STAV

Čudo na parkingu

Ne znamo možemo li izdržati novi nalet pandemije, koncentrišemo resurse. Povlačimo ljekare sa specijalizacija, prekidamo odmore medicinarima - svi u stroj! Čekamo... kad ono, puče nešto! Šta? Parking!

30415 pregleda 145 reakcija 33 komentar(a)
Foto: Vijesti/Luka Zeković
Foto: Vijesti/Luka Zeković

Taman što je počela Nova godina, obećanjima okićena, zapljusnuo nas je novi kovid-talas omikron (ne)soja. A baš smo počeli lijepo da živimo, porasle plate 20-30 odsto, minimalna plata se vinula na 450 eura, porasle penzije, majkama se vratilo oteto... jednom riječju - progledasmo! Krenuo med, a sad će i mlijeko. Kad evo, ide omikron i to sa dvije-tri hiljade slučajeva dnevno?! Posljedica kompilacije epidemiologije, mikro/makro ekonomije, običaja, tradicije - made in Montenegro! Strepnja, strah, iščekivanje... Ne znamo možemo li izdržati novi nalet pandemije, koncentrišemo resurse. Povlačimo ljekare sa specijalizacija van Crne Gore, prekidamo odmore medicinarima - svi u stroj! Čekamo... kad ono, puče nešto! Šta? PARKING!

Sve je gore pomenuto palo u vodu u jednom danu. Pobogu, menadžment KC je sebi dao za pravo da reorganizuje parking, prvenstveno rukovođen haosom na njemu i nemogućnošću zaposlenih i pacijenata da priđu bolnici. Rukovođeni, kao u najboljem konceptu meritokratije, radnim stažom, pozicijom, stručnim i naučnim zaslugama, podijeliše na stotine ljekara na parking 'A', 'B'... i ostale...

E tada počinje priča, davno u rukopisima DPS doktora napisana. Puče bomba! Haos! Drug na druga, brat na brata, partija na partiju opozicija na vlast... nestaše kolege, prijatelji, saradnici, godine i godine zajedničkog radnog staža... i to sve u dva dana. Je li ovo moguće? Jeste! Sve je to aranžirano, pripremano, stvoreno i cementirano za 30 godina vlasti. Nas, čuš nas da maknete sa parkinga 'A'?! Pa znate li koliko smo ja i mi tamo dugo bili, koliko smo za njega dali... još kad je nas i kako DPS 'prepoznao'! Vi ste se tada samo medicinom i svojim privatnim životima bavili. A koliko smo mi prljavih i 'teških' stvari morali uraditi i s čim i s kim smo se morali zanimati. Prvo i pogotovu kolegama, koji su bili i protiv DPS-a, prvo onog jedinstvenog, pa poslije ovog 'preporođenog' i majke naše Crne Gore i raznih ministara u nizu, čiju galeriju likova bi i Viktor Igo poželio.

I vi ste se sad našli da nas selite sa parkinga 'A'... a đe na 'B' ili 'C'? A kako na posao da dolazimo? A što će mi komšije i familija reći, prvi put kad nekim poslom došetaju iz Plava, Gusinja, Berana, Mojkovca, Nikšića Ulcinja, Bara, Kotora... pa vide da me više ne vide. A viđen i naočit sam bio onako zgodan i parkiran na parkingu 'A'. Pacijenti, iako nisu zbog brzih promjena mojih kola, bili sigurni jesam li tu, ili ne, znali su po mom mjestu na 'A' parkingu da li sam tu. Je li na mom mjestu limuzuna, džip, ili šta drugo na četiri točka od 20, ili 120 hiljada eura, nije mijenjalo stvar, bitno je da sam ja tu... A sva ta skupa auta možda nisu bila moja, možda moga brata, ili sestre, kuma, ili neke druge radne organizacije, tj. službe, za koju sam dragovoljno honorarno radio, a što mi je i DPS odmah prepoznao i veoma poštovao... Mi sa 'A' parkinga smo toliko zadužili kolege i sve sisteme i zdravstveni i politički i bezbjednosno-obavještajni, da bi u najmanju ruku trebalo da nas ostave svi na miru i na parkingu 'A'. Čuš neće, e pa moraće jer ćemo ih sudski goniti, ćeraćemo se do kraja. Do kog kraja? Pa do kraja parkinga 'A'! Ako treba i kamenje ćemo da naslažemo na svoje mjesto kad odemo kući, pa ćemo sjutra ujutro, polako da ga sklanjamo da bi se ponovo uparkirali. Pa kad nam nije bilo teško da zbog tog mjesta DPS-ov kamen uzbrdo guramo sve ove godine, kao Sizif, neće nam biti teško ni da ga svaki dan po dva puta preslažemo.

Ispred kancelarije direktora KC, kao ispred američke ambasade u Sajgonu '67. godine. Uskače se preko sekretarica, dovikuje, telefonom doziva, čeka se kao red. Jer 'stvarno' mora se reći, ali 'stvarno' ovo nema smisla.... Pa što ako nismo više direktori i načelnici, zašto se i dalje ne bismo parkirali tamo đe je viđeno za načelnike i direktore. Pa kuća i navika nam ga daje. Pa ne tražimo više da nas službenim automobilom do vrata dovozite, ne tražimo ni da nam torbu i kišobran nosite do vrata kancelarije, zar to nije već dovoljno. A progovori više, DPS-u, ne progovorio ga! Vidiš li što ti sa najodanijim kadrovima rade ovi osioni antihristi... A đe je onaj smotani Hipokrat, što on nešto ne kaže? A bili smo nerazdvojni i sve u njegovo ime radili. Sad svi ćutite, a kad je trebalo saplesti, ogovoriti, 'namjestiti', lažno posvjedočiti, dojaviti šapatom, ili telefonom, potkazati, karijeru uništiti, kuću potkopati, ili 'zapaliti', život uništiti, tada niste ćutali, naprotiv bili ste sa nama i Hipokratom najbolji prijatelji.. A mi nismo pitanja postavljali.

Omaž primitivizmu i prostakluku dojučerašnje elite

Kompilacija politike i struke, bilo koje, a pogotovo ljekarske pravi teška oštećenja i halucinacije, kao najgori 'DOP'. Sve ono što kao ljekar nijesi postigao, postigne i 'zagladi' politika. Sve one stručne falinke u ljekarskom stasavanju, popravi politika tako da se ti ne bi mučio. Sve one ambicije i planove koje, kao ljekar nisi kadar i vrijedan dosegnuti, dosegneš uz politiku. Svaki tvoj nedostatak, manjkavost, ili nesposobnost popravi, našminka i fotošopira politika. I na kraju, taman kad se potpuno uživiš i pomisliš da si dotakao zvijezde i da si uspješan i savršen i da si realizovao sve ideale prvog intelektualca (i to doktora) u familiji, sve se odjednom prospe i rastoči u hiljadu ružnih boja, praćenih zadahom truleži i pokvarenih jaja, samo zato što je pukla partijska konzerva. I to gdje je pukla? Na PARKINGU! I sve se razlilo i boja i smrad.

Skromnost i jednostavnost nisu mane, iako možda tako DPS misli. Ne, to su vrline! I to velike. Ali do njih se dolazi teškim i mukotrpnim osvajanjem kvaliteta, onog suštinskog. Kada se na toj stazi osvajanja suštinskog kvaliteta nalazite dugo, jednostavno se stopite zajedno u jedinstven pejzaž, poput platna Pola Sezana, ili Vinsenta van Goga, postajete jedinstvena cjelina uramljenog kvaliteta, koja se nigdje i ni pod kakvim uticajem ne može 'razbiti', a ponajmanje na PARKINGU! I što je interesantno parkinzi i slična mjesta i događaji vas takve, jednostavno ne interesuju. Gdje god da vas život baci i ugura, znajte uvijek tamo gdje ste vi ostvareni i realizovani, a samim tim po definiciji i pojavnom ustrojstvu, skromni i jednostavni, znajte tamo je i parking 'A' i tamo će uvijek biti bez obzira gdje je DPS, ili neki drugi DPS...

Autor je poslanik koalicije Crno na bijelo i predsjednik SG CIVIS