TELEVIZIJSKE I DRUGE IGRE

Nemoj, pa se ne boj!

Nema DCG-u uzdanja u preuzimanje Frontovih birača, brzo će oni nazad. Niti u podršku odlazećih ministara, a se vrate iz Dubaija formiraće partiju i samo Demokrate još ne shvataju čiji će birači biti njihova najpoželjnija meta...

49764 pregleda 234 reakcija 0 komentar(a)
Foto: Vijesti/Luka Zeković
Foto: Vijesti/Luka Zeković

Bio je to mali korak za čovječanstvo, ali veliki za Crnu Goru. Toliki da se vratila trideset godina unazad. Istina, tada je na ulici vlast rušena, a sad se na ulici - brani...

Kad je 1989, poslije četiri i po decenije jednopartijske vladavine, srušen komunistički režim - Veselin Đuranović, Vidoje Žarković, Božina Ivanović, Vuko Vukadinović, Radivoje Brajović... bili su šokirani optužbama, lažima i uvredama, ali su mirno podnijeli ostavke.

Kad je 2020, nakon tri decenije višestranačkog jednopartizma, DPS poražen na izborima - Milo Đukanović bio je potresen, načmoren, crn kao zemlja, ali je izašao pred kamere i - mirno priznao poraz.

Kad su 2022, u 14. mjesecu mandata, Zdravko Krivokapić i Aleksa Bečić u parlamentu smijenjeni onako kako su izabrani - glasovima poslanika - nadali su dreku koja već danima odjekuje Crnom Gorom.

Nažalost, ne samo Crnom Gorom, čuje se do Brisela i dalje...

Kad je uoči devedesetih padao komunizam, zvaničnici Evropske zajednice i SAD-a bili su zadovoljni.

Kad je prije dvije godine oboren hibridni režim, čestitali su i ponudili pomoć.

Od prošle sedmice mogu samo da se čude... Kukala nam evro-američka majka, zar smo ovo mislili da uvedemo u Evropsku uniju...

* * *

Predsjednici Vlade i Skupštine, koji su se dičili svojim demokratskim dolaskom na vlast i demokratskom vladavinom, ne mogu da podnesu - demokratski odlazak sa vlasti. Tri decenije nakon uvođenja višepartizma, za njih je demokratska procedura - izdaja.

Otkud poslanicima pravo da smjenjuju državne funkcionere, ne branimo mi svoje fotelje nego izbornu volju, pjenili su premijer i šef parlamenta. Jedan prošle sedmice a drugi ove, nakon što su obojica smijenjena - izbornom voljom.

Ali, to nije bila volja njihove većine?

Nije, i to je suština parlamentarne demokratije. Da svaki poslanik glasa onako kako hoće. I da za svoje glasanje odgovara samo svojim biračima. Ne partijama, a naročito ne njihovim privremenim i promjenljivim koalicijama...

A da bi poslanici uopšte mogli da glasaju neophodan je, zamislite, dnevni red...

Da 11 vjekova nakon nastanka prvog parlamenta čak i tu notornu proceduru treba objašnjavati, pokazala je partija kojoj je demokratija, i to sa velikim D, prva riječ u imenu.

- Onaj ko danas glasa za utvrđivanje dnevnog reda ujedno je glasao i za razrješenje predsjednika Skupštine. Ovo pravno-političko nasilje nećemo dozvoliti. Za slučaj smjene ove parlamentarne većine i preuzimanja zakonodavne vlasti čitavu Crnu Goru dižemo na noge - najavila je DCG snagu svoje partijske infrastrukture.

Očigledno ne shvatajući da time samo potvrđuje koliko ta partija oskudijeva u - demokratskoj strukturi.

* * *

- Tridesetog avgusta smo prekinuli mrak koji je trajao trideset godina. I da su trideset puta veći, jači i bolji nećemo im dozvoliti nasilno preuzimanje zakonodavne vlasti - efektna bi bila ova poruka u zapaljivoj završnici neke predizborne kampanje.

U postizbornim unutarparlamentarnim promjenama odnosa snaga mogla bi biti veoma opasna. Zato što se vlast nasilno može preuzeti samo vojnim pučem ili državnim udarom.

Od ove pravne, još je opasnija politička sadržina poruke: kome to iz "tridesetogodišnjeg mraka" Demokrate "neće dozvoliti" da dođe na vlast.

Uri i SNP-u? Pa, taj pokret i ta partija nikad nijesu bili dio bivše vlasti. Stranke manjinskih naroda jesu, ali zbog toga im niti treba, niti smije biti zabranjen ulazak u novu vlast.

Jedino što u parlamentu - naročito nakon posljednjih skandaloznih sjednica - smije, treba i mora biti zabranjeno jeste vrijeđanje.

Što je ako nije uvreda kad se većini poslanika u lice, pa još i pred stotinama hiljada gledalaca, kaže: "Vi, gospodo, imate cijenu"...

Konkretizacija te uvrede, iznosom i imenom, traje već mjesecima. Odavno je nadrasla nadležnosti parlamentarnog poslovnika i prerasla u - krivično djelo.

Potrajaće ta konkretizacija, nažalost, ne samo do promjena u Državnom tužilaštvu po visini i dubini. Nego i po širini shvatanja državnih tužilaca da od borbe protiv visoke korupcije i organizovanog kriminala ništa manje nije važno ni procesuiranje lažnih tužilaca.

I onih profesionalnih u parlamentu i amaterskih na društvenim mrežama...

* * *

Jedan od njih bio je bučan i na početku protesta Demokrata ispred Hrama u Podgorici. Da citiram po sjećanju nije prikladno a na portalu, koji ga je uživo prenosio, snimka - na moju žalost - više nema...

Na žalost Demokrata, govor njihovog lidera sačuvan je integralno.

- Narode Crne Gore, spremaj se za izbore - rimovao je Aleksa Bečić sav srećan, iako će nakon izbora uslijediti isti rezultat i ista manjinska vlada u koju će ući isti partneri...

Neće, ankete pokazuju da su Demokrate, nakon okretanja jednom bogu i jednoj crkvi, preuzeli masu birača Demokratskog fronta?

Možda, ali koalicioni potencijal opet će u zbiru biti isti kao 30. avgusta 2020. Samo što je DCG skrenula s građanskog kursa, i to udesno, a odatle nije lako ući u vlast. Bio jednom jedan mitropolit i nikad više...

Nije se pametno uzdati u virtuelno izjašnjavanje građana tokom turbulentnih dana. I ne treba precjenjivati ruku podrške lidera DF-a ispred Hrama, kad se primakne izborni dan potrudiće se oni da na terenu povrate sve one koji su telefonom prešli kod Demokrata.

Nema uzdanja ni u podršku odlazećih ministara. Lijepo je, što jes' - jes', bilo čuti onu poruku Aleksi Bečiću o "časti, saradnji i ponosu zbog zajedničkih uspjeha", ali dvosmisleno je obećanje o "nastavku borbe".

Jakov Milatović i Milojko Spajić će, a se vrate iz Dubaija, krenuti da formiraju partiju. Je li realno da Demokrate još ne shvataju čiji će birači biti njihova najpoželjnija meta...

Napraviće koaliciju? Možda kratkotrajnu, pući će na prvoj krivini. Za opšte dobro na duži rok valja biti spreman na žrtvovanje i vlastitih interesa i vlastite partije...

* * *

Na rizik da partija oslabi zbog jačanja opšteg dobra, do sada je bila spremna samo Ura.

Da procjenjujem kako stoji nakon rizika da između manjinske vlade i vanrednih izbora odabere manje loše, brže i jeftinije rješenje - nijesam kapac.

Aleksa Bečić, izgleda, jeste.

I to ne samo da procijeni eventualni gubitak Ure, nego i da je - potpuno ugasi...

P. S. - Branimo izbornu volju 208.000 ljudi - ponosno je lider Demokrata sabrao na protestu na koji nije uspio da dovede ne samo svakog pedesetog branitelja te volje iz vlastite procjene, nego ni svakog desetog glasača sopstvene partije. To što je dozvolio sebi da govori ne samo u ime svojih 51.298 glasača, nego i u ime 133.261 koliko je glasalo ZBCG, nekako se može objasniti ćutanjem DF-a i neodlučnošću SNP-a. Ali, to što je 22.679 birača koalicije Crno na bijelo svrstao u branitelje "izborne volje" i protivnike povratka Ure na vlast - e, to je stvarno neobjašnjivo...