VIŠE OD RIJEČI

Potomak

Sigurno da među potomstvom crnogorske političke elite ima i normalnih i vjerovatno sjajnih mladih ljudi. Ali, takvi su surovi izuzetak

31472 pregleda 67 reakcija 64 komentar(a)
Miloš Medenica, Foto: Libertas
Miloš Medenica, Foto: Libertas

Zastrašujuću ali bojim se jednako toliko i istinitu sliku jednog sistema donosi aktuelna priča o sinu dugogodišnje vladarke crnogorskog sudstva V. M.

Kada razigrani Medenica kaže “Nije brat baš nevešt”, ispostavlja se da ovaj mladi čovjek citira S. Kalića, koji se baš ne računa u ugledne duhovnike ili pravne mislioce. Ali, Medenica je, nema sumnje, došao do pravih autoriteta. Zaštićen prav(n)im autoritetom. Zato upućuje na one do kojih drži i koji su mu zaista važni. Pa niste valjda očekivali da citira Konfučija ili Hegela?

Čiji je pak drugi slavni citat, zanima me.

”Nema stresa i besa kad puna je kesa”, klikuje mladi Medenica između pucanja heklerom i usisavanja kokaina. Čistog kolumbijskog, podrazumijeva se. Mora se držati neki nivo. Ovi stihovi savršeno precizno pokazuju životnu i političku filozofiju jedne kaste. Što su ti stihovi - niko nije tako jasno i efektno izrazio suštinu jednog svjetonazora. Posebno sa dodatkom - sada treba uzimati, “jer smo na poziciji”, jer nam se može.

Gospođa Medenica je tako uporno (i gnjecavo) insistirala na javnoj slici brižne majke, koja, ako se dobro sjećam, sa rolexom na ruci, prodaje neke livade (očevinu) da bi obezbijedila djecu… Uprkos takvom “samomarketingu”, izgleda da ovakve “bisere” od potomstva prave ljudi koji polude od moći i koji zaista izgube vezu sa realnošću. Kad ovo vidi, mora da joj nije lako. Ovaj poraz je nesumnjivo nemoguće nadoknaditi jahanjem, plesom ili skupim poklonima.

Sigurno da među potomstvom crnogorske političke elite ima i normalnih i vjerovatno sjajnih mladih ljudi. Ali, takvi su surovi izuzetak. Sjećam se jednoga “potomka” - bio je kasnije diplomatska uzdanica - koji je, da bi objasnio “kakva je budala” tip o kome priča, kazao, kao nedvosmileni, konačni dokaz - On je pročitao pet hiljada knjiga!

Što je to dakle u tom i takvom sistemu što mnoge od njihovih sinova magnetski privlači baš kriminalu, baš svijetu podzemlja. Zašto se od svih mogućih i dostupnih privilegija, oni ipak najradije maše čistog i golog kriminala? Što ne idu na Harvard da studiraju, ili na Uskršnje otoke da tihuju… I to bi bila korupcija, ali bismo bar znali da imamo posla sa ozbiljnim ljudima.

Ovo što se ukazuje iz Europolovih spisa je - pajac. Da mu nije majka ko je, bio bi neupotrebljiv (priča previše) čak i za taj svijet kojem tako žarko želi da pripada. Kako vidimo iz njegove komunikacije, ovaj mladi čovjek je bio najsrećniji kada ide da prati neku pošiljku švercovane robe i slično.

Taj sistem je, jasno je, prije svega bio orgija banalanosti. Ovakvi likovi i ovakve pričice to jasno pokazuju. Tako da je, koliko god zapanjujuće, sve ovo i savršeno logično.

Prepiska starih drugova, to je uvijek literatura… Ponekad lepršava i zabavna, ali ponekad i teška. Pisma što su ih proteklih dana razmijenili nekadašnji najbliži saradnici, Marović (u bjekstvu, i dalje) i Đukanović (na položaju, i dalje) zanimljiva su kao antropološki materijal za jednu zaista temeljnu i sveobuhvatnu studiju o ovom vremenu. Posebno dirljivo djeluje ta granitna principijelnost kada se govori o porodici i zakonu.

U najkraćem: Jerusalimski pas nije imao šanse protiv Nikšićke ajkule. Ni teoretske.

Marović nikako da se pomiri sa činjenicom da je, iako najobrazovaniji od svih njih, ispao najveća budala…

Ipak, mladom kriminalcu sa pedigreom i drugarskim lamentima nad životnim promašajima svaka čast, ali apsolutni hit nedjelje je - Vulinova konjica. Naime, Vučićeva dvorska luda je saopštila da bi dovoljno bilo (za što dovoljno?) da Srbija pošalje na Crnu Goru - konjicu. Hoće i on malo da se igra Putina. Iako nije rekao da li će on jahati na čelu konjice ili, pak, sam predsjednik Vučić.

Ovdje, definitivno, nije stvar u konjici, već u - konjima… Odnosno - starim konjinama.