LOVAC NA ZMAJEVE

Nikad više DPS

Đukanovića su njegovi najbliži saradnici i pripejd propagandisti doveli tamo gdje je koliko juče on slao premijera Krivokapića - u ćošak

55293 pregleda 150 komentar(a)
Fotomontaža, Foto: Facebook
Fotomontaža, Foto: Facebook

Da me ne bi pogrešno shvatili u zdravom tkivu DPS-a ili da se ne bi naljutili u onom bolesnom, da mi Duško i Meco ne bi strekli na ovaj naslov, a Ivo i Jevto odmah dali nalog Alexis (Vuković) da sastavi neko saopštenje ili izjavu glede moje malenkosti, da odmah pojasnim - nije posljednja ura. DPS će, dakle, preživjeti i nakon krajnje loših rezultata na Cetinju i u Mojkovcu, ali snovi o povratku dominacije i vlasti nalik onome što smo gledali tri decenije, sada su samo sanak pusti. Nikad više!

Jer ako su nakon skoro dvogodišnje komitske kampanje glede odbrane prijestonog grada, nakon suzavaca i gumenih metaka, nakon Dritanove muslimanske majke, nakon proglašenja Mitropolije za crkvu Srbije, i nakon najave šefa stranke da je spreman (sa Tamarom) i u šumu kako bi se odbranila Crna Gora i Cetinje kao njen simbol, ako je nakon svega pomenutog veliki i moćni DPS na Cetinju pao, čak i pred malom Urom, onda je jasno - Milo, dosta je bilo. Nikad više DPS! Čak ni na Cetinju!

Ali, za svakog normalnog i racionalnog posmatrača političkih prilika to je i očekivani epilog pogrešne politike koja je već godinama u ofsajdu, bez kompasa, i klizi ka desnici i ultranacionalizmu. Sve do nedjeljnih izbora aktuelno vođstvo DPS-a, a tek njihova propaganda i analitičari, ubjeđivali su nas da stranka samo raste, da sa mula Mikom i Zekovićem (Pokret 21. maj) imaju preko 40 odsto na nacionalnom nivou, sa satelitima eto i vlast, kao nekad, i da su izbori najbolje rješenje krize jer će oni samo verifikovati baš to što su pamet i vizionarstvo Milana Roćena i autorski dnevnik Gradske TV zacrtali i najavili. Đukanovića su tako njegovi najbliži saradnici i pripejd propagandisti doveli tamo gdje je koliko juče on slao premijera Krivokapića - u ćošak. I ostavili ga usamljenog, snuždenog i tužnog, baš kako je ispao u priloženoj fotomontaži koja se raširila društvenim mrežama u noći izbora, kao najslikovitiji komentar samih rezultata.

Nikad više DPS, slaže se i Miloš Bešić ali ne baš na taj način. Nadajući se valjda da će lijepa riječ otvoriti gvozdena vrata Roćenove tvrđave u kojoj zajedno sa gardistima tipa mejor Ivo, doktor Jevto i bespilotna letjelica Bošković, drži utamničenog lidera MĐ, Bešić samo kaže: „Rezultat DPS-a je značajan pad i očito je da te kozmetičke promjene neće dati rezultat, pa oni moraju nešto strateški da menjaju ozbiljno“.

Ako nije već kasno, Miloše. Jer proces je strateški krenuo pogrešnim pravcem 22. maja 2006, kada je pomenuta kamarila ubijedila Šefa da ne treba da se povuče. A to mu, istina sve manji broj ili uži krug, ponavlja do danas. Liči na perverzno odlaganje konačnog rastanka, ali ako Mila lažu iz okruženja valjda mu rezultati izbora, od avgusta prošle godine, pa onda i sve nakon toga (Nikšić, Cetinje, Mojkovac), pokazuju da je u slijepoj ulici. I da građani ne prepoznaju ono što im on mjesecima objašnjava - kako je nakon Kongresa krenula velika reforma DPS-a, u šta, eto, ne vjeruju ni na vječnom Cetinju. Iako su Cetinjani, na Slavkovu žalost, većinski pokazali najdugotrajniju podršku, vjerujući u svakakva čudesa koja su im Milo i Partija obećavali, od oslobađanja Konavala i Dubrovnika, preko fabrika čokolade, do odbrane prijestonice od pohoda SPC sa vesternizovanim Nikolaidisom na bini. Da bi sad ispalo - nikad više.

Ali, nije samo DPS izgubio na ovim izborima. DF slavi pobjedu u Mojkovcu, ali je ona Pirova jer se od pjesme zločincu Ratku ne čuje i ne vidi da od tri gradića u kojima su održani izbori - DF nije imao listu u dva! Na Cetinju i u Petnjici. Kod tvrdih Crnogoraca i manjina nemaju se šta pojavljivati, sami su zaključili. Priznanje i pomirenje sa takvom realnošću govori najbolje o njihovoj politici. Još samo da Crveni to shvate i onda će većini biti jasno zašto je Vlada sa Crnima, još kao dominantnim subjektom, vraćanje Crne Gore u prošlost i možda trajno udaljavanje od članstva u Evropskoj uniji. Kad sam već kod Demokrata, samo jedna rečenica - politika engleske kraljice i koračanje linijom manjeg otpora dovela ih je u poziciju političkog krila DF-a, pa je logično da na izborima u konzervativnom Mojkovcu vojno krilo (Mandić i društvo) dobija duplo više mandata. I još jednog gradonačelnika. Ako Bog da.

Što se Ure tiče, stvari izgledaju ovako - kod stopostotnih na Cetinju uzeli su čak 11 odsto, a kod tradicionalnih u Mojkovcu pokazali da su čak i u takvim sredinama tas na vagi. Malo je ko očekivao takav ishod nakon svega što je najmanja stranka preživjela proteklih mjeseci od crvenih i crnih, iz vlasti i opozicije.

Na kraju, trenutno najzanimljivije pitanje - koliko će rezultati lokalnih izbora uticati na rasplet krize na nacionalnom nivou.

Ono što važi za DF, trebalo bi da važi i za aktuelnog premijera - ni on nije imao liste za Cetinje i Petnjicu a, kako rekoh, neko ko nema šta da traži kod Montenegrina i manjina, nema šta da traži ni na čelu vlade. Druga opcija su izbori - najpoštenije rješenje, tako kažu, ali niko ne objašnjava koliko je smisleno jer mojkovački slučaj pokazuje da se ni nakon novog glasanja za državni parlament ništa suštinski ne može promijeniti. Što je veoma važno, tim izborima bi se rovovske podjele samo produbile tako da bi nakon njih okupljanje 49 ili više poslanika oko rješenja gorućih problema ovog društva, od institucija do ekonomije, bilo mislena imenica. Treća opcija je manjinska Vlada sa podrškom DF-a ili DPS-a (uz preduslov da su i u jednoj i u drugoj varijanti manjine sastavni dio aranžmana)?!

Ko uzme kajaće se, ko ne uzme kajaće se.