KOSMOS ISPOD SAČA

Razmažene žene

U društvu u kom postane normalno da muškarci čapavaju žene za dupe, da čim popiju dvije-tri misle da imaju “prolaz”, desi se i da političar kaže kako je ”razmažena ćerka ljubomorna na svog momka pa ga prijavi za silovanje”. Kakva hipoteza, kakav maestralni kiks! To javno izgovori javna ličnost i ostane političar

27618 pregleda 41 komentar(a)
Foto: BORIS PEJOVIC
Foto: BORIS PEJOVIC

Kako pate muškarci u Crnoj Gori, strašno je koliko im je teško. Muškarac ne smije obući kratak šortc a da mu žene ne zvižde dok on čeka autobus. Žene znaju da se u gužvi u sred autobusa naslone na muškarca. One svoje učvršćene polne organe guraju ka muškarcu, kako bi ga ovaj na svojoj koži osjetio. Kad se muškarac ljutito okrene, žene mu se zadovoljno i napaljeno smiju. Plaze jezike i simuliraju oralni seks. Ostale žene posmatraju, ne reaguju na to, jer to je sve normalno. U redu je da žene čape za dupe muškarca koji čeka red za toalet u diskoteci, jer to se radi, što je strašno?! Otuda i ne čudi što muškarci idu čoporativno u toalet, kako bi štitili jedan drugog od žena.

Prethodni pasus bode oči. Baš bode, jer tek kad se zamijene uloge vidimo koliko je priča nenormalna. Jasno je kao dan ko je najveća žrtva i ko može biti žrtva. U društvu u kom postane normalno da muškarci čapavaju žene za dupe, da čim popiju dvije-tri misle da imaju “prolaz”, desi se i da političar kaže kako je ”razmažena ćerka ljubomorna na svog momka pa ga prijavi za silovanje”. Kakva hipoteza, kakav maestralni kiks! To javno izgovori javna ličnost i ostane političar.

Bilo bi divno da u Crnoj Gori žene nisu žrtva sile, ali ipak svi dobro znamo da broj prijavljenih slučajeva je neuporedivo manji od stvarnog broja žena koje trpe nasilje. Silovanje je još teža priča, jer su žrtve stigmatizovane i od porodice i od društva i od kolega. Zato slučaj nije slučajnost! Zato silovanje ne može biti planirano, dobrovoljno, isprovocirano ili izazvano! Silovanje je primjena sile nad slabijom osobom. Kraj.

Nema rasprave, nema kalkulisanja ili ali. Nažalost, dominantna teza u Crnoj Gori je kako žene uživaju da ih muškarci napadaju i spopadaju ali neće pa neće da priznaju. Otuda i izreka tako bljutava i ogavna da precizno izražava opšteprihvaćeni stav u društvu: “Kad čačkaš prstom uvo, kome je ljepše, prstu ili uvetu?”. Dakle, žene žele da ih muškarci zadovoljavaju. Ali što ćemo kad muškarac zlostavljanje naziva zadovoljavanjem?

Zato je stav o postojanju “razmaženih žena” opasan, jer su žene naučene da trpe i ćute, a tako se daje muškarcu ideja da “nije do njega”. Postaviti stvari tako da su žene razmažene i spremne da lažno prijave muškarca za silovanje je maliciozno.

Da bi neko shvatio estetiku i etiku, kao i razliku između pornografije i erotike mora da gleda filmove Federika Felinija i Paola Sorentina. Tamo se može vidjeti kako se vole žene, kako im se treba diviti. Valja čitati Dubravku Ugrešić kako bi shvatili koliko smo lažno mačo-društvo. Valja čitati knjigu Lorenca Maronea “Sitnice koje život znače”, da bi vidjeli kuda vodi nereagovanje na maltretiranje žena.

Bilo bi dobro da političarčić posluša i sjajnog Elvisa J Kurtovića i njegovu pjesmu, da neke stvari utuvi u glavu. Elvis je rekao svoje:

”Kažu da te čo’ek tuče/skoro svakog dana/kako takav nježni cvijet/pronađe hajvana./Tebi treba nježan čovjek/dobar kao i ti/da te voli i da te štiti./Neko ko ljubav svoju/pružiti ti može/a ne samo aperkat i kroše.”