržinom non papera, govoreći kako je diplomatija srozana, hajde se podsjetimo malo i drugih non papera, koji su u trenucima najveće crnogorske šizme, slati našim ambasadama, da prokažu sve one koji ne misle kao oni, i prikažu ih neprijateljima države.

Uradak tadašnje diplomatije u službi partije na djelu, a o čemu MVP ima dokaze, mogao bi poslužiti kao materijal za rubriku „vjerovali ili ne“.

Tako je povodom dešavanja u Budvi, tadašnja vlast dala svoje viđenje događaja, kojim je htjela opravdati rušenje lokalne vlasti pred međunarodnom javnošću, istovremeno ističući ulogu policije tokom nereda. Možda još frapantniji primjer tadašnje crnogorske diplomatije, u službi partije, je i činjenica da su tekst novinara Darka Šukovića pod naslovom „Je li Dritan četnik? Ne, ali nije bitno“ i tekst novinara "Pobjede" pod naslovom „Kako na silu usaditi srpski svet u Crnoj Gori“ slati ambasadama uz instrukcije ambasadorima da ih upotrebljavaju u komunikaciji sa diplomatskim korom u zemlji prijema. Predstavljati novinske tekstove kao stavove Vlade, pa bili oni i primjeri najnaprednijeg istraživačkog novinarstva, nikada se u diplomatskoj praksi ranije nije dogodilo. Tako je tadašnja vlast uspostavila nezapamćen presedan u diplomatiji.

U tim non paperima stajalo je mnogo više od faktografije, kao npr. navodi da tim dokumentima žele da predoče međunarodnoj javnosti jasan činjenični prikaz situacije, koja će im pomoći da kreiraju mišljenje o razvoju događaja, imajući u vidu širu perspektivu, posebno sa stanovišta da su aktivnosti opozicije veoma jasno i dobro koordinirane i predstavljaju dio šireg političkog djelovanja, koje ne podstiče političku debatu, već predstavlja zdravstveni i bezbjednosni izazov. Da li su se tada zgražavali dvorski i „zalutali“ ambasadori ili su zarad interesa partije, djelovali bespogovorno, u skladu sa instrukcijama? Zamislite takav nivo profesionalne diplomatije u kojoj novinarski tekstovi postaju zvanične diplomatske instrukcije. Poslanici i ambasadori tada nisu imali prigovor savjesti, niti javno izlazili s tumačenjima. Profesionalno, nema šta.

Svaki non paper iz tog perioda naravno posjedujemo. Ipak, ne pada nam na pamet da objavljujemo službena dokumenta, jer je to protivzakonito i kosi se sa profesionalnom etikom. Pozivamo vas da se prisjetite sadržaja, a ako baš insistirate, mi ćemo to uraditi za vas, pa makar u fragmentima, a sigurno bi teklo u nastavcima. U tom slučaju ne bi se zgražavali ambasadori ni partijski jurišnici, nego građani Crne Gore. Kako vam drago.

Postoji još veliki broj sličnih instrukcija, koje su u sebi sadržale političke kvalifikacije i ocjene, u kom se jedan dio građana, naših građana, od kojih su se te iste diplomate finansirale, predstavljani kao neprijatelji države kod međunarodnih partnera.

Na kraju, uzaludno je odgovoriti na sva pitanja gospodinu Nikoliću, jer su primjer politikanstva, ali na jedno svakako treba - interpelacija nije problem, jer za razliku od Vas, koji ste gladni moći i privilegija, ja sam u ovo ušao iz ideala i uvjerenja da je moguće graditi jednu bolju, pravedniju, građansku, pomirenu i evropsku Crnu Goru. Uložiću svoj puni profesionalni i ljudski kapacitet da istrajem na tom putu, a vi gospodo nastavite da se zgražavate nad svim što nije u interesu vaše partije. Zaboravljate da je ovdje riječ o interesu Crne Gore i svih njenih građana.

Autor je ministar vanjskih poslova

Preporučujemo za Vas