Krenule su špekule i nagađanja da li se Milojko Spajić u zavičaj vratio biznis klasom. Boem noćnih plenuma i pjesnik ravnice Milan Knežević sumnja da ministar finansija duži jedno odijelo, četkicu za zube i dva para čarapa. I to je sve, tvrdi Pipun, ostalo je šarada za naivne, legenda o buđelaru zapravo je predizborni trik.
Dvije su slike ovdje u sudaru - u jednoj Milojko drhti zgrčen u repu aviona, znoji se nad molitvenikom i ponavlja pridjevske oblike srpskog jezika dok čežnjivo gleda put biznis klase u kojoj đus-votku sipaju džabe. Sa druge strane zavjese, u nekoj drugoj realnosti, Milojko je baš tamo, u biznis klasi, žvaće gambore i savjetuje zanosnu stjuardesu u koji token da uloži muževu štednju.
Šta je istina?
Prvo, moram reći da su oba gospodina, Milan i Milojko, budućnost crnogorske politike. Ma, šta budućnost - istorija, sadašnjost i vječna suština. Oni su struktura koja diše izvan povijesnog. Da to bude jasno nudim primjer iz Živka Nikolića, ono kad plavuša dođe iz Amerike a lokalni švaleri probaju da joj skinu pojas nevinosti. To se zapravo događa. Što je kod Spajića bankovni račun, to ti je u starom kraju poznato kao pojas nevinosti. Ili u slobodnom prevodu, blockchain.
Zaboraviću načas Spajićev saldo, a Milana razriješiti sudbine opakog švalera - važniji su mi motivi zbog kojih je skromni mesija potegao nazad u domaju. To je krunsko pitanje, to je memoarski zaplet da ga Čerčil štampa u tvrdom povezu, dok je ekonomičnom Milojku dovoljan i tvit. Sažet u pisanoj formi, kako dolikuje ministru finansija, Spajić je prošle sedmice dušu otvorio na tviter-spejsu.
Ovako stoje stvari: da si Spajića prije dva ljeta uhapsio na aerodromu Changi u Singapuru i bacio ga na muke da prizna zašto ide u Crnu Goru, dobio bi odgovor koji odudara od uhodanih povratničkih motiva opjevanih u opusu Ljubomira Đurovića.
- Željom moje srce gori… well, sorry, sometimes, I can't find the right words, um… I taman pomisliš, kakav je ovo bolid, Milojko se vadi: … da se vratim Crnoj Gori, đe me čeka... ljubav mitropolita Amfilohija.
WTF? Ništa đevojka, momak, kum, prezviter? Otkud sad Amfilohije?
Poezija se ne može prepričati, pa da citiram reformistu:
„Poslije upokojenja mitropolita, za trenutak sam izgubio nadu, jer sam mislio da sam zbog njega došao, ali u stvari ja sam se vratio zbog njegove ljubavi prema Crnoj Gori. Volio je narod takav kakav je, podijeljen na hiljadu načina, ali kakvi da su, to su naši ljudi i ja volim Crnu Goru“.
OK. Aj' malo da razjasnimo:
- Znaš li ti zašto si se vratio, kralju?
- Pa, prvo sam mislio da sam se vratio zbog Amfilohija…
- U kojoj si klasi putovao, btw?
- Molim vas!
- OK, reci šta je razlog tvog dolaska?
- Njegova ljubav prema narodu.
- Čija, more?!
- Amfilohijeva.
- Zašto bi ta ljubav bila neobična? Je li taj narod šugav?
- Kakvi su da su, to su naši ljudi.
- I zato si zapucao iz Singapura, bate moj?
- Vratio sam se zbog Crne Gore, ali mislio sam da sam se vratio zbog Amfilohija. Kad se upokojio, shvatio sam da se nisam vratio zbog njega. Došao sam zbog njegove ljubavi. Kakav je da je, on ga je volio, pa ga i ja volim. Mislim, narod…
Spajićeva ispovijest budi čežnju da popa Dragolja čitaš na mrsnim pečurkama. Sav na tragu jevanđeliste Mateja, ministar ljubav tura ponad interesa. Nije šala - bankari, carinici i velmože kad preume, to je Hristu najmilija metanoja, iglene se uši same šire, a kamatnik kasom dvogrbe kamile ušeta u carstvo nebesko. Puna je istorija sličnih primjera, tako je onomad i Rastko odlučio da ne bude ni kralj ni katolik, nego da obrne ćurak put Atosa.
Ali, pusti istoriju, šta je sljedeće? Biznis ili duhovna obnova? Hoće li Milojko otvoriti plakar pun firmiranih crevlji na vječnu sramotu onog provokatora iz Mojanovića u čijim se opancima nastanila paklena zmija muške ljubomore?
Čitaj u narednim epizodama, ako imaš živaca. Mučna su pitanja lokalne politike, trebalo bi se baviti samo ekonomijom. U to ime grešan naginjem ka zdravici: nek bog podrži zdravlje svih vladika, na mnogaja ljeta, da nam Milojko Spajić usred reforme ne izgubi nadu.
Bonus video:
