Veliko je pitanje kako bi se odvijali događaji na Cetinju da se nije promijenilo rukovodstvo RTCG. Da su nastavili u istom ritmu i da je izvještavanje bilo onako nastrano jednostrano, napržili bi narod toliko da počne vrelo ulje da prska iz tiganja na sve strane. Nije da nije prskalo, ali bi se svi dobro ispržili.
Prisustvujemo medijskoj pokaznoj vježbi o važnosti uticaja javnog servisa na državu i narod. Naziv: kako su spuštene tenzije. Imamo dokaz kako mržnja može da splasne, kad se hoće.
Spočitava se RTCG-u da su prenijeli netačnu vijest kako je na Cetinju pucano na policiju. Svakako se mora ispitati kako je neko to prečuo i (do)javio. Na ovim stranicama i u ovoj kolumni mnogo puta je bilo sprdnje na račun RTCG. Mnogo, ali premalo koliko su zasluživali. Po prvi put se dešava da na RTCG govore o (ne)rješavanju svojih problema, što je, veliki korak.
Međutim, guilty pleasure se nastavio, pa se i dalje gleda RTCG. I dalje se čudim nerealnoj montaži, i spotovima koji se provuku u prime time-u na RTCG Sat. To je već pitanje jednog većeg plana, kakva se želi poslati slika o Crnoj Gori vani. Bez obzira na sve, od nedavno se čini da gledamo neku sasvim drugačiju televiziju, za početak racionalnu i manje tenzičnu.
Vidjeli smo u udarnom večernjem terminu političare koji moraju da odgovaraju na pitanja koja nisu unaprijed dobili, funkcionere koji ne dobijaju pitanja na volej već se vrpolje u stolici, ne znaju što ih je snašlo. Stigli u Naglas, a našli se u čudu! Nisu navikli da dođu na RTCG i da ih neko izrešeta pitanjima. Nisu navikli jer toga nije bilo. Zato Marija Marković djeluje kao da je upala u zgradu i otela emisiju. Nesvakidašnje dobro.
Pitanje je do kad će to trajati, jer će političari streknuti. Dobiće direktivu gdje smiju, a gdje ne smiju da idu i krenuće bojkot televizija. Dobro poznato polarizovanje javnosti i medija. Jer, od nedavno partije imaju i svoje privatne televizije, gdje ih dočekaju, usluže pitanjima, voditelji umjesto političara završavaju rečenice i kite kad je potrebno.
Nažalost to nije ni gradski ni prigradski. Koliko tek nije podgorički da ne umiješ da se šališ prvo na svoj račun. Sve kontra takvog gradskog duha jeste primitivno. Ali mržnja je morala nekud da se izlije. Ako joj je zabranjen pristup na RTCG, nekud je morala da oteče, a našla je novi kanal.
U kanalu su srdžba, panika, tenzije, safra, šovinizam, “laž i mimikrija”.
Dobro je što je počelo da otiče.
Sad se jasno vidi.
Bonus video:
