TELEVIZIJSKE I DRUGE IGRE

Dvanaest mjeseci iz niđe u ništa

Godina 2021, koja je u Podgorici počela ponižavajućim dočekom dvije hiljade vakcina iz Beograda, završena je ponižavanjem Nikšića sa dva miliona eura sa iste adrese. U međuvremenu, Crna Gora je toliko efikasno ponižavala samu sebe da joj pomoć sa strane nije bila potrebna...

27953 pregleda 255 reakcija 0 komentar(a)
Foto: Vijesti/L.Zeković/S. Prelević
Foto: Vijesti/L.Zeković/S. Prelević

Januar - Sve što sam imao da kažem

Kazao sam

Sad mogu mirno

Niz polje pelinovo u magli.

Jevrem Brković je, do 24. januara, punih sedam decenija razgrtao maglu sa nekih drugih prostranih polja prepunih pelinove gorčine - književnih, političkih, istorijskih...

A onda je počinuo na jednoj malenoj poljani koju je neka bolja Crna Gora namijenila svojim velikanima...

To je sve što sam imala da kažem o 2021. godini, ostatak predajte zaboravu.

Februar - Njegova ekselencija ambasador Crne Gore pri Svetoj Stolici i Suverenom Malteškom Viteškom Redu, Miodrag Vlahović, zamijenio je bravu na vratima Ambasade. Privremeni otpravnik poslova ne može da uđe, službenici se ne nalaze u zgradi, a tačna lokacija Njegove ekselencije još nije utvrđena...

Njegova ekselencija, ambasador Crne Gore u Kini Darko Pajović nije mijenjao bravu, ali jeste sa sobom odnio pečat i karticu za plaćanje. Automobil Ambasade u međuvremenu je vraćen, potraga za Njegovom ekselencijom je u toku...

Njena ekselencija vakcina Ruske Federacije pri Republici Srbiji, Sputnjik V, stigla je u Crnu Goru. U pratnji vakcine doputovala je srpska premijerka Ana Brnabić, uprkos ukazu Aleksandra V da ne smije kročiti u Podgoricu ako je tamo ne dočeka Njegova protjerana ekselencija Vladimir Božović...

Tako je politički marketing Demokratskog fronta uoči izbora u Nikšiću pretvoren u lakrdiju. Koju su mediji, jednako lakrdijaški, nazvali - doček vakcina.

- Hvala, drugi kontingent nije neophodan, dovoljno smo se isponižavali za ove dvije hiljade - trebalo je da uzvrati premijer Zdravko Krivokapić.

Nije to uradio, imao je i on izbornu listu u Nikšiću.

Mart - Opsada grada Nikšića krajem zime trajala je znatno duže nego prošlog ljeta. Po dužini ofanzivnih dejstava na poprištu i u pozadini - skoro deset sedmica - nadmašila je i onu iz doba kralja Nikole koja je završena nakon 47 dana.

Ovoga puta žrtava nije bilo, ako se ne računa dostojanstvo Nikšićana. Umjesto da glasa za zeleni grad i bijele poreske knjige, većina je pristala da bira između smotre komitskog kiča i parade četničkog primitivizma.

Pobijedila je druga opcija, a da lakrdija od odbrane države na jednoj i svetinja na drugoj strani bude potpuna, falilo je samo svjedočenje vojvode Paje kako je "spasio Nikšić od krvoprolića baceći oružje u Krupačko jezero"...

April - Je li ovo moguće, ponavljala sam naglas vraćajući snimak. Jeste zločin, nije genocid, cjenjkao se u skupštinskoj tržnici ministar pravde sa više od dvije trećine stanovnika Crne Gore. I sa državom Bosnom i Hercegovinom ucijelo. I još najmanje 180 zemalja svijeta. I dva međunarodna suda...

- Da li ste Vi spremni da priznate i prihvatite da se u Srebrenici dogodio genocid?

- Jesam - trebalo je da odgovori Vladimir Leposavić, stipendista Fondacije "Robert Šuman", dobitnik Fulbrajtove nagrade i specijalista za ljudska prava koji je doktorirao na međunarodnoj zaštiti manjina.

- Jesam - morao je da odgovori i ministar pravde Vladimir Leposavić. Ili da istog časa podnese ostavku.

Nije rekao! Niti je podnio ostavku.

Umjesto da stane iza međunarodnih obaveza države čiji je ministar, on je stao na nagaznu minu.

A onda je uporno pokušavao da se spasi tako što je svu Crnu Goru uveo u minsko polje.

Maj - Priprema se slavlje, barjaci su u prvom planu, namnožilo se tih stjegova čiju simboliku najmanje razumiju oni koji ih nose.

Zelena zastava vijori se uz crvenu kao simbol nezavisnosti Crne Gore, iako se izvorni komitski pokret nije borio protiv ujedinjenja, nego protiv nasilnog prisajedinjenja. A potonji zelenaši vrlo dobro sarađivali s četnicima u borbi protiv partizana. Da ne kvarim praznik podsjećanjem na bliskost sa italijanskim okupatorom.

Nije manja zbrka ni u trikoloru - jedna uz drugu, trobojke crnogorskog kralja Nikole i srpskog kralja Aleksandra. Iako je Nikoli upravo Aleksandar urnisao ne samo život nego i državu.

Ništa se bitno nije promijenilo za osam mjeseci nove vlasti. Samo su predstavnici protivnika crnogorske nezavisnosti zauzeli kabinete onih koji su 2006. zaokružili DA.

Moć je i dalje u rukama bivšeg režima, a nova vlast se ponaša kao da predizborna kampanja još traje. I dalje nudi samo obećanja, zamjenjujući stara novim takvom brzinom da su ona početna odavno zaboravljena.

Umjesto tri svjetovna zakona dobili smo - novu verziju crkvenog. Sa istim političkim posljedicama koje je izazvalo donošenje njegove prve verzije - podjelama, mržnjom i osjećanjem ugroženosti opozicionog dijela Crne Gore od onog vladajućeg.

Jun - Polemika o tome ko je izdao pokojnog mitropolita Amfilohija ne jenjava ni nakon izbora Joanikija za njegovog nasljednika.

Za miješanje u crkvene poslove optužen je crnogorski premijer, ali privođenje četrdesetak mitropolita kod srpskog predsjednika usred zasijedanja Sabora SPC prihvaćeno je kao sasvim normalna pojava.

Odluke koje su uslijedile nakon te Javne večere branitelji Amfilohijevog lika i djela uopšte ne pominju. Naročito ne četiri ključne, kojima je poništeno sve što je za posljednjih četrnaest godina radio pokojni mitropolit.

Tačno na petnaestu godišnjicu konstituisanja, odlukom Sabora SPC ukinuta je Pravoslavna crkva u Crnoj Gori i njen Episkopski savjet.

Od titule arhiepiskop cetinjski, za koju se mitropolit Amfilohije u Svetom sinodu izborio tri sedmice nakon referenduma, trag je ostao samo na njegovoj nadgrobnoj ploči.

Od stolice koja je za mitropolita crnogorsko-primorskog decenijama bila rezervisana u Sinodu - nije ostalo ništa.

Jul - Kakav je to kongres mladih depeesovaca bio, da želja mine sve fanove druga Leke iz najboljih dana, dok se on u grobu obrće razočaran i u sebe i u drugove.

- Kako se nijesmo dosjetili da sklonimo petokraku, prefarbamo sve u plavo i nalijepimo evropske zvjezdice, nikad drug Stari ne bi zakazao onaj Brionski plenum a ja bih upravljao Udbom i nakon njegove smrti - uzdiše ispod neke ploče Aleksandar Ranković.

Takvo zaklinjanje "da sa puta ne skrenemo..." nije viđeno još od smrti Josipa Broza i početka odumiranja njegove politike...

Falilo je samo da neko iz podmlatka izgovori one riječi koje je voljeni vođa Milo Đukanović svojevremeno uputio svom voljenom vođi Slobodanu Miloševiću. Da je on "nešto najbolje što se moglo desiti Crnoj Gori"...

- Evropski sistem vrijednosti, to je vizija koju je imala i moja generacija kad je ulazila u politiku, trebalo je stvarno imati ispran mozak - pa ćutke odslušati ove Đukanovićeve riječi.

Je li moguće da nijedan učesnik kongresa nikad nije ni čuo ni pročitao ono što zna cijeli svijet - da je ta vizija koštala Crnu Goru više od dvjesta mladih života i ko zna koliko mrtvih i osakaćenih širom Balkana.

Avgust - Preuranjena najava ustoličenja mitropolita Joanikija pregrijala je ionako vreli avgust.

- To je sve narodna volja. Tu svenarodnu radost ne mogu spriječiti pojedinci kojima čitavog života nešto smeta - dolivao je premijer Krivokapić ulje na oganj predsjednika Đukanovića.

Nije istina da je ustoličenje mitropolita Joanikija svenarodna radost. Razloga da se raduju imaju samo pripadnici jednog od pet državotvornih naroda u Crnoj Gori.

Nije istina ni da će se 4. septembra u prijestonici okupiti neka dokona džangrizala “kojima čitavog života nešto smeta”. Tako se ne razgovara ni sa kim, naročito ne sa Crnogorcima kojima su sva vjerska prava i sva crkvena imovina oduzeti prije stotinu godina.

Zahvaljujući i njihovim glasovima, jedan prosječni profesora mašinstva - Zdravko Krivokapić - dobio je čast da postane prvi ministar u Vladi Crne Gore. I one Crne Gore koja će 4. septembra slaviti, jednako kao i one koja će tog dana protestovati.

Bilo bi dobro da se toga sjeti dok bude ulazio u Cetinje...

Septembar - Jedino što povodom ustoličenja smijem danas da učinim javnim jeste datum - nije održano 4. nego 5. septembra. Sve ostale činjenice nadležni državni organi još utvrđuju...

Zbog toga će moj non pejper o događajima na Cetinju i oko njega ostati u mojoj fioci.

Ne prolazi mi se u ovim godinama kroz DPS-DF-ovog "toplog zeca", nakon što je upola mlađi Đorđe Radulović jedva iznio živu glavu...

Oktobar - Takozvana rekonstrukcija Vlade pretvorila se u lakrdiju.

Ko, mi htjeli da mijenjamo državni kurs? Ma kakvi, mora da ste nas zamijenili s nekim...

Samo smo imali namjeru da malo izredigujemo Sporazum od prošle godine, tek sad smo shvatili smo što u njemu piše.

Ko, mi htjeli da izbacimo Dritana iz Vlade? Ma kakvi, on je nama kralj.

Samo smo htjeli da inaugurišemo popove i u 22 preostale opštine, dok svi koji se krste i klanjaju ne prihvate svetosavlje.

I da smijenimo onoga Brđanina.

I da u paketu ode i ministar Sekulović.

Ako zbog toga ode i vicepremijer Abazović, kakve to veze ima s nama...

A ne da ima, nego je to bio i osnovni cilj navodne rekonstrukcije. Zato što bi s liderom Ure iz Vlade izašla i sva racionalna politika.

Novembar - Kakva je to zbrka bila: Frontu je smetala Vlada, Demokratama snaga DF-a, Uri nije smetao niko ali ona jeste i jednima i drugima... A onda je doputovao Eskobar...

Vladi je uručio prvi paket podrške i pacifikovao protivnike.

Predsjedniku je uputio posljednju opomenu i upokojio nade pristalica u povratak DPS-a na vlast.

Skupštinu je podsjetio da parlamenti u ostatku svijeta ne postoje zbog poslanika, nego zbog onih koji su glasali za njih.

Rekoh li ja na vrijeme da su američki staratelji drastično efikasniji od evropskih...

Decembar - Opštinska kasa Nikšića punija je za dva miliona eura, odlučio je Aleksandar Vučić. Kojemu je do Crne Gore stalo isključivo u pojedinostima, u načelu je prezire taman koliko i njegov imenjak s početka vijeka.

Je li ta milostinja legalna - ne znam, ali da je morbidna - jeste.

Ulica Živka Nikolića biće rekonstruisana zahvaljujući liku čija je politika devedesetih godina došla glave najslavnijem crnogorskom režiseru, a ovih dana crta metu njegovom srpskom kolegi Goranu Markoviću.

Čudo neviđeno što Beštije mogu da urade U ime naroda, pa Živko Nikolić je za života postao legenda upravo izlažući ruglu tragikomične likove poput Aleksandra Vučića...

I ulizice koje se takvim likovima dive...