U susret 2. aprilu, Svjetskom danu osoba sa autizmom
Mnogo je problema sa kojima se susreću osobe sa autizmom i njihovi roditelji i staratelji, ali neću sad govoriti o njima - o tim problemima ne treba razmišljati samo 2. aprila kada je Dan osoba sa autizmom.
Velike su brige roditelja koji su u strahu kakva ih budućnost čeka, s obzirom na to da zakon države Crne Gore ne prepoznaje sve njihove probleme sa kojima se susrijeću kao roditelji i staratelji osoba sa autizmom.
Želio bih ovom prilikom kažem tim porodicama da nisu sami i da ćemo se boriti za bolju budućnost naše djece.
Autizam ne bira porodice po materijalnom i obrazovnom statusu, ne mora biti nasljedan, on se jednostavno desi, on izabere vas.
Takođe bih želio da istaknem da u prosvjeti i u nevladinim organizacijama postoji mnogo dobrih ljudi koji pokazuju razumijevanje za djecu sa autizmom, kao što je moja Jovana, i koji im pomažu da pohađaju nastavu i osjećaju se ravnopravno među svojim vršnjacima. Takve pojedince i organizacije, koji svesrdno pomažu i djecu sa autizmom i njihove roditelje i staratelje, nadležna ministarstva trebalo bi da nagrade.
Na samom kraju - autizam jeste opasan i težak protivnik kojem se ne možemo suprostaviti oružjem, koje nažalost i u 21. vijeku odnosi živote, ali možemo nečim drugim što donosi život - možemo srcem i ljubavlju dobijati bitku po bitku, korak po korak, uz pomoć svih ovih ljudi koji nam daju snagu i volju da tu borbu nastavimo.
Zato i ne treba da primjećujemo poneki “čudni” pogled i zato i ne treba da brinemo o ljudima koji su nas napustili, jer u toj borbi NISMO SAMI - tu je armija ljudi koji su nosioci one čojske Crne Gore.
Potrebno je donosioci odluka sve ovo prepoznaju jer autizam ne biramo mi, on bira nas.
Goran Laković, Podgorica
Bonus video:
