Već više subota zaredom hiljade Srba izlaze na ulice, i širom zemlje blokiraju mostove, autoputeve i raskrsnice, protestujući protiv zakona koji olakšava oduzimanje imovine. U pozadini priče je multinacionalni gigant Rio Tinto koji na zapadu Srbije planira ogromni rudnik litijuma sa mogućim fatalnim posljedicama po životnu sredinu.
Koncern ima podršku režima srpskog predsjednika Aleksandra Vučića. Snimci sa prvih protesta krajem novembra uhvatili su maskirane batinaše koji motkama udaraju na demonstrante. Očito ih je tamo poslala vlast.
Te slike mi bude osjećaj već viđenog. Prije pet godina su maskirani muškarci usred noći građevinskim mašinama rušili objekte u centru Beograda kako bi napravili mjesta za poduhvat poznat kao Beograd na vodi. Od tada, uz pare i neprozirne dilove sa Ujedinjenim Emiratima, višespratnice ruže savsku promenadu.
Batinaši štite i portret Ratka Mladića na jednoj fasadi na Vračaru. Huligani sprečavaju svaki pokušaj Beograđana - od kojih su neki moje kolege i prijatelji - da uklone ovaj izraz obožavanja pravosnažno osuđenog ratnog zločinca. Ti mladići sa kapuljačama, koji inače urlaju sa tribina stadiona na fudbalskim utakmicama, odavno su postali produžena ruka Vučićevog režima.
Srbijom kruži strah. Jedva da još ima nezavisnih medija, kritičari se provlače kroz blato, a opozicija optužje za veleizdaju. Kad kritikujem srpske vlasti, i sam često bivam proglašen „albanskim lobistom". U takvoj atmosferi mnogi se ne usuđuju da iskažu nezadovoljstvo.
Utoliko je ohrabrujuće što su ekološki protesti protiv rudnika litijuma do sada najveći protesti protiv Vučićevog režima. Važni su i jer se ne dešavaju samo u Beogradu već i u manjim mjestima, gdje je još teže da glasovi kritike isplivaju na površinu.
Prestižni projekti, međunarodna podrška
Istovremeno je porazno što mnogi Srbi vjeruju, i to s pravom, da se Vučić može osloniti na podršku Zapada, prije svih Njemačke. Mnogi pretpostavljaju da bivša kancelarka Angela Merkel podržava rudnik litijuma, sirovine koja bi poslužila za baterije električnih automobila od kojih će mnogi biti Made in Germany. Vučiću uspijeva da prestižnim projektima osigura međunarodnu podršku.
Na slično netransparentan način je jednom francuskom konzorcijumu otišao tender za gradnju beogradske podzemne željeznice. Investitori iz Kine i Ujedinjenih Emirata su mutnim dogovorima dobijali fabrike i vrijednu zemlju. Rusija dominira sektorom energetike.
U ovoj igri na talonu nisu samo ekonomski interesi, uništavanje prirode i korupcija, već se radi i o vjerodostojnosti Evropske unije. Rusija i Kina ne zarezuju demokratiju i pravnu državu. Ali, u Njemačkoj ti principi ne bi smjeli olako da se zaboravljaju.
Danas se već sa punim pravom može reći da je Srbija skliznula u diktatruru, a to se desilo uz njemačku podršku. Angela Merkel je uvijek čuvala leđa Vučiću. Recimo, primila ga je u Berlinu samo par dana pred predsjedničke izbore 2017. Fotografije susreta su sa pravom tumačene kao podrška kandidatu Vučiću.
Iluzija o idealnom partneru
Nova njemačka Vlada sada ima priliku da otopčne novu, drukčiju politiku prema Zapadnom Balkanu. Vučića je nekritičko držanje prema njegovom liku i vladavini do sada ohrabrivalo da gazi medije. Svi veliki mediji su na liniji vlasti. Od 168 jedinica lokalne samouprave, vladajuća stranka drži 161, kao i sve državne institucije bez izuzetka.
Dugo je u Berlinu i Briselu opstajala iluzija da je Vučić idealan partner za kompromis sa Kosovom. Ali rješenja nije bilo ni poslije deset godina pod posredovanjem EU. Umjesto toga, Vučić je prije tri godine pokazao da zapravo želi promjenu granica. Tom cilju je u jednom trenu prišao opasno blizu, zahvaljujući podršci bivšeg američkog predsjednika Donalda Trampa, nekih članica EU i bivše visoke predstavnice Federike Mogerini. Srećom, Merkel nije mogao da ubijedi.
Pa opet, Vučić sasvim dobro može da živi sa statusom kvo. Naivno je vjerovati autokrati poput njega da će prije ili kasnije pristati na kompromis sa Kosovom. Bilo bi važno da nova šefica diplomatije Analena Berbok tu zauzme kritičkiji stav i tako ponovo uspostavi povjerenje građana Srbije u EU.
Ranije su se na protestima u Srbiji i susjedstvu mogle vidjeti zastave EU i čuti proevropske parole, ali to je iščezlo. Mnogi Njemačku i EU vide kao čuvare statusa kvo, a ne kao saveznike u borbi za više demokratije.
Vjerodostojnosti EU je odmoglo i to što je predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen prije dva mjeseca u Beogradu naveliko hvalila reforme koje sprovodi vlast. To što EU i Njemačka prezaju od kritika naposljetku šteti ljudima u Srbiji, koji sve više osjećaju da su ostavljeni na cjedilu.
Jasne riječi koje treba sprovesti u djelo
Zato je ohrabrujuće što koalicioni ugovor nove njemačke Vlade zahtijeva da se jača pravna država u članicama EU. Tako jasne formulacije mogle bi da pomognu pri procesu integracije zemalja Zapadnog Balkana.
Osim jasnih riječi, nova Vlada u Berlinu treba i da smogne hrabrosti da pokrene zaustavljeni proces pristupanja EU. Koalicioni ugovor predviđa nastavak dosadašnje politike, tačnije zalaganje za početak pregovora EU i Albanije i Sjeverne Makedonije (koju sada blokira Bugarska), viznu liberalizaciju za Kosovo (blokiraju Holandija i Francuska), i za dijalog Srbije i Kosova.
To su sve ciljevi za poštovanje, ali pitanje je da li će ova Vlada uložiti dovoljno političkog kapitala i energije kako bi stvari zbilja pokrenula sa mrtve tačke.
Nastavak dosadašnje linije bi bio poguban, jer se ništa neće desiti osim najava o namjerama. S jedne strane, Njemačka sa drugim državama EU mora jače i jasnije da pritisne članice Unije koje blokiraju pristupni proces. Upravo bugarska blokada Skoplja zahtijeva jasnu liniju ostalih 26 članica EU. Bugarska traži od Sjeverne Makedonije da sopstveni jezik i istoriju prizna kao varijante bugarskog jezika i istorije. Baš to je nacionalizam koji EU treba da prevaziđe, umjesto da ga nagrađuje. Sramotno je za vjerodstojnost EU to što iz ovih razloga jedna članica stavlja veto na početak pristupnih pregovora.
Njemačka takođe mora da ubijedi skeptike u pogledu vizne liberalizacije za Kosovo. U okviru EU, ali i u SAD ima partnera za tako jasnu liniju, ali bez aktivnog učešća Njemačke neće doći do pomaka.
Zapadni Balkan je prva prilika za novu njemačku Vladu da na djelu pokaže svoju posvećenost demokratiji i vladavini prava.
Autor je profesor istorije i politike jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Gracu; koordinator je inicijative BiEPAG, koja se zalaže za demokratizaciju i evropske integracije Zapadnog Balkana
Bonus video:
