STAV

Odlazak Đukanovića i Krivokapića je potreba Crne Gore

Crnogorska politička odiseja je koncem prošle godine i početkom 2022. obojena novom percepcijom pa se nazire otrežnjujuće saglasje

27098 pregleda 446 reakcija 57 komentar(a)
Foto: Predsjednik.me
Foto: Predsjednik.me

Crnogorska politička odiseja ipak je koncem prošle godine i početkom 2022. obojena novom osvježavajućom i ohrabrujućom percepcijom. Ako se usredsredimo malo suptilnije, zađemo između redova kazanog (spolja i iznutra), prizovemo dragocjeno političko iskustvo i oslušnemo potvrđeni instikt, naziremo otrežnjujuće saglasje.

Politički konsenzus cjelokupnog zainteresovanog spektra - od građana, gotovo cjelokupne lepeze političkih aktera (što javno, što tajno), pa do prvaka nevladinog sektora te medija od ugleda - može se opisati porukom da je odlazak Đukanovica i Krivokapića potreba Crne Gore.

Bez obzira što brojni dobronamjerni i neostrašćeni građani Crne Gore, nezavisno od boje i dezena, koji su istinski posvećeni njenom napretku, sa ovim stavom već mjesecima idu na počinak i bude se svakog jutra. Očligledno rađanje narečenog saglasja naglašava optimizam da ćemo ipak ponešto uspjeti da uradimo.

Đukanović

Ukoliko politička ličnost nije u stanju da percipira suštinsko obilježje dešavanja koja signaliziraju razdjelnicu epoha, njeno političko znamenje počinje neumitno da devalvira. Takav je slučaj sa gospodinom Đukanovićem. Koliko je užeglo političko liderstvo DPS-a najbolje govori činjenica da se u njegovom političkom habitusu formalno - tj. javno ne otpočinje sa inicijacijom frakcije koja bi, makar u fenomenološkom smislu, pokazala iskreni nagon za autorefleksijom inicijatora.

Navedenu tezu nije potrebno dodatno obrazlagati predstavnicima starije i srednje generacije političkih djelatnika DPS-a, ali oni više nemaju snage za nove političke okršaje. Sem toga, i priroda promjena upućuje na mladost kao gorivo za „rebranding”. Problem permanentno stanuje u nedoraslosti mladih snaga.

Koliko je nejač DPS nedostatna u kreiranju iole vidljivijeg formata političke ličnosti dovoljno govori činjenica da je nespremna da makar modelom probnih balona podstakne dinamiku u stranci, a kamoli riješena da promoli glavu sa mogućom kandidaturom nasljednika trona u partijskim prepucavanjima koja „ispod glasa” traju učestalo mjesecima i biće sve intenzivnija u danima koji slijede. Čekanje i jalovo taktiziranje nekolicini će se kasnije pokazati kao nedostižni gubitak perfektne startne pozicije.

Toliko je usnula i anemična nejač DPS-a da je dobar dio njenih snaga čvrst u uvjerenju da je možda najpametnije da im stari, onemoćali i izranjavani lider, onako ranjiv, otrči još jednu izbornu utrku, pod izgovorom da baza jedino njega prepoznaje. Protokom vremena u kome se bilježi odsustvo reakcije, u kosti DPS mladeži nastaniće se strah i sazrijevati stav da su bez njega osuđeni na garantovani fijasko.

Vremenom će prevladati dojam da im je, možda, najmudrije da im lider, kakav-takav, donese na svojim plećima novi poraz, koji će, makar u konačnici, ipak donijeti i određenu svotu mandata, koliko god bude moglo u datom momentu, a koje će mladež rabiti u sljedećoj iteraciji. Mladalačka strast koja, po prirodi stvari, tjera na borbu za novo i drugačije, biće anestezirana kvotom mandata koji će po logici stvari pripasti mlađim funkcionerima.

Pragmatično, ali razočaravajuće na konto mladosti. Preovlađujuće uvjerenje, u nedostatku političkog formata, je da su i sa njim, a kamoli bez njega, kao jedinog elementa kohezije, prepušteni stihiji.

Na drugoj strani avlije negdašnjeg DPS-a, koju simboliziraju ljudi bliski biznis lobiju, koji je u godinama za nama bio zdušna potpora navedenim strukturama dok su vršile vlast, a koji je u odnosu na mlade partijske činovnike po prirodi stvari i osjećaju samoodržanja upućen na brže otrežnjenje i doživljaj realnog, odveć javno promalja se teza da svakim novim danom ostajanja na funkciji Đukanović sve više šteti.

Javna ovjera ovakve deklaracije od strane negdašnjih podržavalaca Đukanovića i DPS-a ipak je značajna novina. Impulsi iz baze će navući nove zebnje rukovodstvu, ako do njih, zbog promijenjenih uslova, uopšte i dolaze.

Stoga, ukoliko mladost DPS-a ostane bez promptne reakcije, logično je da im sljeduje svojevrsno umivanje hladnom vodom. Moguće je čak da im politički ego dodatno naruši saznanje da će biti među posljednjima koji će biti obaviješteni o odlasku lidera. Što je i sasvim prirodno kad se izopštiš iz realnosti, kad sjediš i čekaš da neko to drugi umjesto tebe završi.

Krivokapić

U političkom smislu 30. avgust 2020. bio je čudesni kaleidoskop koji je skromnog profesora Univerziteta Crne Gore strpao u okvir istorijskog, glorifikujući njegove navike, značaj i ulogu. Tadašnji politički momentum, poput bujice, plasirao je njegove performanse i mjeru na pijedestal ovovremenog. Profesor se toliko nedozrelo, nesavjesno i bez ’štovanja odnio prema znamenju koje mu je u neviđenom spontanitetu i bez zadrške o rever okačio slobodni građanin.

Sumnje u devastaciju pozicije prvog ministra (najvažnije i najoperativnije ovlasti u našem političkom sistemu sa koje sa dadu pokrenuti i oni najdelikatniji mogući reformski procesi) potekle su uporedo sa njegovim „ustoličenjem”. Gotovo da je rijedak primjer čovjeka, a kamoli političke ličnosti na tako krupnoj poziciji i u takvoj istorijskoj konstelaciji koja je samoinicijativno i samoj sebi do granice dobrog ukusa srozala kredibilitet.

Kada stvari odu toliko daleko, nema slasti u činjenici da ste označeni pripadnikom male grupe ljudi koja je još u prvim danima obnašanja premijerske funkcije od strane profesora razborito, ali na zaprepaštenje brojnih, iznijela u javnost obilje razočaravajućih tonova vezanih za agendu i vidike premijera.

Kako je vrijeme odmicalo a profesor se, logično, sve više adaptirao na komoditet kancelarskog kabineta, prirodno je sve više bio prinuđen da istupi na klizavu političku padinu zastrtu sniježnim prekrivačem. Snježnobijela prostirka u srcu prve zime nakon istorijskih izbora avgusta 2020. pomoći će mnogima da razotkriju karakter njegove misije. Tragovi njegovog djelanja postaće jasno i čitko vidljivi.

Negdje početkom drugog kvartala 2021. godine strogom, ali objektivnom promatraču bivalo je sasvim logično da nije daleko tren kada će profesor i suštinski postati kamen o vratu i onim pobjednicima 30. avgusta koji su ga naočigled svega do duboko u noć podržavali. Tvrdili smo tada, nipošto ne seireći za sreću pa je ostalo na pergamentu, da nije daleko dan kada će profesor postati balast i dobrom dijelu „apostola“, koje je sam tako nazvao i birao, te da će otpočeti i sam, dakako delikatan i trajući, proces njihovog distanciranja od dragog profesora.

Sabljom političke borbe njegov kabinet je više nego desetkovan. Realnost ne nudi mnogo prostora da se te stvari prihvate ili ne. Hroničari će zabilježiti da je negdje tokom 2021. godine u putu „pogubio“ više od trećine ministara svoje vlade. Sposobnost da se ove stvari glasno oćute raritet je u političkom životu i dalje od Crne Gore.

Iako je, doduše samo na prvi pogled, dobronamjernom crnogorskom građaninu, po inerciji opijenom od istorijske pobjede, a tradicionalno vakcinisanom dugotrajućim dozama strpljivosti i popustljivosti, iz predstave o pojavi profesora mogla proisteći nada da je kadar pomoći u zajedničkom pregnuću, te da je od njega kao budućeg premijera, s pravom na talasu očigledne promjene paradigme bilo logično očekivati činjenje ozbiljnih gabarita u složenom istorijskom kontekstu, sada je kristalno jasno da su njegova politička vizija, te način preživljavanja i snalaženja u ritmu zadatog istorijskog trajanja tako nedopustivo skromni i upadljivo u diskrepanci sa pažnjom i nadom koja je iskrila u očima građana te čudesne avgustovske noći.

Kako god, za pobjednike 30. avgusta, za dobronamjerne crnogorske građane, za sve nas sa mjerom dobrog ukusa, ostao na njoj ili udaljen sa premijerske funkcije, u razini političke metafore, domašaj profesora Krivokapića biće samo stranica naše velike istorijske knjige koju ćemo s razlogom strgnuti. Pred nama je istorijska prilika da iskoračimo. Svoju šansu sami ćemo opet stvoriti.

Autor je koordinator Platforme za Crnu Goru

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")