Možda neki budući pisac, danas dječak, jednom napiše zabavan roman Uloga helikoptera u savremenoj crnogorskoj istoriji. Biće to intrigantno štivo, a evo što bi sve, iz ovih naših zanimljivih godina, moglo poslužiti budućem piscu, nekom od današnjih dječaka, da oblikuje svoje ideje.
Helikopter je, tu nedavno, omogućio ustoličenje jednoga vladike sa elementima desanta i vojne vježbe. Nije to sve: zahvaljujući helikopteru jedan vladika je sletio padobranom na beransko ustoličenje, i pokazao da nas eto i helikopter može približiti Bogu, a samo odabrani imaju znanje i da slete sa tih visina. Doduše, nisam siguran da se takva znanja stiču na bogoslovskim studijama.
A ako se sjetimo i da je limena crkva na vrh Rumije transportovana takođe helikopterom, ima tome komad vremena (mora da se sjećate golemih građanskih protesta koji su trajali sedmicama, predvođeni tada vladajućom partijom?) možete pomisliti da je helikopter, kao takav, teološko oružje. I to, jedno od najmoćnijih. Odnosno, da postoji neka tajna veza između mašine koju je osmislio genijalni vizionar Leonardo (a Sionski priorat, živnite teoretičari zavjere) i hrišćanske crkve i njenih popova. Gotovo da se zapitate - kako je Isus živio i djelovao bez helikoptera. Zamislite da je on imao to čudo, stizao bi sa kraja na kraj Judeje da propovijeda. Dva helikoptera da u njih potrpate dvanaest apostola i - samo nebo je granica. Tada bi bilo jasno i da je uzašće, najvjerovatnije - sofisticirana helikopterska akcija…
Ipak, i za one koje je savremena Crna Gora navikla na visoke standarde neznanja i nesnalaženja (to je ponekad slično), i duha parodičnosti, bilo je prilično zapanjujuće kada su čuli da ministarka odbrane uporno govori o heliHopteru. Podsjetimo - riječ je napravljena od grčkog heliks (spirala) i pteron (krilo).
Da ne bih bio pogrešno shvaćen - građanka Injac spada u neveliku grupu javnih djelatnika koji ostavljaju utisak staloženosti i građanske pristojnosti, tim mi je bizarnije djelovala ovakva, u javnom nastupu više puta ponovljena greška. I ne samo to, mislim da bi mi u Crnoj Gori trebalo da donesemo “obavezujuću instrukciju” svakoj budućoj vladi da ministar odbrane mora biti - žena. To bi bila neka vrsta smislene simboličke preventive protiv nepodnošljivog mačizma crnogorske istorije, protivteža nezrelim interpretacijama tzv. odbrambenih pitanja tako tipičnim za naš mentalitet i (sumnjivo) iskustvo. Kada su ozbiljne (i opasne) stvari u pitanju, ja uvijek više vjerujem ženi.
Ok, ta riječ (helikopter sa H) mnogima se omakne u nepravilnom obliku, reći će neko. I nije jedina riječ sa takvom sudbinom. Tačno, ali, u normalnom društvu posljednja osoba od koje to očekujete je - ministarka odbrane. Jer, “njeni”, vojni helikopteri bili su glavne (nebeske) zvijezde cetinjskog ustoličenja. A ovamo, ispada, da im ona ne zna ni - ime. Kao da je Joanikija nazvala JoaniHije. Ili premijera Hrivohapićem. I to nekoliko puta.
Nemojte reći da je ovo cjepidlačenje. Jer, ovo je vrlo slično onome kada smo (tadašnjeg) ministra kulture (hulture?) čuli da govori o Šekspirovoj drami “Kralj Ilir”. (Možda je trebalo Hralj Ilir?) Ova Vlada je, nominalno, ekspertska. Ipak, što god vi mislili o tome, heliHopter ne zvuči nimalo ekspertski. Kao što (pre)često i premijer odabere intonacije koje ne zvuče nimalo eHspertski. Ili, upotrijebi nepostojeće riječi. Što je ipak, kudikamo, kreativniji čin.
MinistarHa, sljedeći put, da se malo bolje upozna sa materijom. Ono, u svemu najgore, je da se ovakve stvari opet dešavaju u Crnoj Gori, nama, dakle.
Crna Gora, majka diletantizma. ObjeHtivno, jedina naša istorijsHa Honstanta.
Bonus video:
