Žali bože, ne izdura ni sedam dana riječ patrijarha Porfirija da se Srpska crkva "ni na koji način ne upliće u stranačka nadmetanja, već da svoju brigu i molitve upućuje Spasitelju za dobro, mir i napredak svih građana Crne Gore".
Ne da se u međuvremenu uplela u stranačka nadmetanja nego i u kršenje Ustava, uskraćujući skoro polovini poslanika pravo da se o svemu pa i o Vladi "opredjeljuju i glasaju po sopstvenom uvjerenju".
Zemaljske svađe vladajuće koalicije unijele su, izgleda, razdor i među koalicione partnere koji upravljaju carstvom nebeskim.
Prateći objave namjesnika Svete Trojice u Crnoj Gori, čini mi se da Otac, Sin i Sveti duh ne da više nemaju jedinstven pogled na našu malu parohiju, nego ne znaju ni kako se zove crkva koja treba da posreduje između njih i vjernog naroda.
Prije četiri dana, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije iznenadio je javnost bogobojažljivom i mudrom porukom:
- Crkva neće dijeliti svoj narod, neće gledati svoj narod kroz stranke, ko kojoj stranci pripada, nećemo svoj narod ovdje u Crnoj Gori dijeliti na Srbe i na Crnogorce - toliko je Sveti duh ljudski progovorio kroz njega da sam bila spremna na kraćenje spiska mitropolitovih ovozemaljskih grehova bar za petinu.
Nažalost, držao je riječ taman koliko i njegov patrijarh. Samo četiri dana poslije ovakve izjave potpisao je saopštenje u kojem ne da nema gorepomenutih Crnogoraca, nego ni Mitropolije crnogorsko-primorske.
Ima samo "Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori" koje - ako je vjerovati zvaničnom sajtu Mitropolije - u Crnoj Gori nema.
Politički pamflet SPC, koji su prenijeli mnogi sekularni mediji, izvorno je objavljen upravo na sajtu u čijem službenom nazivu ta crkva - ne postoji.
Postoji samo - Pravoslavna mitropolija crnogorsko-primorska...
* * *
Đavo će ga znati je li to ime greškom preživjelo nakon egzekucije koja je još proljetos izvršena nad djelom pokojnog mitropolita Amfilohija. Pisala sam o tome na vrijeme, ali đavolji je posao objašnjavati Crnogorcima kako s protivnikom ne treba ratovati do groba, naročito ako se on u međuvremenu potrudi da učini neka dobra djela.
Da je, ne sa crnogorske nego srpske strane, njegov nasljednik podvrgnut nekoj vrsti egzorcizma - jasno je i nakon površnog poređenja njegove izjave od 30. januara sa saopštenjem četvorice episkopa SPC od 2. februara.
- Crkva vidi pometnju u narodu, mnogo vulgarnosti u politici i mi treba da budemo daleko od toga. Mnogi se pitaju zašto Crkva neće da učestvuje u tim vulgarnostima, gdje je sad Crkva, šta kažu patrijarh, vladike, sveštenici… Crkva je, draga braćo i sestre, tamo gdje je njeno mjesto, sa Hristom - bio je mitropolit potpuno usklađen sa Svetim duhom u samostalnom obraćanju.
A onda su iz saopštenja zagrmjeli Otac i Sin(ovi) - treba da budemo blizu toga, crkva hoće da učestvuje u političkim vulgarnostima, kakav crni Hrist kad nama moć klizi iz ruku...
- Ne vidimo rješenje postojećih društvenih problema u povratku bivše vlasti, pa ni kroz podršku nekoj manjinskoj vladi - glasala je Srpska crkva prije crnogorskog parlamenta.
Uprkos činjenici da je godinu i kusur silom na sramotu (p)održavala najmanjinskiju od svih vlada koje je Crna Gora ikad imala.
Koga briga u čemu episkopi vide neko političko rješenje, krenuh da obrazlažem postulate sekularne države. A onda se sjetih devedesetih...
Ne da je za brigu, nego za neviđenu zabrinutost kad se u sekularne poslove umiješa bilo koja crkva, a naročito ona koja je prije trideset godina presuđivala ne samo o političkim nego i o vojnim pitanjima.
* * *
Dok se podgoričkim vjernicima obraćao usmeno, iz svoje glave, mitropolit Joanikije vješto je izbjegavao miješanje u državnu politiku.
- Poštujemo sve i poštujemo svačiju službu. Moraju da postoje i stranke i politika, naša politika je to da smo sa Hristom, da smo na Hristovom putu, da smo sa svojim narodom i da ne dijelimo svoj narod. Bićemo jedno kao što smo i do sada bili jedno, i to je zavještanje i našeg blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija pred čijim se grobom ovdje nalazimo - rekao je u Hramu Hristovog vaskrsenja.
Da neće dijeliti narod, obećao je sa još trojicom episkopa u pisanom obraćanju "vaskolikoj javnosti".
- Nećemo dijeliti od Boga povjereni nam narod po stranačkoj pripadnosti... Poštujemo različitosti nacionalnog izjašnjavanja i stranačkih opredjeljenja i smatramo da, bez obzira na različitosti, svi treba da radimo za opšte dobro - citiram dio sa početka.
A već u narednom pasusu ne da su potpisani i nepotpisani autori podijelili vjerni narod, nego i njima nevjernu Crnu Goru.
- Dobar cilj može se postići samo dobrim sredstvima... U tom smislu očekujemo da će političari pobjednici sa prošlih parlamentarnih izbora naći zajedničko rješenje za ovu ili neku novu vladu - pokušali su da te podjele zabašure diplomatskim rječnikom.
"Dobri ciljevi" SPC što se tiče politike prema Crnoj Gori jasni su evo stotinu godina, tačno toliko traje i naše iskustvo sa njenim "dobrim sredstvima".
Sredstvo kojim se ta crkva ovoga puta poslužila podrazumijeva da se pravo odlučivanja o svojoj vladi, preko svojih poslanika, oduzima svakom od 143.515 glasača DPS-a i 16.761 glasača SD-a.
Partije manjinskih naroda, koje su na posljednjim izborima dobile 27.442 glasa, eliminisane su tim "dobrim sredstvom" iz odlučivanja po dva osnova - zbog nekadašnje podrške bivšoj vlasti i najavljene podrške eventualnom formiranju manjinske vlade...
* * *
- Pobjeda nad prethodnim bogobornim režimom 30. avgusta 2020. nije donijela rješenje svih problema u društvu, ali zato ona jeste velika demokratska prekretnica - jezgrovitiji su na temu učinka odlazeće izvršne vlasti bili crkveni politički analičari od svjetovnih.
Povodom druge aktuelne teme pokazali su, nažalost, istu pronicljivost.
- Treba sačuvati i ispoštovati narodnu volju - ponovili su novokomponovanu mantru branitelja odlazeće Vlade kao da je dvomilenijumska crkvena dogma.
Što je volja kojeg naroda teško da se može saznati bez nacionalnih referenduma svakog od njih pojedinačno. Ali, ono što se posljednjih sedmica pod tim podrazumijeva - volja građana iskazana 30. avgusta 2020. godine - lako izračunava matematika.
A matematika pokazuje da je izborna volja mogla biti iskazana kroz najmanje pet kombinacija koalicione vlade.
Od kojih bi, u stabilnim demokratskim državama, prednost imala kombinacija koja bi mjesto mandatara garantovala DPS-u zbog toga što ta partija ima najviše poslanika...
Istu prednost istoj kombinaciji mogle bi dati i Islamska zajednica i Katolička crkva, mogu i one sebi dati pravo na tumačenje izborne volje. I ne samo izborne, nego i one Vladine po kojoj je Srpska crkva u nacrtu temeljnog ugovora u velikoj prednosti u odnosu na njih.
Zato, oprezno sa tumačenjem izborne volje. Moglo bi, nakon ovako brutalnog miješanja SPC u državne poslove Crne Gore, njenom Predsjedniku - daleko se kazalo - pasti na pamet da baš ovu gorepomenutu i - ostvari...
P.S. Oprez preporučujem i pri zaklinjanju u #nikadvišesadepeesom. Jer se ono može pretvoriti u nikad profesionalno tužilaštvo i nikad slobodno sudstvo. Uključujući i Ustavni sud, bez kojeg nema ni slobodnih izbora, ni bilo kakve Vlade. Niti, što je najgore, izmjena Ustava zbog kojeg su, uprkos padu autokratskog režima, najvažnije državne institucije i dalje u blokadi...
Bonus video:
